Političari koji su sami sebi, bez mnogo osnova, dali za pravo da predstavljaju srpski narod i okupili su se u Beogradu na Svesrpkom saboru. Aleksandar Vučić, Milorad Dodik, ostaci crnogorskog Demokratskog fronta, Srpska pravoslavna crkva – reinkarnirali su ideju Velike Srbije, Srpskog sveta sa istom ideološkom potporom, ali drugim mehanizmima. I negiranje genocida u Srebrenici je dobilo novu interpretaciju, u kojoj su Srbi zapravo najveće (i jedine) žrtve.
Zločin poznat kao „Živa lomača“ dogodio se 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 71 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. Najmlađa žrtva imala je samo godinu dana.
Aida Šehović, vizualna umjetnica porijeklom iz Banje Luke, nedavno se vratila u Bosnu i Hercegovinu nakon godina djelovanja na međunarodnoj sceni. Izložbom „Povratak kući“ Aida Šehović isprepliće vlastito izbjegličko iskustvo s ljudima u pokretu koje je migracijski put doveo u Bosnu i Hercegovinu. Šta je dom? Šta znači biti čovjek? Kako se nositi s traumatičnim iskustvima? Ovo je razgovor o tome kako nam umjetnost pomaže da se krećemo kroz život, vrijeme i prostor. Aida, dobro došla kući!
“Kada pogledamo kroz historiju, uvijek su Romi gurali taj konac i na kraju su uvijek stradali iako nisu započeli nijedan rat, a pogotovo da su nekome nanijeli štetu. Ali su najviše stradali”, riječi su to koje su odjekivale u dvorani OKC Abrašević na prošlosedmičnom predstavljanju preliminiranih nalaza istraživanja “Stradanje Roma tokom ratova devedesetih u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu” u Mostaru, u organizaciji Foruma ZFD i YIHR Srbije.
Zašto ‘opteretiti’ goste što je izgorjelo više od 60 djece i žena u Pionirskoj ulici, što je u kući na Bikavcu spaljeno 72 bošnjačkih civila, masovnim silovanjima u ‘Vilinoj vlasi’?
Riječi bivših logoraša i slike stradanja u dokumentarnom filmu “Prijedorska polja smrti” zauvijek su ostali urezani u sjećanje Klaudije Pecalj, koja je prvi put, gledajući ovaj film, saznala za zločine počinjene u Prijedoru 1992. godine. Od tog dana, godinama unazad na Dan bijelih traka korača s preživjelima tražeći pravdu, mir i prihvatanje činjenica.
Na današnji dan, prije trideset i dvije godine, Krizni štab opštine Prijedor primorao je nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Prijedorske bijele trake su kao činjenica potvrđene u više sudskih procesa za ratne zločine, od prve presude na MKSJ u Hagu Dušku Tadiću pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
"Dan bijelih traka tako nije samo komemorativne prirode, nego nastavak istinske borbe protiv normalizacije fašističkih ideja 90-tih i prihvatanja ideje da postojanje jednog naroda ovisi o nepostojanju drugoga ili drugačijega. Danas možemo vidjeti rast popularnosti ekstremne desnice širom svijeta, tako da simbolizam i važnost Dana bijelih traka raste svakim danom. Volio bih da više ljudi prepoznaju Inicijativu ‘’JMST’’ u tom kontekstu", kaže Emir Hodžić u intervjuu za naš portal.
Znao je Tomo Buzov da se 1993. i za manje gubila glava. Samo da je šutio, kao ostali u kupeu.
Tridesetak mladih osoba s prostora bivše Jugoslavije boravilo je u Prijedoru i selu Zecovi u sklopu studijske posjete “Put sjećanja na djecu stradalu u ratu“ u organizaciji Centra za mlade “Kvart“, a u svrhu memoralizacije stradanja djece u ratu u BiH od 1992-1995. godine.
Šestog maja 1992. godine u Hrtkovcima Srpska radikalna stranka održala je predizborni miting na kom je Vojislav Šešelj poručio da u Sremu nema mesta za Hrvate.
Prije tačno 31 godinu Graham Bamford iz Velike Britanije se u znak protesta spalio ispred zgrade britanskog Parlamenta. Na ovu akciju se odlučio kako bi skrenuo pažnju britanske i svjetske javnosti na rat u Bosni i Hercegovini.
Savetnica predsenika Aleksandra Vučića, Suzana Vasiljević, snimila je 2005. godine potresan film o zločinu u Srebrenici – „Srebrenička sećanja“ – za koji je te godine nagrađena „Zlatnom maslinom“ za režiju na televizijskom festivalu u Baru.
