Lula je posjetio Xia u Kini: Brazil je jedno od malo velikih narodnih gospodarstava koje ima suficit u trgovinskom bilansu s Kinom. Foto: DPA
Argentina i Brazil najveća su narodna gospodarstva u Južnoj Americi. Obje su zemlje članice G20 – a Argentina je nedavno od BRICS, kome pripadaju Brazil i ostale zemlje u razvoju, dobila poziv za pristupanje. Obje su važni proizvođači sirovina. Obje imaju, nakon što su godinama bile vođene tvrdom rukom od vojnih diktatura, već 40 godina demokratskog iskustva. Obje imaju slabost za telenovele i osvojile su mnogo titula svjetskog prvaka. I obje imaju intenzivnu trgovinu s Kinom.
Inicijativi Puta svile (Belt and Road Initiative, BRI), kojom predsjednik Kine, Xi Jiping, izgradnju infrastrukture u velikim dijelovima Globalnog juga pomaže u velikom stilu pomoću kredita, pristupila je, ipak, samo Argentina, dok je Brazil ostao na odstojanju iako spada među zemlje najveće primaoce kineskih direktnih investicija i najvažnije isporučioce sirovina Kini. Zašto je tako?
Moja teza glasi: Inicijativi Puta svile jedna zemlja priključuje se samo ako očekuje značajne prednosti za sebe ili se boji da će, ako ne pristupi, imati znatne nedostatke. Brazil održava s Kinom trgovinske odnose koji su određeni međusobnom ovisnošću i ima veći manevarski prostor nego Argentina koja se nalazi u modusu trajne krize i hitno treba tvrde devize.
BRI je 2013. inicirao Xi Jinping. Za vrijeme rane faze programa u Brazilu je vladao politički haos i pod vođstvom ili puno više pod lošim upravljanjem ljevičarske predsjednice Dilme Rousseff zemlja je pala duboko u recesiju. Uostalom, Dilma Rousseff danas je šefica New Development Bank (NDB), što je razvojna banka BRICS država, locirana u Šangaju. U kasnijim godinama predsjedništva Rousseff i za vrijeme vlade njenog nasljednika, Michela Temera, brazilskom ugroženom gospodarstvu bila je veoma potrebna podrška iz inostranstva.
Na Temera je slijedio Jair Bolsonaro. Na osnovu njegove fobije prema Kini, koja je kod njega bila slično izražena kao kod Donalada Trumpa, pod njegovim vođstvom svako približavanje Kini bilo je nazamislivo. Od januara 2023. sada je opet na vlasti mentor Rousseffove Luis Inacio Lula da Silva (najčešće nazvan Lula), nakon što je od 2003. do 2011. već jednom bio predsjednik. Kratko nakon nastupa u ured Lula je odmah otputovao u posjetu Kini.
Vanjskopolitički Brazil slijedi pragmatičan kurs koji nije vođen vrijednostima. Brazilski vodeći političari poznati su po tome da se ne boje susreta s lošim diktatorima i ne sustežu se da daju legitimitet brutalnim režimima zemalja kao što su Kuba ili Venecuela, ili pozdravljaju prijem Irana i Saudijske Arabije u klub BRICS država.
Brazil je jedno od malo velikih narodnih gospodarstava koje ima suficit u trgovinskom bilansu s Kinom.
Usto dolazi da je Brazil jako upućen na Kinu. Kina je od 2009. najvažniji trgovinski partner Brazila i odatle uvozi važna dobra kao što su soja, željezna ruda i nafta. Samo za vrijeme mandata Bolsonara od 2019. do 2022. porastao je brazilski izvoz u Kinu sa 63 na 89 milijardi američkih dolara. Brazil je jedno od malo većih narodnih gospodarstava koje ima suficit u trgovinskom bilansu sa Kinom i u velikom stilu dobija investicije i kredite iz Kine.
S ovoga aspekta može izgledati iznenađujuće da se Brazil drži stranom od inicijative Puta svile. Nakon jedne vijesti o mogućem predstojećem pristupu gledali su Kini prijateljski krugovi u Brazilu s napetim očekivanjem prema Pekingu kada je Lula u aprilu 2023. tamo putovao, ali njihova očekivanja nisu se ispunila.
Vanjskotrgovinski, Argentina je znatno manje ovisna o Kini nego Brazil.
Sasvim je drugačije s Argentinom koja je u februaru 2022. popisala pismo namjere o pristupu BRI. Vanjskotrgovinski, Argentina je znatno manje ovisna o Kini nego Brazil. Argentinski najvažniji trgovinski partner nije Kina nego Brazil, koji sapada u partnere Argentine u trgovinskom bloku Mercosur, koji je, međutim, u blokadi. Priliv inostranih direktnih investicija u Argentinu od 2019. do 2022. znatno je porastao – iako s niskog nivoa. Novije podatke o direktnim investicijama u Argentinu teško je dobiti, ali dosada Kina nije spadala u velike investitore u Argentini.
