Foto: Picture alliance/dpa/Belga/Benoit Doppagne
Poljska
Farmeri u Poljskoj imaju jak lobi. Nije čudo: udio je zaposlenih u poljoprivredi u Poljskoj četiri puta veći nego u Njemačkoj. I na izborima u oktobru 2023, na kojima je nacionalno konzervativna „Partija za pravo i pravednost“ (PiS) Jaroslava Kačinskog nakon osam godina izgubila vlast, farmeri su imali jednu od odlučujućih uloga. Za iznenađenje se pobrinuo dobar rezultat Poljske seljačke partije PSL, koja je nastupila u predizbornoj koaliciji pod nazivom „Treći put“. S 14,4% ostvarili su najveći rast i u novoj vladi sada su – konzekventno – dobili mjesto ministra poljoprivrede. Dalji je znak za značaj poljoprivrede za Poljsku komesar EU: Tada vladajuća PiS nominirala je 2019. Januša Wojciehovskog na ovu poziciju. Deset godina prije toga on je prešao u PiS Kačinskog, nakon što je prije toga bio aktivan u Poljskoj seljačkoj partiji PSL, koja je sada u vlasti, a 2004. bio je čak njen predsjednik.
I time smo već u centru dileme unutrašnjopolitičkih sukoba farmerskih protesta u Poljskoj. Skoro sve društvene snage – od vlade s Poljskom seljačkom partijom, preko sada opozicione PiS pod Jaroslavom Kačinskim pa do katoličke crkve i najvećeg sindikalnog saveza “Solidarnost” – udvaraju se farmerima koji protestuju i pokazuju se kao advokati njihovih zahtjeva. Poljski komesar za poljoprivredu EU u posljednje vrijeme iznenada nije nikome prav: dok je još prije izbora on dao čitav niz obećanja za subvencije i podsticaje za poljske farmere – on sam govorio je o deset milijardi evra pomoći nakon izbijanja rata u Ukrajini – sredinom februara on je izložen zahtjevima za ostavku, kako od nove poljske vlade tako i opozicione PiS, koja ga je sama poslala na tu poziciju.
Zbog jakog lobija poljoprivrednika nova poljska vlada nema interesa za eskalacijom protesta
Do ostavke Wojciehovskog teško da će doći, posebno jer njegov mandat svakako konči nakon evropskih izbora u junu 2024, a on nema šanse da bi ga nova poljska vlada još jednom nominovala. Poljski farmeri ne zahtijevaju ni prevrat niti se jasno vežu za jedan politički savez. Njima se radi o odbrani njihovih interesa. Davanja u okviru EU u okviru Green Deal i s tim povezani porast troškova pritom su samo jedna strana. Uvoz žitarica i drugih poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine u njihovim očima ima daleko veću težinu. Farmeri traže oštrije ograničenje količina kod uvoza i okončanje bescarinskog uvoza. Osim traktorskih kolona i graničnih blokada, neki započinju i sa sabotažama. Žitarice su jedno od glavnih izvoznih dobara Ukrajine. Pošto je pomorski put preko Crnog mora u većem dijelu blokiran, one se između ostaloga prevoze vozovima do poljske luke Dancig. Na ovom tranzitnom putu protestujući poljski farmeri su više puta iz teretnih vagona istresli žitarice na kolosjeke.
To potkopava veliku solidarnost koju je Poljska pokazala od početka ruske invazije na Ukrajinu i opterećuje poljsko-ukrajinske odnose. Već u septembru 2023. tematika se pobrinula za sukob ukrajinskog predsjednika Zelenskog i tadašnjeg poljskog premijera Moravieckog (PiS) na velikoj pozornici UN. “Neke države”, rekao je Zelenski gledajući na blokadu ukrajinskog izvoza žitarica kroz Poljsku, “samo se pretvaraju da su solidarne s Ukrajinom.” Poljska vlada reagovala je uvrijeđeno.
