Oznaka protesti

Ko ima pravo na slobodu govora

„Globalizujte Intifadu.“ Taj slogan bi vas sad mogao odvesti pravo u zatvor. „Reči i… skandiranje imaju posledice u stvarnom svetu“, upozorili su nedavno Mark Rouli, komesar londonske policije, i Stiven Votson, šef policije Okruga Mančester, u zajedničkom saopštenju. „Kontekst se promenio“ posle užasa na australijskoj plaži Bondaj, i s obzirom na zabrinutost jevrejskih zajednica „zbog transparenata i skandiranja poruka kao što je ʼGlobalizujte Intifadu’… delovaćemo odlučno i hapsiti.“

Odbrana humanistike

Američka asocijacija univerzitetskih profesora (AAUP) svakako je u pravu što nastoji da izgradi stav o znanju kojim bi mogla dovoljno snažno da se suprotstavi savremenim napadima na činjenice, disciplinu i institucionalne strukture i ciljeve univerziteta. Ostaje, ipak, pitanje: postoji li samo jedna paradigma znanja na univerzitetu i da li je to ono što nam je potrebno da bismo se odbranili od takvih napada? Ako ima mnogo oblika znanja i ako se oni nadmeću među sobom, je li ispravno reći da se svi oni jednako i s pravom smatraju oblicima ekspertize? Napadi na državno obrazovanje i na vrednost univerzitetskog obrazovanja, kao i posebni napadi na nauke, društvene nauke i humanistiku, poprimaju razne forme. Da bismo na njih reagovali, moramo među sobom razgovarati o dobroj strategiji i razjašnjavati ciljeve koji usmeravaju naše razne akademske prakse. Nastojanje da se ustanovi jedna jedina koncepcija znanja ili da se ponudi jasan i kratak opis svega što radimo neizbežno bi išli naruku prirodnim naukama i gurnuli u zapećak humanističke nauke i umetnost, posebno ako se znanje definiše kao jedna vrsta ekspertize.

Tomislav Marković: Srpsko društvo je zatrovano zločinačkom prošlošću

Društvena stvarnost nije prirodna pojava, već konstrukcija koju su ljudi stvorili. Ova očiglednost se često previđa, što dovodi do iskrivljene percepcije realnosti. Takvo iskrivljenje je vidljivo i kad su u pitanju protesti koji u Srbiji traju od novembra prošle godine, otkad je pala nadstrešnica na Železničkoj stanici u Novom Sadu, usmrtila šesnaestoro i osakatila dvoje ljudi. Studenti stoje na čelu masovne pobune, prokrstarili su celu zemlju, probudili uspavano građanstvo. Studenti vode, građani slede, zagledani u mlade kao spasitelje.

Pokazna vežba sile i prisile

Režim je u utorak 28. aprila prvi put upotrebio sredstva prisile. U pokušaju probijanja blokade novosadskog DIF-a policija je pendrecima, suzavcem i štitovima povredila više građana, a jedan student je uhapšen zbog optužbi da je fizički napao dekana

Humanistika i demokratija

Mnogi mladi ljudi mi govore o svom strahu da budućnost ne postoji. Kad razmišljaju o budućnosti, oni takođe pitaju: šta se još može zamisliti ili čemu se još možemo nadati? Kad kažemo da nema budućnosti ili da budućnost obećava samo još veće uništavanje, i dalje nešto zamišljamo, makar to bila mračna slika u kojoj nema ni tračka nade. Ali čak i kad zamišljamo neizbežan kraj, i dalje nešto zamišljamo.

Srbija i batina

Optimisti, naravno, vjeruju da živimo u divnoj demokraciji, da je rat ovdje odavno završen, da se diktature događaju negdje drugdje i nekim drugim narodima, jer mi smo Evropa, uljuđena i spremna svim snagama onemogućiti svaki oblik terora u bliskim državama. I zato je skepticima lakše. Jer nas ništa ne može iznenaditi. Još ako smo sami, a jesmo, prošli tolike hajke i smiješne, ali opasne optužbe za terorizam i ruenje ustavnog poretka, onda nas istovjetne optužbe i progoni kojima su u Vučićevoj Srbiji izloženi studenti, profesori… nikako ne mogu čuditi.

Što čekaju naši studenti?

Ako u istoj rečenici stavite pružanje ruke, dijalog, oprost, pa kritiku policije, tužilaštva što više ne hapsi i prijetnju da ćeš se obračunati sa svima koji te ruše, tada znate da je izgovoriti može samo Aleksandar Vučić. Svu grotesku režima u njegovoj završnoj fazi mogli ste vidjeti na stranačkom skupu u Leskovcu u nedjelju koju su štitili kordoni policije, a na sam skup ušli samo odabrani s pozivnicom. Takvu grotesku od vlasti koja je toliko centralizirana u jednom čovjeku koji zapošljava djevojku koja ga moli za posao, obećava tri metra asfalta drugom i dovod konačno kanalizacije do privatne kuće trećeg teško da bi i Nadrealisti u svojim zajebancijama mogli smisliti.