Foto: DPA
Tokom rata u Jemenu vidi se historijski zaokret. Međutim, novi konflikt prijeti krhkoj stabilnosti u zemlji.
Piše: Magdalena Kirchner; Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Po prvi put zvanična delegacija pobunjenika Huti početkom septembra otputovala je iz Jemena u saudijski glavni grad Riad. Činjenica da se posjeta dešava neposredno pred godišnjicu zauzimanja jemenskog glavnog grada Sane 21. septembra i predstojeće vojne eskalacije između pobunjenika i Saudijske Arabije predstavlja dalji diplomatski uspjeh faktičkih vladara u sjevernom Jemenu. I to iako je do sada obustava prekograničnih napada na susjedne države kao Saudijska Arabija ili Ujedinjeni Arapski Emirati sa raketama i dronovima bila jedini značajan ustupak Hutija. Neki posmatrači cinično pretpostavljaju da stvarna motivacija Riada nije bila da stvori inkluzivni i trajni mir u ratom opustošenoj susjednoj zemlji nego “da se novokupljene evropske fudbalske zvijezde ne uplaše od buke eksplozija”.
Međutim i Huti trenutačno imaju veliki interes da se na regionalnom polju pokažu spremnim za pregovore i da za sebe iskoriste pozitivni trenutak iransko – saudijskog popuštanja. Sa podrškom Teherana oni su proteklih godina razvili uvjerljiv vojni potencijal odvraćanja i ni njihovi unutrašnji jemenski protivnici ni njihove regionalne i međunarodne pristalice nisu bile u stanju spriječiti ili čak preokrenuti konsolidaciju svoje vlasti nad velikim dijelovima zemlje i veliki dio stanovništva od početka rata. Međutim, sa krajem saudijskih vazdušnih napada prošle godine i podizanjem – za gospodarsko blagostanje u sjevernom Jemenu odlučujuće – vazdušne i pomorske blokade, sada pobunjenicima nedostaje najvažniji faktor mobilizacije i osiguranja društvene podrške unutar vlastite oblasti vladanja: vanjski neprijatelj.
Tako u području pod kontrolom Huta u posljednje vrijeme postaju sve jači glasovi koji posebno kritikuju stanje u kojem su porasli prihodi od poreza, carina na uvoz iz područja koje kontroliše vlada se povećala, a zaposleni u javnom sektoru godinama čekaju na dospjele plate i penzije.
Kritike su stigle i iz redova Općeg narodnog kongresa (GPC), bivše stranke jedinstva i vlade, koja je djelomično bila u savezu s Hutima i u kojoj je – do iznenađujuće smjene od strane Vijeća za nacionalnu sigurnost 27. septembra – bio i Abdel-Aziz bin Habtour premijer Huti vlade. Učešće u pregovorima, na čijem kraju bi takođe moglo da privuče finansijsku dividendu za mir, može pobunjenicima kupiti vreme na domaćem terenu, čak i ako je još uvek nejasno na koji način isplata od susedne države ili međunarodno priznate vlade koja sama tvrdi da je jedina može se dogovoriti o legitimnom radu vlade Jemena.
U proteklim mjesecima su se mogli zato vidjeti jači pokušaji represivne konsolidacije vladavine od strane Huti vodstva, posebno u oblasti obrazovanja ali i kroz značajno ograničenje organizacija civilnog društva i slobode kretanja žena. Upravo to posljednje dovodi pobunjenike na kurs konfrontacije posebno sa zapadnim državama donatorima čija humanitarna potpora predstavlja životnu osnovu za više od 20 miliona ljudi širom zemlje.
Ova napetost je još više ojačana time da su mogućnosti humanitarnih organizacija, da spriječe zloupotrebu humanitarne pomoći od strane vlastodržaca kroz neovisne analize potreba sistematski i ponekad nasilno ograničene.
Poboljšanje odnosa sa regionalnim državama koje bi mogle izravnati eventualnu reduciranu ili potpuno obustavljenu pomoć sa Zapada može reducirati ovisnost na strani vlastodržaca u Sani. Tako se može objasniti da je na godišnjicu zauzimanja Sane vodstvo Hutija javno izjavilo da bi htjelo otkloniti sve sumnje Saudijske Arabije koje bi mogle stajati na putu dogovora kao i da će udvostručiti vlastitu borbenu spremnost ukoliko se ne bi mogao ostvariti „častan mir“. Koliko su krhka nastojanja za normalizaciju između nekadašnjih suparnika postalo je jasno kada su 25. septembra u napadu dronom na patrolu saudijski vođene vojne koalicije u saudijskom graničnom području sa Jemenom poginula tri bahreinska vojnika.