Odluka Argentine da se priključi BRI ima osnovu vjerovatno u lošoj finansijskoj situaciji zemlje. Argentina je više puta spašavana od Međunarodnog monetrnog fonda (MMF) – posljednji put s 44 milijarde dolara teškim paketom za spasavanje, koji je odobren 2022. godine. U julu 2023. najavljeno je da će MMF s dodatnim kreditima obezbijediti da Argentina uopšte može ispuniti svoje obaveze otplate kredita na MMF. Argentinska centralna banka zaključila je s Kinom devizni dogovor koji omogućava trgovinu između renminbi (yuan) i domaće valute peso. Opšte je poznato da Argentina koristi od Kine na raspolaganje stavljenu liniju Swap da bi mogla izmirivati dugove kod međunarodnih povjerilaca, uključujući MMF.
Nasuprot tome, Brazil uprkos velikoj ovisnosti o trgovini s Kinom, ima više mogućnosti izbora. U najvišoj fazi kineskog programa inostranog kreditiranja Brazil je u velikom stilu uzimao kredite iz Kine – prema podacima Dialogue Leadership for the Americas ukupan obim iznosi oko 31 milijardu američkih dolara. Brazil kod finansiranja više koristi domaće izvore nego strane povjerioce i ne koristi, nasuprot Argentini, svoju Swap liniju yuana za podršku budžetu.
Osim toga, Brazil se nalazi u ugodnoj poziciji jer je Kina upućena na njegov izvoz sirovina i životnih namirnica. Nakon što je Kina druge velike izvoznike sirovina, kao Australiju, Kanadu i SAD načinila protivnicima, ne može sebi dozvoliti konflikt s Brazilom, jer se ovaj pokazao kao pouzdan isporučilac i vanjskopolitički partner.
Iz različitog stava Argentine i Brazila prema inicijativi Puta svile može se učiti: odlučujuća je prije svega pregovaračka moć.
Bez obzira na sve časne izjave o principima, multilateralizmu i želji zemalja u razvoju za novim svjetskim poretkom iz različitog stava Argentine i Brazila prema inicijativi Puta svile mogu se naučiti dvije stvari. Prvo, odlučujuća je prije svega pregovaračka moć. Argentina u svojim odnosima s Kinom slijedi načelo „Ko prosi, ne može birati“. Brazil, nasuprot tomu, koristi svoj status kao važan prijatelj, da bi uslove u bilateralnim odnosima bar djelomično određivao.
Poučno je u ovoj tački i poređenje s Evropom: Grčka je član BRI i dobija velike kineske direktne investicije za svoj lučki sektor. Luka u Pireju za Kinu je važna baza da bi se ubacila u uvoznu logistiku EU. Činjenica da Grčka sudjeluje u BRI pritom je bez velikog značaja. Nakon kolapsa od 2009. i teških pregovora s evro-grupom sljedećih godina Grčka je kao i Argentina bila očajna i trudila se da svoje gospodarstvo ojača spolja i uzimala je šta joj se nudilo.
Nasuprot tome, Italija – jedina velika industrijska nacija koja se priključila BRI – u međuvremenu razmišlja o tome da opet izađe iz inicijative (uz rizik da se Kina okrene protiv njih). Italija je prpoznala da im BRI ne donosi ništa više nego nepovjerenje njihovih G7 partnera. Nasuprot navodnim BRI profiterima u Africi, Italija ne pati od prezaduženosti, nego, jednostavno, shvata trezvenu i odbijajuću činjenicu da niti jedan BRI projekat nije realizovan.
Finansijska je snaga Kine ograničena.
Time smo došli do drugog poučka koji možemo izvući iz različitog držanja Argentine i Brazila prema inicijativi puta svile: Finansijska je snaga Kine ograničena. U proteklih 20 godina zemlje u razvoju dugo su vjerovale da je kineski novčanik neiscrpan.
U međuvremenu se pokazuje da razmetljivo reklamiranje za marku „Novi put svile“, osim toga što je svakako već urađeno, ne donosi samo po sebi više trgovine i investicija. Najkonkurentniji trgovinski akteri i ciljne zemlje za investicije isporučuju Kini i dalje ili dobijaju i dalje investicije iz Kine – neovisno o bilo kakvom etiketiranju.
Brazilska se odluka, dakle, u međuvremenu ne uzima više kao posebno ekscentrična. Time što se drže dalje od BRI Brazil i druge zemlje u razvoju uspijevaju održavati balans između Kine i Zapada, bez da mukotrpno moraju dokazivati da nisu roba za rasprodaju.
Rodrigo Moura jeste advokat za međunarodne infrastrukturne projekte u Velikoj Britaniji i doktorant na univerzitetu Essex. Težište je njegovog istraživanja kineska gospodarska politika.
Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović
