foto: : picture alliance / via Reuters | Michael BuholzerEindrucksvolle
Kulise samita, ali u budućnosti treba izbjegavati konstrukcione grešeke iz Bürgenstocka.
U njemačkom jeziku u Švajcarskoj postoji jedna šarmantna osobitost: ljudi iz alpske republike vrlo često završavaju svoje rečenice jednim “ili” i time dodaju znak pitanja na inače potpuno jasnu izjavu. To bi vjerovatno bio i odgovarajući naslov za konferenciju na Bürgenstocku: “Samit za mir, ili?”.
To je bila najveća međunarodna konferencija koju je Švajcarska ikada organizovala. “Samit za mir u Ukrajini”, kako je susret konačno nazvan, sakupio je predstvanike 92 države i osam međunarodnih organizacija u mondenom Bürgenstocku na Vierwaldstädter See.
Rezultat na papiru izgleda prilično mršavo i time opravdava znak pitanja iz švajcarskog njemačkog. Završni je kominike, doduše, veoma jasno formulisan. On zahtijeva ponovnu uspostavu teritorijalnog integriteta i suverenitet Ukrajine, zaštitu atomskih postrojenja i izvoza žitarica kao i povratak civilnih zarobljenika. Ali samo 80 od 92 prisutna predstavnika država potpisali su ga, a među 12 apstinenata upravo su neki od važnijih na konferenciji kao Saudijska Arabija, Meksiko, Indija i Južna Afrika.
Međutim ne bi bilo korektno samit mjeriti samo direktnim rezultatima. Otkako su prekinuti pregovori između Ukrajine i Rusije u Istanbulu u aprilu 2022, put za mir između obje zemlje zatvoren je nizom prepreka. Samo kratko pred samit najavljeni maksimalni zahtjevi predsjednika Putina ilustruju koliko je mala spremnost Moskve da se upusti u pregovore koji su nužno povezani s ustupcima. Iz ruske perspektive time se postavlja kontrabod protiv Plana deset tačaka ukrajinskog predsjednika Zelenskog jer dijelovi iz tog plana formirali su agendu na konferenciji u Bürgenstocku, konferenciji, koju je na molbu Kijeva organizovala švajcarska predsjednica.
Nespojivost ruskih i ukrajinskih pozicija bila je poznata od početka
Nespojivost ruskih i ukrajinskih pozicija bila je poznata od početka i to nije trebao ni biti predmet sastanka. Niko nije očekivao da će ovaj (ili bilo koji drugi) samit kratkoročno voditi do pravednog rješenja konflikta. Međutim osnovni problem samita bio je jedan drugi: on je objedinio dva cilja koji su međusobno nekompatibilni. S jedne strane on je trebao dati impulse za mirovni proces između Rusije i Ukrajine, a s druge je bio jedna vrsta sastanka solidarnosti s Ukrajinom da bi svijet shvatio koliko je široka globalna podrška za Kijev. Utisak sukoba “Zapad protiv ostatka” trebao je biti razbijen, što je moguće raznovrsnijim fotografijama sa samita. Istovremeno se trebalo signalizirati Moskvi da Putin nije jedini koji govori o miru i time pokušava monopolizirati taj diskurs. Utoliko je samit ipak uspio ili?
U utrci za globalnu pažnju Bürgenstock je postigao djelomičan uspjeh. Sama činjenica da je niz zemalja BRICS-a bio prisutan pokazuje da se globalna nelagoda zbog ruskog agresorskog rata proteže dalje od same koalicije direktne potpore Ukrajini. Raznovrsna grupna fotografija ispred impresivne pozadine važan je znak pažnje koja se Ukrajini nastavlja posvećivati i nakon dvije i pol godine rata. Pritom je manje problematičan očekivani izostanak Rusije. Dublji je jaz koji je ostavila Kina, ali i činjenica da je američki predsjednik Joe Biden sa samita G7 u Italiji rađe otišao na fundraising event sa Georgem Clooney und Juliom Roberts u Holivud nego u Švajcarsku.
