Foto: Ivica Družak/FINALIZACIJA
Ekološka organizacija Greenpeace 8. srpnja objavila je grafiku koja pokazuje da je nekoliko dana ranije temperatura površine Atlantskog oceana u Meksičkom zaljevu prelazila 28, a ponegdje dosezala i 30 stupnjeva Celzijevih. Organizacija je grafiku popratila rečenicom “Činjenica: Toplija mora = razorniji uragani”, referirajući se na uragan Beryl za koji su znanstvenici konstatirali da ga odlikuje “intenzifikacija bez presedana” s obzirom na to da je najveću kategoriju 5 dosegnuo u samo dva dana od svog formiranja krajem lipnja. Znanstveni časopis Scientific American navodi i da je u pitanju prvi slučaj da je uragan u bazenu Atlantskog oceana u tako kratkom roku dosegnuo toliko snagu, što je meteorologe “ostavilo u čudu”. “Beryl iznova piše povijest i to na sve moguće loše načine”, rekao je znanstvenik iz Nacionalnog centra za uragane (NHC), institucije koja je za ovu sezonu atlantskih uragana (od 1. lipnja do 30. studenog) predvidjela između 17 i 25 oluja. Njih 13 mogle bi prerasti u uragane, a među njima između četiri i sedam jačine kategorije tri ili više. To je ujedno i najviše što je NHC ikada prognozirao, s obzirom na to da je godišnji prosjek dosad bio 14 oluja od kojih sedam uragana, a njih tri velike snage.
Beryl je rekorder jer još nikada nije zabilježeno da se na tom području uragan formirao tako rano, prvi je koji je u tako kratkom roku dosegnuo snagu 4., a zatim i 5. kategorije, također je i najjači ikada uragan zabilježen u srpnju, s brzinom od 165 milja na sat.
Uz posljedice izmjene klimatskih fenomena El Niño i La Niña, kao drugi uzrok tog poremećaja znanstvenici navode upravo iznimno visoke temperature Atlantskog oceana na području Meksičkog zaljeva i Kariba. Glavni krivac za porast temperature oceana, poznato je, industrija je fosilnih goriva kao najveći zagađivač, odnosno najveći proizvođač stakleničkih plinova. Greenpeace navodi da kompanije koje proizvode fosilna goriva svakoga dana uberu gotovo tri milijarde dolara profita, dok obični ljudi plaćaju troškove šteta nastalih ekstremnim vremenskim događajima, koji su prošle godine procijenjeni na 300 milijardi dolara.
Uragan Beryl je najranije nastali uragan u Meksičkom zaljevu. Nikada uragan nije tako brzo dosegao 5. stupanj, najjači je ikada zabilježeni uragan u srpnju. Posljedica je to zagrijavanja Atlantskog oceana čemu golemi doprinos daje naftna industrija Teksasa
Uragan Beryl u ponedjeljak je oslabio do kategorije 1. a zatim i tropske oluje, no i s tako oslabljenom snagom uspio je ubiti dvije osobe, ostaviti bez struje 1,5 milijuna ljudi i poplaviti ulice Matagorde, turističko-ribarskog gradića u južnom Teksasu.
Upravo je ta savezna država mjesto na kojemu je smještena većina američkih naftnih rezervi, a stoga i većina naftnih kompanija. U Teksasu se nalazi 30 rafinerija nafte i čak 300 naftnih kompanija, među kojima i one najveće: Chevron Corporation, Exxon Mobil i Phillips 66. Kao najveća naftna kompanija u SAD-u Exxon Mobil je 2022. imao prihode od gotovo 414 milijardi dolara, a drugi, Chevron 246 milijardi dolara. Exxon Mobil ujedno je i četvrta najveća naftna kompanija u svijetu, iza saudijske državne kompanije i dvije kineske, dok je Chevron sedmi. Na listi deset najvećih još su i britansko-nizozemski Shell, francuski TotalEnergies, britanski BP te američki Marathon Petroleum i Valero Energy, koji također ima sjedište u Teksasu. Prošle godine teksaške naftne kompanije oborile su povijesni rekord kada je u pitanju ekstrakcija fosilnih goriva. Te naftne kompanije, izračunala je nedavno neprofitna organizacija Oil Change International (OCI), ujedno su i na putu da u idućem, klimatski kritičnom desetljeću potroše čak 30 posto ukupnog preostalog ugljičnog budžeta, maksimalne količine stakleničkih plinova koju svijet smije proizvesti ako namjerava ispuniti osnovni cilj Pariškog sporazuma, onaj o zaustavljanju globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva iznad predindustrijske razine.
Organizacija je analizirala predviđene investicije osam najvećih naftnih kompanija te izračunala da će njihovi kombinirani planovi za daljnju ekstrakciju uzrokovati porast globalne temperature od čak 2,4 stupnja iznad predindustrijske razine. Taj porast, prema Međunarodnom panelu za klimatske promjene (IPCC), dovest će do daljnje nesigurnosti hrane, nepovratnog promjene ekosustava i porasta frekvencije toplinskih valova, obilnih kiša i drugih ekstremnih vremenskih događaja. Jednom riječju, navodi IPCC, dovest će do “globalne devastacije”. S druge strane, u nizu nedavno objavljenih istraživanja eksplicitno se traži totalno zaustavljanje ekspanzije fosilnih projekata, odnosno uspostavljanje takozvane No New Fossils norme, kojom bi se na globalnoj razini obustavilo pokretanje novih projekata crpljenja fosilnih goriva. U istraživanju koje su proveli University College London i Međunarodni institut za održivi razvoj navodi se i da to ne bi trebalo predstavljati problem iz perspektive opskrbe jer postojeći kapaciteti mogu zadovoljiti globalne potrebe za energijom.
OIC je zaključio da nijedna velika naftna kompanija nije uskladila svoje poslovanje s ciljem ograničenja porasta temperature od 1,5 stupnjeva. Sve su kompanije za taj cilj dobile ocjenu “nedovoljno”, a njih tri i “izrazito nedovoljno”
Oil Change International je analizirao takozvane klimatske zaloge ovih kompanija, odnosno obećanja koja su, kao i tisuće drugih kompanija, formalno dale kako bi ispunile deset osnovnih kriterija Pariškog sporazuma te ih usporedio s njihovim investicijskim planovima. Organizacija je zaključila da nijedna velika naftna kompanija nije svoje poslovanje uskladila s planovima za postupno napuštanje fosilnih goriva i zaustavljanje porasta globalne temperature na 1,5 stupnjeva, pri čemu su sve kompanije za taj cilj dobile ocjenu “nedovoljno”, a njih tri (Chevron, Conoco Phillips i Exxon Mobil) najgoru ocjenu, “izrazito nedovoljno”.
Od osam analiziranih kompanija, među kojima je većina gore navedenih plus talijanski Eni i norveški Equinor, njih šest u svojim planovima eksplicitno je navelo cilj povećanja proizvodnje, dok preostale dvije to u praksi također rade. Nijedna kompanija nema razrađene planove za smanjenje emisija stakleničkih plinova, a sve se oslanjaju na sistem takozvanog izdvajanja i spremanja ugljičnog dioksida i druga greenwashing rješenja koja služe distrakciji i odgađanju ukidanja fosilnih goriva. Sve kompanije također koriste lobiste da bi sabotirale klimatske akcije institucionalne razine.
Osim toga, navodi OCI, nijedna nema razrađene kriterije za pravedne tranzicijske planove u odnosu na njihove radnike i zajednice u kojima operiraju, a sve su uključene i u neki oblik kršenja ljudskih prava. Svaka od tih kompanija ujedno se suočava s organiziranim otporom lokalnih zajednica na mjestima na kojima posluje. OCI je potkraj ožujka objavio i da šest najvećih zapadnih kompanija trguje s Državom Izrael i na taj način potpomaže genocid nad Palestincima u Gazi, protivno napucima Međunarodnog kaznenog suda u Haagu.
