Udaljen tisućama kilometara of trga Tahrir u Kairu, ostarjeli američki intelektualac vrzma se po svojem prenatrpanom domu u radničkoj četvrti u istočnom Bostonu.
Zove se Gene Sharp. Ovaj sijedi osamdesettrogodišnjak spuštenih ramena uzgaja orhideje, nije još svladao internet i doima se kao posve bezazlen čovjek. No, njegove su se ideje za mnoge diktatore pokazale kobnima. Malo je Amerikanaca čulo za Genea Sharpa, ali njegova djela o nenasilnim revolucijama, a posebno “Od diktature do demokracije” (From Dictatorship to Democracy), vodič za svrgavanje autokrata na 93 stranice, nadahnula su disidente diljem svijeta. Kad se egipatski Pokret mladih 6. travnja oporavljao od neuspjelog pokušaja puča 2005. godine, naišli su na Sharpa dok su proučavali srpski pokret Otpor na koji je on utjecao, kaže vodeći strateg organizacije Ahmed Maher. Kad je neovisni Međunarodni centar za nenasilne sukobe prije nekoliko godina u Kairu vodio radionicu, među radovima koji su dijelili našlo se Sharpovih “198 metoda za nenasilno djelovanje” (198 Methods of Nonviolent Action). Dalia Ziada, egipatska blogerica koja je kasnije i sama organizirala slične tečajeve, kaže da su sudionici radionice sudjelovali u prosvjedima u Tunisu i Egiptu. Kaže da su neki aktivisti prevodili Sharpova djela na arapski te da im se njegova poruka o “napadu na slabost diktatora” urezala u pamćenje. Bivši Sharpov student i osnivač centra Peter Ackerman svoga mentora navodi kao primjer “moći ideja”. No, Sharp, realist i ujedno jako sramežljiv čovjek, s oprezom odbija preuzeti zasluge. Kaže da je mislilac a ne revolucionar, iako je kao mladić prosvjedovao protiv segregacije na jugu Sjedinjenih Američkih Država i proveo devet mjeseci u zatvoru jer kao pacifist nije htio sudjelovati u Korejskom ratu. Nije, kaže, stupao u kontakt s prosvjednicima u Egiptu, ali je nedavno saznao da je Muslimansko bratstvo na svojoj internetskoj stranici objavilo njegovo djelo “Od diktature do demokracije”. Iako svrgavanje Hosnija Mubaraka smatra znakom “ohrabrenja”, kaže: “To su Egipćani postigli, a ne ja.” Događaje u Kairu pratio je putem CNN-a u svojem skromnom domu, koje je inače sjedište Institucije Albert Einstein koju je Sharp osnovao 1983. godine dok je vodio seminare na Sveučilištu Harvard i predavao političke znanosti na Sveučilištu Massachusetts u Dartmouthu. Unatoč činjenici da živi u doba Twitter revolucija, internet Sharpa gotovo da i ne zanima. Nema profil na Facebooku, a ne prati čak ni što se događa na internetskoj stranici Institucije.
Proučavajući revolucionare poput Gandhija, borbu za građanska prava i ekonomske bojkote, Sharp je zaključio da uspostavi slobode treba pristupiti strateški i s planom. Mirni prosvjedi su, kaže, najbolja metoda jer izazivaju slom autokrata. “Ako se borite nasiljem”, kaže Sharp, “borite se najboljim oružjem svoga neprijatelja”.Prema diplomatskim transkriptima koje je objavio WikiLeaks, 2007. godine venezuelanski je predsjednik Hugo Chávez osudio Sharpove stavove, a vlasti u Mianmaru ga optužile da je sudjelovao u uroti i organizaciji prosvjeda kojima je “cilj bio srušiti vladu”. Godine 2008. iranska je vlada Sharpa prikazala u animiranom isječku u kojem ga optužuju da je agent CIA-e i zaslužan za infiltraciju SAD-a u druge zemlje”. Sharp se u mnogo događaja uvjerio iz prve ruke. Godine 1989. svjedočio je ustanku na trgu Tiananmen. Početkom devedesetih krišom se uvukao u pobunjenički kamp u Mianmaru na poziv Roberta Helveya, umirovljenog pukovnika američke vojske i savjetnika snaga opozicije.Upoznali su se dok je Helvey bio na Harvardu, a Helvey je smatrao da bi se uz pomoć profesorovih ideja mogao izbjeći rat. “Usred džungle smo uz svjetlost svijeća čitali Sharpove knjige”, prisjeća se pukovnik Helvey. “Taj tip sjajno razumije društvo i dinamiku društvene moći.”Međutim, As’ad Abu-Khalil, profesor političkih znanosti iz Libanona i osnivač bloga Angry Arab News Service, okomio se na zapadnjačke novinare koji, kako kaže, uspjeh Egipćana kolonijalistički pripisuju nekom “Lawrenceu of Arabije”, a ne egipatskom narodu. Sharp, pak, kaže da njega čeka još puno posla. Upravo je predao rukopis svoje nove knjige koja će se zvati “Sharpov rječnik moći i borbe: Terminologija građanskog otpora u sukobima” (Sharp’s Dictionary of Power and Struggle: Terminology of Civil Resistance in Conflicts), a bit će objavljena najesen. “To je malo neskroman pothvat”, kaže. Osim toga, piše knjigu o Einsteinu, kojeg je također zanimao fenomen totalitarizma. I dalje će pomno pratiti situaciju na Bliskom istoku. Zapanjila ga je neustrašivost i discipliniranost egipatskih prosvjednika koji su unatoč svemu uspjeli ostati miroljubivi. “Kao izravni Gandhijevi učenici”, kaže Sharp. “Kad se ljudi ne boje diktature, onda je ta diktatura u ozbiljnoj krizi.”
Sheryl Gay Stolberg; Andrew W. Lehren izvijestio iz New Yorka, a David D. Kirkpatrick iz Kaira
The New York Times, poslovni.hr