Zbog jakog lobija poljoprivrednika nova poljska vlada nema interesa za eskalacijom protesta. Ali i za trenutno opozicioni PiS ovo nije prava pozornica za sukobljavanje s novim vlastodršcima. U predstojećim regionalnim i lokalnim izborima u Poljskoj 7. aprila 2024. obje strane pokušaće da iskoriste ovu temu. Nova poljska vlada sve će staviti na to da traži ravnotežu između farmera, solidarnosti s Ukrajinom i davaoca subvencija iz Brisela. Tvrdo držanje poljskih farmera i njihovo nepokolebljivo zastupanje interesa moraju se, ipak, gledati kao nagovještaj sukoba oko budućeg pristupa Ukrajine EU. Poljaci, po vlastitom shvatanju najveća podrška Ukrajini, otkrili su da u budućim pregovorima za pristup EU postoje ogromni interesni konflikti s ogromnom agrarnom državom velike površine na njihovoj istočnoj granici.
Max Brändle, FES-Warschau
Belgija
Po drugi put ovoga mjeseca protesti farmera blokirali su veći dio briselske evropske četvrti. Sa svojim traktorima demonstranti su pošpricali ulice đubretom i slamom, na šta je interventna policija odgovorila vodenim topovima. Čak 700 od skoro 900 traktora došlo je iz inostranstva, prije svega iz Italije i Španije – što ukazuje na duboko nezadovoljstvo i očaj zemljoradnika u EU.
Frustracija i bijes bili su prisutni na gradskim ulicama. Demonstranti i policija vodili su ulične borbe, letjele su flaše i jaja, paljene su automobilske gume. Poljoprivrednici su izašli na ulice iz više razloga: zbog niskih cijena za njihove proizvode, visokih proizvodnih troškova i sve veće birokratije, ali i protiv dogovora o slobodnoj trgovini kao što je EU – MERCOSUR dogovor, kao i protiv Green Deal i Zajedničke agrarne politike (GAP). Međutim prije svega farmeri su dali odušak svojoj sve većoj frustraciji zbog osjećaja da su isključeni iz političkih odlučivanja koja pogađaju njihovu egzistenciju i ukazuju na jaz između stvarnosti na poljima i odluka koje se donose u kulama od slonovače u evropskim institucijama.
Belgijsko predsjedništvo Savjetom reaguje s razumijevanjem na zahtjeve farmera
Kod evropskih činovnika i donosilaca političkih odluka, nasuprot tomu, izgleda da nedostaje razumijevanja za težak položaj farmera koji u okviru GAP dobijaju oko trećine ukupnog budžeta EU od ukupno 387 milijardi evra. Ova činjenica stvorila je mit o „Mercedes farmeru“, koji pomoću sredstava EU vodi luksuzan životni stil. Stvarnost nije daleko od istine. Problem leži u raspodjeli: 80% sredstava GAP odlazi na velika i industrijalizovana agrarna preduzeća (20% najvećih evropskih zemljoradnika), dok manji i srednji porodični pogoni zaostaju. Razlog za to jeste da se pomoć ne dijeli na osnovu poljoprivredne aktivnosti nego na osnovu broja hektara, što vodi ka favorizovanju velikih zemljoposjednika poput Colruyta u Belgiji. Preduzeće ne mora čak ni imati poljoprivrednu proizvodnju, dovoljno je posjedovanje poljoprivrednih površina. Zemljoradnici zbog toga zahtijevaju “subvencije po radnoj snazi, a ne po hektaru”.
Pošto su cijene svuda u EU porasle, jako su uticale na proizvodne troškove zemljoradnika dok se nabavne cijene nisu promijenile niti u korist zemljoradnika niti u korist potrošača. Osim toga, rastući ekološki standardi i uvoz jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz zemalja mimo EU ugrožavaju ozbiljno egzistenciju mnogih evropskih poljoprivrednika. U Belgiji se mnogi poljoprivrednici, ne uzimajući u obzir naporno i dugo radno vrijeme (mnogi rade do 80 sati tjedno), bore za preživljavanje s oskudnim primanjima od 1.000 do 1.500 evra mjesečno.
Belgijsko predsjedništvo Savjeta reaguje s razumijevanjem na zahtjeve farmera. Evropska komisija već je predložila da se ograniči uvoz određenih živežnih namirnica iz Ukrajine i uvede zaštitni mehanizam, kao i da se propisi GAP za neobrađene površine produže za jednu godinu. Osim toga, u razgovoru je i pojednostavljenje upravljanja u odnosu na lokalne kontrole. Belgijski ministar poljoprivrede David Clarinval obećao je farmerima da će njihove pritužbe biti veoma dobro saslušane. Da li to i farmeri tako vide, ostaje otvoreno.
