Foto: predsjednikrs.rs/Borislav Zdrinja
Nakon što je Visoki predstavnik najavio izmjene Izbornog zakona u BiH, u kojima imamo određene tehničke izmjene koje se tiču transparentnosti izbornog procesa, uvođenje izbornih tehnologija poput elektronskog brojanja glasova i registracija pa sve do videonadzora, a glasački listići imaće mogućnost da budu skenirani i provjereni da li su autentični. Isto tako izmjene zakona zabranjuju kandidovanje na izborima ljudima koji su osuđeni za ratne zločine. Odmah je stigla reakcija vlasti u RS. Održana je 12. posebna sjednica Narodne skupštine RS-a, na kojoj je usvojen Nacrt izbornog zakona koji bi trebao kontrirati odlukama Visokog predstavnika.
Iako su odluke Visokog predstavnika sasvim racionalne, one pokazuju zapravo dvije stvari – nesposobnost domaćih političkih birokratija da vide dalje od svog profiterskog nosa i pljačkaške logike i koliko su iste ove političke birokratije kroz svoje sitne sukobe i pljačkaške radnje u 30 godina od jedne samostalne socijalističke republike stvorili politički i ekonomski vazal okolnih imperijalizama, bio to zapadni ili istočni. Možda je najbolji primjer ovoga jedna od najvećih izbornih pljački u istoriji naše zemlje. Prije dve godine bilo je preko 400.000 nevažećih listića. Ali to nije jedini problem – tužilaštvo je prećutalo izbornu krađu iz 2022. godine iako su dokazi bili brojni. Opozicija u RS-u iznijela je sve moguće dokaze i to nije uticalo na ishod izbornog procesa. Jedan od najapsurdnijih, a možda i najsmješnijih momenata izborne krađe jeste slučaj Jelene Trivić. U rodnom mjestu njene majke, gdje su se održavali izbori, Jelena nije dobila niti jedan glas, a predsjednik Biračkog odbora priznao je da se radi o krađi, što su potvrdili i mještani koji su glasali za Jelenu, a njihov glas našao se na listi SNSD-a. Godina 2022. pokazala nam je da je vlast lopovski nastrojena. Pored krađe glasova upoznati smo i s kupovinom glasova, što dodatno narušava integritet izbornog procesa. Ove izmjene koje je nametnuo Visoki predstavnik očigledno nisu u interesu mafijaškoj prirodi režima u RS-u.
Izgovor koji vlast sada pokušava stvoriti temelji se na čistoj nacionalističkoj propagandi. Odjednom se govori kako Visoki predstavnik napada RS, kako se ovime ugrožava nezavisnost i volja srpskog naroda, kako postajemo zapadna kolonija itd. Ali je nacionalistička vlast sve uradila da nas pretvori u koloniju određenog imperijalizma – od rasprodaje društvene svojine preko političke neozbiljnosti i pljačkaškog mentaliteta. Većina ekonomskih, a sada i političkih dobara, ostaje u rukama stranog uticaja, jer u slučaju da strani uticaj odjednom nestane s naših prostora, imaćemo tri nacionalističke pljačkaške bande koje će bez problema ponovo krenuti u neke nove sukobe oko podjele plijena kojim bi rado da vladaju.
Sjednica, sadržana od gomile uvreda ka opoziciji, neutemeljenih tvrdnji kako Visoki predstavnik i strani “uticaji” ruše integritet BiH i njenih entiteta, pa sve do govora Željke Cvijanović, koja s papira čita ono što joj je stranka napisala o tome kako jedan stranac ne treba određivati našu sudbinu. Nenad Stevandić rado je krenuo govoriti kako ovo narušava čak i međunarodno pravo, mada on ima najmanje prava da govori o pravu jer Šmitove izmjene jednim dijelom targetiraju i njega, kao nekoga ko je učestvovao u ratnim zločinima u Banjoj Luci sa poznatim “Crvenim kombijem”. Dodik smatra da samo Parlamentarna skupština treba donositi zakon, a ako neko smatra da je njegovo mišljenje blesavo i ludo, on tvrdi da ćemo tek gledati koliko su oni “blesavi i ludi”. To su njegove riječi sa skupštine, naglašavajući da opet “političko” Sarajevo želi ugroziti interese srpskog naroda u BiH. Na koji način? Nikome nije jasno. Dodik govori i o urušavanju nacionalnog statusa Srba u BiH, ali na koji način transparentnost izbora i ravnopravnost svih naroda u BiH mogu ugroziti Srbe kao narod? Iz praktičnog života srpskog naroda vidimo da upravo mafijaška vlast režima ugrožava egzistenciju srpskog naroda, koji sada odlazi van da nađe bolji život. Dodik je čak otišao toliko daleko da kritikuje evropsku politiku zbog ekonomskih sankcija usljed ruske invazije na Ukrajinu, kao i sveopšte loše upravljanje političkom ekonomijom evropskog društva, ali prećutao je tridesetogodišnju privatizaciju i pozicioniranje postjugoslovenskih republika u periferiju svjetskog kapitalizma, za koju je odgovorna i njegova stranka, koja je uništila životni standard srpskih radnika u BiH.
