Jedna od prioritetnih meta tokom opsade Sarajeva bila je zgrada RTV doma o čemu piše novinar, dugogodišnji urednik i nekadašnji direktor BHRT Mehmed Agović u svojoj knjizi “Televizija pod opsadom”.
“Označena je kao posebna prepreka i opasnost za realizaciju Miloševićevih i Karadžićevih ratnih planova i zbog toga je i protiv nje pokrenuta brutalna agresija svim sredstvima. Plan je bio ušutkati Radioteleviziju BiH razaranjem iznutra i fizički je razbiti bombardovanjem sa zemlje i iz zraka uništavanjem njene imovine i ljudi. Tome je prethodila opsežna i pomno osmišljena kampanja režima u Beogradu u pripremanju medija za ratnu propagandu, širenje međuetničke mržnje i huškanje na rat”, piše Agović.
Knjiga “Televizija pod opsadom” promovirana je u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u prisustvu autora. Izdavači knjige su Centar za kritičko mišljenje Mostar i Most Art Jugoslavija.
Osim Agovića, na promociji su govorili akademik prof. dr. Nerzuk Ćurak, novinar Boro Kontić, te predstavnik izdavača Dragan Stojković.
“Mislim da je suizdavaštvo sa Beogradom jer mislim da je za ove teme važno da uđu u javni prostor Srbije”, istaknuo je suizdavač Dragan Stojković.
Akademik prof. dr. Nerzuk Ćurak kazao je da je ovo knjiga koju ‘možemo smjestiti u korpus nedostajućih rukopisa’.
“O svemu onome što se dešavalo sa televizijom do sada nismo imali ovako autentično svjedočanstvo. Knjiga je napisana u formi subjektivnog objektiviteta, gdje je prezentacija činjenica ispred vizure autora. Koncepcijski je knjiga postavljena kao uzročno-posljedična struktura. Obuhvaćen je prijeratni, ratni i poslijeratni period. Agović je detektirao glavne strukture zla koje je imalo cilj da se kroz rušenje televizije sruši državu”, konstatirao je akademik Nerzuk Ćurak.
U predgovoru ove knjige, Boris Bergant je, između ostalog, napisao sljedeće:
“Jedan od najagilnijih u tom vremenu, za razliku od kompletne ekipe rukovodilaca RTV Sarajevo koji su bez najave i predaje dužnosti napustili zemlju, i onih koji su se preselili na Pale i druge lokacije odakle su potpirivali mržnju, propagandu i emitovali »patriotske« sadržaje – autor je ove značajne knjige, uvaženi kolega i vrsni novinar Mehmed Agović.
On i u najsudbonosnijim momentima, uprkos riziku za sebe i porodicu, nije napuštao pomenutu zgradu. U knjizi svjedoči o traumama i dilemama, o sučeljavanju sa raznim pogledima, povremenim stanjima bezizlaznosti, o tome kako su pukim slučajem uživo prenosili tajnu operaciju JNA zarobljavanja predsjednika BiH, ali i o vjeri u profesionalnost.
Poslije rata 12 godina odsustvuje iz domovine i radi za Radio Slobodna Evropa. Na novoformiranu BHRT vratio se nakon nekoliko poziva iz BiH. Dva puta je bio smjenjivan kao generalni direktor i dva puta je zbog nezakonitog postupka Uprave sudskom odlukom vraćen na posao. Ispostavilo se kako za stranački nesvrstanog i nacionalno neutralnog čovjeka čije je opredjeljenje profesionalnost, etika i moral, u okolnostima današnje BiH nije lako obavljati novinarski posao.
Kao moto svoje knjige autor citira i meni omiljenog Mešu Selimovića – ‘što nije zapisano ne postoji, bilo pa umrlo’. Ova knjiga ostat će trajna vrijednost. Autor s vrhunskim darom političke analitike i širokog pogleda uz potrebno vremensko odstojanje analizira događaje koji su prethodili i uslovili politička događanja pred, za vrijeme i poslije rata i u tome nedopustivu ulogu medija u službi propagande. Veoma ilustrativno je prikazan i proces mirovnih inicijativa do Dejtona koji se u praksi pokazao ka manjkav ustavni okvir koji i danas uzrokuje skoro bezizlaznu situaciju, a zbog protivrječnosti interesa političkih aktera ugrožava, čak, i opstanak zajedničke države BiH”.