Valentina Berndt, FES-Brüssel
Grčka
Mnogim grčkim farmerima prošle godine voda je bukvalno došla do grla, a drugima je, nasuprot tomu, prijetilo da im izgori i kuća i farma. Tada je stogodišnja katastrofalna poplava izazvana olujom Daniel razorila u centralnom grčkom regionu Tesalija polja i decimirala stanje stoke. Šumski su požari uništili cijele pojase zemlje. Stručnjaci u tome vide izraz klimatskih promjena, koje će prema prognozama snažno uticati na region.
U mnogim je oblastima potpuno nejasno kad će zemljoradnici uopšte moći opet obrađivati polja, jer je na mnogim mjestima zemljište zagađeno otrovnim blatom. Pogođeni farmeri nisu samo izgubili žetvu prošle godine nego i ne znaju šta će biti ove godine. Jedna od glavnih pritužbi farmera jeste da odštetna plaćanja za štete od oluje nisu dovoljno brzo odobrena. Zbog toga su mnogi farmeri došli u velike finansijske teškoće nakon što su za vrijeme ekstremnog nevremena izgubili svoju žetvu ili svoju stoku.
Kao i u drugim dijelovima Evrope, farmeri protestuju i zbog visokih troškova energije, stočne hrane i đubriva, kao i konkurencije jeftinog uvoza. Nakon što su se protesti na početku koncentrisali na sjever zemlje i Solun, prošlog je tjedna u Atinu došlo minimalno 8.000 zemljoradnika, pčelara i stočara. Oni su mnoštvom traktora blokirali saobraćaj u velikom dijelu grada na 24 sata. Farmeri su lukavo iskoristili državnu poljoprivrednu izložbu u Solunu, događaj od nacionalnog značaja, da bi demonstracijama ukazali na njihovo teško stanje i njihove zahtjeve. Adresirano je i na EU: velike demonstracije u Atini održane su na dan zvanične posjete Roberta Mesola, predsjednika Evropskog parlamenta.
Pritužbe poljoprivrednika dobile su široku podršku javnosti
Pritužbe poljoprivrednika dobile su široku podršku javnosti. Jedna anketa početkom februara pokazuje da 68% Grka zahtjeve farmera podržava sa „sigurno“ ili „vjerovatno“. Samo 13% upitanih posmatra razloge za proteste negativno. Vlada pokušava da izađe u susret farmerima i ubrza isplatu obeštećenja. Vladajuća konzervativna Nea Dimokratia premijera Mitsotakisa reaguje tako na alarmirajuće opadajuće vrijednosti u anketama – u oktobru je konzervativna partija još bila na 33,5%, sada je na samo 30%. Oni žele spriječiti gubitke u ovoj simbolički važnoj grupi birača.
U vezi s isplatom obeštećenja vlada je obećala ubrzanu isplatu do juna i prvi trenutni korak: početna isplata koju će dobiti farmeri pogođeni prirodnom katastrofom, povećana je s 2.000 na 10.000 evra. Osim toga, premijer je najavio dalje koncesije: povrat poreza na gorivo za poljoprivrednike, koje važi već dvije godine, produžiće se za još jednu godinu. Usto, između maja i septembra biće desetprocentni rabat na poljoprivredne svrhe upotrebljenu struju, kao i rabati na struju za poljoprivrednike koji su udruženi u zadruge.
Bez obzira na ovaj ustupak i ubrzavanje plaćanja obeštećenja, ipak je upitno koliko zahtjeva farmera vlada može ispuniti: zahtjevi za gorivom oslobođenim poreza, ukidanje zapljene i ovrhe, niži troškovi energije i mjesečna subvencija od najmanje 1.500 evra dok se ne otklone štete prouzrokovane poplavama. Ali pravo pitanje ostaje nepostavljeno, a time i neodgovoreno: kako se Grčka i njena poljoprivreda mogu prilagoditi oštrim klimatskim promjenama koje se već sada svake godine sve jasnije pokazuju? Izgleda da niti seljaštvo niti vlada nisu na to ni djelomično pripremljeni?
Arne Schildberg, FES-Athen
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