U pitanju su kompanije ExxonMobil, Chevron, Total, BP, Shell i Eni, koje su sve uključene u opskrbu izraelske vojske dizelom i benzinom putem naftovoda iz Azerbajdžana, Rusije, Kazahstana, Gabona i Brazila. Osim toga, američke naftne kompanije direktno Izraelu dostavljaju avionsko gorivo, a OCI je od početka rata početkom listopada prošle godine pa do kraja ožujka ove godine registrirao tri tankera avionskog goriva koji su iz SAD-a otplovili u Izrael. Zanimljivo je da naftu Izraelu prodaje i Brazil, iako je njegov novi stari predsjednik (od siječnja 2023.) Luiz Inácio Lula da Silva inače deklarativno veliki kritičar izraelskih vojnih aktivnosti u Pojasu Gaze.
Stanovnici Houstona u Teksasu hodaju uz svoju kuću nakon uragana Beryl (Foto: Daniel Becerril/REUTERS/PIXSELL)
Uz ratno profiterstvo zahvaljujući izraelskoj destrukciji Gaze, zapadne naftne kompanije bilježe i rekordne profite koji su rezultat rata u Ukrajini. Zahvaljujući labavljenju pandemijskih mjera, prije svega u Kini te volatilnosti cijena i preoblikovanju tržišta uslijed rata u Ukrajini, navodi Reuters, zapadne su kompanije u 2022. imale ukupno 219 milijardi dolara profita, više nego dvostruko u odnosu na godinu ranije i prosječno dvostruko više svake godine od 2007. Norveški Equinor tada je, primjerice, objavio udvostručenje profita za tu godinu na skoro 75 milijardi dolara, a nakon što je ruski Gazprom obustavio dostave prirodnog plina, Equinor je postao najveći evropski opskrbljivač tim energentom.
Pet najvećih zapadnih kompanija istovremeno su i prepolovile svoje dugove, nastale zaduživanjem u doba pandemije, a svojim investitorima 2022. isplatile su rekordne dividende ukupne vrijednosti 110 milijardi dolara, također dvostruko više nego prethodnih pet godina. Obični ljudi za to su se vrijeme batrgali s rastućim troškovima energije.
Zahvaljujući rekordnim profitima, svih pet zapadnih kompanija najavile su povećanje ulaganja u nove naftne i plinske projekte te pozvale na reviziju strategija energetske tranzicije u korist sigurnosti opskrbe. Sve evropske kompanije koje su ranije donijele planove za usporavanje investicija u nove fosilne projekte i ulaganje u one obnovljive prošle su godine, naime, odlučile “prilagoditi” svoje strategije novim geopolitičkim okolnostima. Najupečatljiviji je bio slučaj britanskog BP-ja, čiji je izvršni direktor najavio potpuno napuštanje plana da kompanija do 2030. smanji svoje emisije ugljičnog dioksida. “Treba nam energija s manje ugljika, ali treba nam i sigurna energija”, rekao je tada CEO kompanije Bernard Looney, što su analitičari tržišta opisali kao lekciju o pragmatizmu i ispravnom postavljanju prioriteta.
Unatoč troškovima ratovanja ni ruska naftna industrija nije ostala praznih džepova, dapače od početka invazije na Ukrajinu ruske kompanije izvezle su nafte i plina u vrijednosti od 700 milijardi eura, od čega su nešto manje od trećine kupile članice Evropske unije. Russia Fossil Tracker bilježi 196 milijardi eura vrijedan uvoz ruske nafte i plina u EU, no to je ujedno i dvostruko manje u odnosu na predratne brojke. Ipak, generalno gledano, Rusija nije izgubila zbog postupnog smanjenja izvoza u Uniju jer je njezino mjesto najveće uvoznice nakon početka rata zauzela Kina i praktično nadoknadila taj gubitak.
Organizacija Oil Change International navodi i da je unatoč ratu u Ukrajini francuski Total Energies sklopio partnerstvo s ruskim Novatekom zahvaljujući čemu je Rusija dobila pristup tehnologijama i inženjerskim uslugama za pokretanje dva nova LNG projekta. U toj organizaciji zaključuju da svi recentni podaci svjedoče kako nema razloga vjerovati da će naftna i plinska industrija, unatoč vlastitim obećanjima, dobrovoljno uskladiti svoju proizvodnju s ciljevima Pariškog sporazuma te da je stoga nužno vršiti pritisak na vlade da im prestanu davati odobrenja za pokretanje novih fosilnih projekata.