Međutim istina je da Rusija uprkos glasnim najavama pregovora, ali i Ukrajina na osnovu aktuelnog stanja na frontu i dalje računaju na vojno rješenje konflikta i mišljenja su da vrijeme radi za njih. Za Ukrajinu, čija vojna strategija zavisi od podrške izvana, ovaj je sastanak bio znatno važniji nego za Rusiju.
Srednjoročno gledano, samit može postati važniji ako se izbjegnu pogreške Bürgenstocka. Od početka je postojala nada da će konferencija biti dio procesa koji duže traje i ne mora počinjati od nule. Upravo na temama razmjene zarobljenika nuklearne sigurnosti ili također izvoza žitarica postoji već niz direktnih linija razgovora između Rusije i Ukrajine. Fokus na ove teme zato omogućava modularizaciju koju prihvataju i već prakticiraju obje strane. Time se izbjegavaju prevelika očekivanja. Istovremeno nakon Švajcarske, koju Rusija eksplicitno više ne priznaje kao neutralnu, trebaju druge zemlje preuzeti štafetnu palicu i ponuditi slične ali sadržajnije formate razgovora. Prije samita bilo je ovdje govora o Saudijskoj Arabiji, što može biti razumljiv razlog zašto saudijski ministar vanjskih poslova nije potpisao završni komunike.
Iz Bürgenstocka zasada ostaje malo osim završnog komunikea i zajedničke fotografije
Proces koji dugoročno treba voditi pregovorima koji obećavaju uspjeh ne može se realizovati bez predstavnika iz Moskve. Za to je potreban drugačiji format i prije svega veće povjerenje. Medijalna pažnja za događaj u Švajcarskoj, komentarisanje svakog prihvatanja i otkazivanja uoči susreta stvaralo je utisak da je učešće već povezano s podrškom jednoj strani. To mnoge države nisu htjele, tako da su ili odmah odustale ili nisu potpisali zajedničko saopštenje. Nehtijenje da se odluče za jednu ili drugu stranu široko je rašireno prije svega van Globalnog sjevera i također nema smisla države koje to neće paušalno svrstavati u drugi tabor.
Zbog toga polazna tačka nasljedujećeg procesa mora biti drugačije izabrana. Inspiracija za konferenciju kroz mirovni plan Zelenskog djelovala je mimo kruga neposrednih podržavalaca Ukrajine kao jednostrano svrstavanje Švajcarske. Usto je prihvatanje ovoga formata trpjelo od početka jer postavljanje dvostrukog cilja – najava solidarnosti i mirovni process – bilo je zbunjujuće. Upravo prvi cilj prijetio je da samit pretvori u Public Diplomacy Event. Terminsko uklapanje odmah nakon Ukraine Recovery Conference u Berlinu i samitu G7 u Italiji bilo je u tom smislu dodatno nesrećno.
Međutim proces u kome se o miru ne samo pregovara nego se on može i osigurati, zahtijeva drugačiji krug država učesnica. Ustupci od Rusije, koja na osnovu situacije na frontu vidi malo razloga da odustane od svojih maksimalnih zahtjeva, teško da se mogu dobiti ako se naprimjer uključi papa ili predstavnik Kostarike. Ovdje je potreban niz aktera koji Moskvi mogu dati vjerodostojne ponude – i također prijetiti sankcijama – prije svega Kina, SAD, ali i Turska i države sa Zaliva. Samo njihovim dugoročnim uključivanjem može se problem obaveza kod mogućeg dogovora sa Rusijom vjerodostojno riješiti. Jedino uz njihovu saradnju može se riješiti opravdana zabrinutost da se Rusija možda neće pridržavati mogućeg sporazuma.
Iz Bürgenstocka zasada ostaje malo osim završnog komunikea i zajedničke fotografije. Ipak, Švajcarska je težak hod na granici između ozbiljnog impulsa za mir i podrške za Ukrajinu uspješno savladala. Očekivanja nisu bila velika i zato nije bilo razočarenja. Ali da li je to stvarno bio uspjeh, pokazaće se tek kasnije. Znak pitanja iza “Samit za mir ili?” nestaće tek sljedećih mjeseci – ako uopšte nestane.
Preveo: Ešref Zaimbegović