Parodija se demokratije nastavila dalje da se kroz sjednicu pozicija i opozicija međusobno optužuju ko je više opljačkao narod i ko je više uništio neke rezultate za koje se “izborila” prvobitna vlast u RS-u, u kontekstu Dodikove kritike opozicije kako je uništila vojsku RS-a, kapitalne institucije itd. Ali ono što nam je istorija pokazala jeste da poenta nikada nije bila na borbi protiv ugroženosti Srba u BiH, ugroženosti koja zapravo nikada nije ni postojala. Naprotiv, borba je bila za privilegije vlasti i ko će više kroz ratna dejstva prigrabiti političkih bodova i ekonomskog bogastva. Zapravo, sjednica je bila puna predizbornih govora, a najmanje se ticala Nacrta izbornog zakona. Ono što nacrt zapravo određuje jeste imenovanje entitetske izborne komisije kao i finansiranje izborne kampanje, a naglasilo se izbacivanje CIK-a iz sprovođenja izbora za entitetski nivo vlasti. Vladajuća većina usvojila je ovaj Nacrt, dok je opozicija ostala suzdržana. Šta nam to pokazuje?
Činjenica je sljedeća – i vlast i opozicija u RS-u nacionalistički su orijentisani profiterski klubovi, koji se bore za svoju vladavinu i što veća ovlaštenja, a što manju transparentnost u svom radu unutar entiteta. CIK je izbrojao na stotine hiljada neregularnih glasačkih listića, a na taj način ometao je izbornu pljačku koju su nacionalističke stranke u RS-u sprovodile. Sva retorika u ugroženosti srpskog naroda, sva retorika o tome kako se na ovaj način donosi samostalnost srpskog naroda, sva retorika koja govori kako prije tridesetogodišnje pljačke srpski narod nije imao demokratiju pada u vodu onog momenta kada se iz iluzija nacionalističke retorike pogledaju pravi podaci, kao u političkom kontekstu izbornih procesa, tako i u egzistencijalnom kontekstu načina života srpskog radnika. Pored zakona o kriminalizaciji kleveta, kao i zakona o radu nevladinih organizacija u RS-u susrećemo se s još jednim zakonom koji želi u potpunosti zaštiti pljačkašku prirodu vlasti u RS-u. Otuda i novonastala kampanja režima “Granica postoji”.
Ulazak u EU i jedan od 14 prioriteta jesu zdravi i transparentni izbori, a ovo nije nešto što dolazi na ruku srpskoj političkoj eliti u BiH. Značilo bi to ugroženost njihove pljačkaške prirode i tajkunskih interesa; značilo bi to na jedan način širu konkurenciju u političkom i ekonomskom životu, a time dolazimo i do gubitka privilegija domaćih elita. Nacionalistička vlast uradiće sve da proširi svoju propagandu, da širi strah među narodom u nadi da će dovesti do nekih novih sukoba kako bi ponovo legitimisala svoju vlast. Naš je zadatak da ne padamo na ove narative i da budemo glas razuma, koji teži da svim ljudima u BiH ostvari stabilnu životnu egzisteciju i demokratsku sredinu, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Dok god u BiH postoji vlast političke birokratije i ekonomske samovolje, neće biti slobode, i dok god srpski radni narod bude dozvolio da mu o sudbini odlučuju srpske političke birokrate i tajkuni, do tada Srbin slobode vidjeti neće.
