Desetine migranata iz Azije i Afrike utope se svake godine u rijekama između Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Samo nekoliko njih bude identifikovano. Još manji broj se vraća svojim porodicama u zemlje porekla. Želeći da učini vidljivim probleme koje porodice imaju prilikom traženja, identifikacije i vraćanja tijela u svoje zemlje, ekipa eTrafike snimila je dokumentarac upravo na ovu temu, pod nazivom “Brat”.
(“Mlad odoh sa ovoga svijeta, a jedan bijah u majke”. Epitaf sa stećka)
Najveći broj ratnih zločina niti je prijavljen niti su istražni organi uložili neki poseban napor da vlastitim radnjama dođu do svih počinioca. Nisu to uradili ni tamo gdje su morali, prilikom pronalaska masovnih i pojedinačnih grobnica sa tijelima žrtava, kaže aktivist i bivši logoraš
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se kao godišnjica potpisivanja Opšte deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine. Ova deklaracija najprevođeniji je dokument na svijetu. Tog dana dodjeljuje se i Regionalna novinarska nagrada “Srđan Aleksić” u Banjoj Luci. Tim povodom Tačno.net objavljuje priču Milana Račića o Srđanu i Radi Aleksiću koji su ugradili sebe za to univerzalno dobro.
Povodom izlaska filozofskog eseja “Pasti u visine” u izdanju kanadske kuće Nota Bene, naša saradnica razgovara sa autoricom Majom Ombašić. Razgovor objavljujemo u dva dijela
Više katoličkih institucija i Matica hrvatska organizirali su skup o Filipu Lukasu, predsjedniku Matice hrvatske koji je za vrijeme rata otvoreno podržavao ustaštvo i nacizam, predstavljajući ga kao humanistu
Ova tzv. 'bolja budućnost' pravila bi se preko moralnog tretiranja onih koji su izgubili, a ne onih koji su pogubili, poubijali druge, nazdravljajući svojim zvjerstvima, i trideset godina kasnije otvoreno ih poričući unatoč svim dokazima i presudama relevantnih međunarodnih institucija. Pozvati nekoga na oprost, s jedne strane, i naložiti opraštanje kao obavezu od koje zavisi sudbina svijeta, s druge strane, nije isto i ne može se na jednak način razumijevati prilikom promišljanja o ljudskim kapacitetima, mogućnostima i htijenjima, u krajnjoj liniji.
Svi smo u tom ratu izgubili. Može neko misliti da je pobijedio, ali stvorene države su samo mali fildžani. Važno nam je da imamo svoju domovinu, svoju otadžbinu, ali ako je pobjeda to da nemamo što jesti, nemamo se pravo zaposliti, nemamo zdravstvo, onda to nije domovina, a ni otadžbina, kaže autor romana i glavni glumac u predstavi "Što na podu spavaš"
Nastavljena je tradicija hrvatskih sudova da Glavašev potencijalni bijeg uopće ne razmatraju pri donošenju odluka. Iako je sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu imalo pravne osnove da ga zadrži u Hrvatskoj do izricanja pravomoćne presude, ono nije uvelo nikakvu mjeru opreza
Ostaje nam pitanje do kad ćemo ratne zločince nazivati herojima? Suočavanje s istinom o zločinima koje je „naša strana” počinila u ratu temelj je bez kojeg nema zdravog društva, a ne može doći ni do uspostave mira, stabilnosti i pomirenja s građanima susjednih država. Mostar je i 28 godina nakon rata ostao podijeljen grad čijim ulicama se i dan danas vijore zastave osuđene zločinačke tvorevine Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Srbija je zatvoreni pretis-lonac koji se neprestalno kuva u vlastitom sosu. Na sajam knjiga u Beogradu dođe Vojislav Šešelj, a red golobrade omladine, dečaka koji ne mogu imati više od petnaest godina, čeka na njegov potpis. Pa kako su oni uopšte doznali za knjigu tog zlikovca?, pita se autor romana "Duhovi" koji je predstavljen na 45. Interliberu
Ljubljana ima spomenik Izbrisanima. Konačno, može se reći. Posebno stoga što svima nije ispravljena nepravda. No, spomenik stoji i, barem simbolično, lijepi flaster na otvorenu ranu. Kako smo slušali na otvorenju Novog Roga, toj palači kreativnosti, umjetnosti, zanata, inženjerstva i što li je još, gdje su se po volji kiše zatekli organizatori.