Deeskalacija međunarodne dimenzije sukoba još nije popraćena značajnim napretkom u mogućem unutarnjem jemenskom mirovnom procesu. Nedavno su prema izvještajima na području pod kontrolom Huta uhapšene stotine ljudi koji su slavili godišnjicu osnivanja Arapske Republike Jemen 1962. godine. Doduše, vojni sukobi između Huti pobunjenika i oružanih snaga međunarodno priznate vlade i njihovih zvaničnih saveznika okupljenih u Predsjedničkom savjetu rukovodstva (PLC) su se značajno smanjili ali ipak dolazi do napada na vladine trupe u kojima se upotrebljavaju dronovi, tenkovi i artiljerija.
Od oktobra 2022. Huti napadaju dronovima važna naftna polja i izvozna mjesta u južnim dijelovima zemlje
Od oktobra 2022. Huti napadaju dronovima važna naftna polja i izvozna mjesta u južnim dijelovima zemlje. Prema vlastitim podacima međunarodno priznata vlada zbog toga je izgubila više od milijarde američkih dolara prihoda. Osim toga Huti su zabranili uvoz gasa iz vladine oblasti ili su otežavali međujemensku trgovinu sa dobrima koja su uvezena preko luke Aden. Doduše, početkom avgusta Saudijska Arabija je vladi na jugu, koja je pod enormnim pritiskom, dala gospodarsku pomoć u visini 1,2 milijarde dolara ali gospodarska situacija ostaje i dalje dramatično loša. Domaća valuta YER izgubila je samo u posljednjih dvanaest mjeseci četvrtinu vrijednosti prema američkom dolaru. Proteklih mjeseci stalno su se morale zatvarati benzinske stanice, a ljudi u južnom lučkom gradu Adenu morali su na velikoj vrućini podnositi i nestanke struje i do 17 sati. Frustracija je u stanovništvu velika, ponovljeno dolazi do blokade ulica i povrijeđenih i čak mrtvih u protestnim akcijama.
Uprkos pojačanim naporima evropskih partnera koji vladi čuvaju leđa kroz čestu i jaču prisutnost u Adenu, ostaje izrazita slabost državnih institucija i nedostajuće jedinstvo među najvažnijim akterima na jugu.
Ova unutrašnja jemenska dinamika čini aktuelnu pregovaračku strategiju Saudijske Arabije ali i njenu podršku od većine međunarodnih aktera utoliko problematičnijom.
Ni u jednom stanovištu vlade SAD-a o razgovorima u Riadu ne spominje se ni međunarodno priznata vlada ni činjenica da niti ona niti UN, druge konfliktne partije ili akteri civilnog društva učestvuju u ovim „naporima za mir“. Izostavljenim se mogu osjećati i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) kao druga važna regionalna sila čiji saveznici bi mogli vidjeti kako njihova nadanja nestaju kao naprimjer Južni prelazni savjet (STC) koji kao cilj ima vlastitu državnost juga. Nekada bliski odnos između saudijskog krunskog princa Mohammeda bin Salmana i predsjednika UAE Mohammeda bin Zajeda mnogi posmatrači trenutno smatraju narušenim, istovremeno nekadašnje saveznike trenutno dijele opipljivi geopolitički sukobi interesa u Jemenu i strateški značajnom morskom tjesnacu oko ove zemlje.
I tako nas jedva smije iznenaditi da se predsjednik Prelaznog savjeta juga, Aidarus Al Zubaidi, na rubu generalne skupštine UN-a javno javio za riječ sa oštrom kritikom postupanja Riada. „Loš dil“ koji bi na koncu mogao pripremiti put za potpuno preuzimanje vlasti od strane Hutija, što bi prema njegovom viđenju vodio prije svega tome da Iran ne dobije samo kontrolu nad jemenskim naftnim resursima nego i nad strategijski značajnim trgovinskim rutama. Razmišljanja o jednostranom učešću Hutija u državnim prihodima, koji se ostvaruju na jugu, on je odbio – ukazujući i na aktuelnu lošu situaciju na jugu – isto kao i koncesije na plate, morske luke ili o povlačenju inostranih snaga kao reakciju na taktiku ucjenjivanja Hutija. Prije svega mora se ostvariti stvarno primirje.
Razgovori u Saudijskoj Arabiji mogu buditi nadu na mirnu budućnost Jemena jer oni upravo u području gospodarske kooperacije otkrivaju realpolitičke interese Hutija i time osnovu za dugoročne pregovore. Međutim, izgleda da cilj Saudijske Arabije ograničen na okončanje vlastitog učešća u ratu uz sačuvanje obraza i osiguranja vlastite teritorije raste kako riziko da bi dosadašnji saveznici Riada mogli postati smetnja tako i opasnost nove vojne težnje pobunjenika za ekspanzijom sa dramatičnim posljedicama za civilno stanovništvo koje već pati. Sa aspekta ovoga scenarija trebali bi međunarodni akteri kao što je njemačka vlada intenzivirati napore za pomirenje unutar Jemena kao i na razvojnim i gospodarsko-političkim poljima i osposobiti političke institucije da povrate povjerenje sve više deziluzioniranog stanovništva.
