Kategorija Kultura sjećanja

Emir Hodžić: I danas vlasti Prijedora stoje na pogrešnoj strani historije

Na današnji dan, prije trideset i dvije godine, Krizni štab opštine Prijedor primorao je nesrpsko stanovništvo da svoje kuće i stanove označe bijelim zastavama, a ukoliko se kreću gradom da moraju nositi bijelu traku oko ruke. Prijedorske bijele trake su kao činjenica potvrđene u više sudskih procesa za ratne zločine, od prve presude na MKSJ u Hagu Dušku Tadiću pa do završnih presuda Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
"Dan bijelih traka tako nije samo komemorativne prirode, nego nastavak istinske borbe protiv normalizacije fašističkih ideja 90-tih i prihvatanja ideje da postojanje jednog naroda  ovisi o nepostojanju drugoga ili drugačijega. Danas možemo vidjeti rast popularnosti ekstremne desnice širom svijeta, tako da simbolizam i važnost Dana bijelih traka raste svakim danom. Volio bih da više ljudi prepoznaju Inicijativu ‘’JMST’’ u tom kontekstu", kaže Emir Hodžić u intervjuu za naš portal.

Otmica u Štrpcima: Srbija je propustila priliku da pokaže kako se država nosi sa svojim zlikovcima

Da izrečene sramno niske kazne nisu najgori ishod pokazao je potez Apelacionog suda koji je ukinuo prvostepenu presudu čime je ponovo omalovažio žrtve, a porodicama ugasio nadu za pravdu. Umjesto da se odugovlači proces, Srbija je ovim suđenjem mogla pokazati kako se jedna država nosi sa svojim zlikovcima. Ostaje joj da na ispitu ljudskosti ne padne u potpunosti nego da ubijenima prizna status civilnih žrtava rata, a njihovim porodicama pruži odgovarajuću novčanu naknadu.

Lugar je rekao da pekar nije vrijedan metka

Čovjek ne zna šta će mu nekada odlučivati o životu i smrti. Ove februarske subote u Bosanskom Šamcu to se spominjalo u iznenadnom susretu trojice logoraša iz prošlog rata. Braća Ilijaz i Smail Ferataj i ja, Ešref Zaimbegović. Sva smo trojica prošli srpske logore u Bosanskom Šamcu, Batkoviću i Vlasenici.

RADE ALEKSIĆ: Moj Srđan je simbol zajedništva, ljubavi i sloge

Prošla je 31 godina od Srđanovog herojskog djela. On je 21. januara 1993. godine vidio da u centru Trebinja, u neposrednoj blizini policijske stanice, pripadnici Vojske Republike Srpske prebijaju Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja kojeg je Srđan poznavao. Prišao im je i rekao da ga ostave na miru. Oni su potom kidisali na Srđana, srušili ga na zemlju i kundacima pušaka i vojničkim cokulama ga pretukli na smrt. Srđan je pao u komu iz koje se nije probudio. Umro je šest dana kasnije, na današnji dan.  

Napad sa margine

Rad žena u BiH na izgradnji mira još djeluje kao subverzija, ovladavanje znanjem i transformisanjem odnosa nasilja i diskriminacije kojim se žene drže u podređenom položaju. To je još tiha korozija naoko sjajnih nacionalističkih političkih štitova. Korozivne mrlje se šire i nemoguće ih je ne vidjeti.