32 godišnjica od „živih lomača“ na Bikavcu u Višegradu

Zločin poznat kao „Živa lomača“ dogodio se 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 71 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. Najmlađa žrtva imala je samo godinu dana.

O strahotama na Bikavcu je pred Haškim tribunalom svjedočila Zehra Turjačanin. Spaljivanja civila vršena su na još desetak drugih lokacija.

Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Na 484 stranice detaljno su opisana strašna zlodjela, kao i sam tok sudskog procesa. Do tančina je opisan i pokušaj odbrane da preko lažnih svjedoka pronađe alibi za svoje štićenike. Sve alibije Milana Lukića Pretresno vijeće odbacilo je kao “cinično i bezosjećajno orkestriranu fabrikaciju, za koju ne postoji razumna mogućnost da je tačna”.

Za zločine u Višegradu suđeno je i pred sudovima u Bosni i Hercegovini.

Publikacijom “Ratni zločini u Višegradu – presude” Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)  je 2017. dokumentovao devet predmeta za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.

U martu 2020. godine, Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom je Radomir Šušnjar osuđen na dvadeset godina zatvora.

Sud Bosne i Hercegovine u martu je izrekao prvostepenu presudu Milomiru Đuričiću i Vukadinu Spasojeviću koji su osuđeni na ukupno 16 godina za ratne zločine u logoru “Uzamnica” kod Višegrada.

Osuđeni su za zločin protiv čovječnosti i učešće u širokom i sistematičnom napadu usmjerenom na nesrpsko stanovništvo u Višegradu.

U presudi se navodi da su bošnjački civili držani u neuslovnom hangaru, bez grijanja, mogućnosti za kupanje i korištenje toaleta, kao i zdravstvene zaštite.

Đuričić je proglašen krivim još po dvije tačke optužnice, da nije spriječio podređene da zlostavljaju i prisiljavaju na seksualni odnos zatočenike, kao i da je svojim propustima omogućio da Milan Lukić i pripadnici njegove paravojne jedinice dolaze i tuku zatočene.

Potraga za žrtvama

Višegrad je danas poznat kao grad ženoubica, djecoubica i kao mjesto monstruoznih zločina koje su počinili pripadnici raznih formacija Vojske Republike Srpske (VRS).

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području Višegrada se traga za 467 osoba, dok su 453 osobe identifikovane.

Kako se navodi, Pionirska, Bikavac, Uzamnica, Vilina Vlas i druge lokacije govore nam dovoljno o karakteru zločina na području Višegrada. Rezultati sistematskog istrebljenja nesrpskog stanovništva danas su jasno vidljivi u gotovo jednonacionalnoj strukturi višegradske populacije.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
tacno.net

tacno.net

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Želja da se riješe nagomilani problemi građana nije pokazana, a Đurević (SNSD) kojem mandat ističe uskoro, bi želio biti prvi čovjek ove opštine i naredne...
Prema izvještajima međunarodnih organizacija procjenjuje se da je u Bosni i Hercegovini tokom rata od 1992. do 1995. godine između 20.000 i 50.000 žena i...
Zašto ‘opteretiti’ goste što je izgorjelo više od 60 djece i žena u Pionirskoj ulici, što je u kući na Bikavcu spaljeno 72 bošnjačkih civila,...
Na lokalitetu gradskog groblja Crnča, na području Višegrada pronađeni su posmrtni ostaci jedne osobe stradale u ratu 1992. godine....