Dont cry for me Argentina

Kako sa svakom plemenitom idejom o naseljavanju nekog zaostalog područja stvari pođu u krivo, tako se bojim da i planovi Domovinskog pokreta neće dobro završiti. Plemenit je to poriv vratiti domicilno stanovništvo, i na to utrošiti dvadesetak milijardi eura i ništa u tom domoljubnom porivu ne bi bio problem osim u tome što mi radosno, jedva čekamo da se ta sredstva utroše u jedne tako domoljubne planove.

Da smo mi htjeli, kao narod, da ta sredstva odu u vrtiće, škole ili stambene jedinice za mlade još ni pol muke, ali mi smo htjeli da ta sredstva upotrebi Domovinski pokret jer oni naravno znaju što i kako sa tim sredstvima za demografski oporavak mile nam i jedinstvene domovine.

Mi smo ti koji smo uočili problem i reagirali na izborima. Neće majci nama demografsku obnovu obnavljati neki tamo mutni tipovi što mrze sve hrvatsko, već to mogu samo naši. Autohtoni domoljubi, drugim riječima Domovinski pokret.

Problem naravno nikada nije, i nikada neće biti, podrška birača na izborima u Hrvata ako se dovodi u pitanje demografska obnova. Problem, a to ovaj tekst od samog početka implicira, jest u strukturi Hrvata koji bi, po Domovinskom pokretu trebali naseliti Hrvatsku.

Kako znamo Hrvatsku danas domicilno stanovništvo zamjenjuje filipinsko, srpsko, i svako drugo koje nije izvorno hrvatsko. Kako se tome misli stati na kraj domislio se Domovinski Pokret. Hrvatsko stanovništvo izbjeglo iz Hrvatske, trebalo bi zamijeniti potomcima Hrvata iz Južne Amerike, posebno Argentine.

I tu dolazimo do merituma problema.

Argentinsko, domicilno stanovništvo koje bi trebalo naseliti Hrvatsku. Argentinsko domicilno stanovništvo, kojem se planira oprostiti dugove i poreze, te im dati sve uvjete u Hrvatskoj koje nemaju mlade obitelji u istoj, koje pate pod porezima u istoj i nemaju ni približno tolika prava i sredstva koje bi recimo mlade obitelji iz Argentine trebale dobiti.

Ako izuzmemo iz jednadžbe o mladim obiteljima to što bi ove iz Argentine imale drugačije prava, pače drugačije kreditne i svake druge vrijednosti, u oči bode da su te i takve obitelji iz Argentine poželjnije nego ove naše koje krpaju kraj s krajem. Neću griješit dušu pa su ove naše možda ideološki drugačije pa je bolje da odu, već me za ovu priču baš zanimaju te, kako im Domovinski Pokret daje doslovno Hrvatsku na pladnju, obitelji iz Argentine. Nije mi namjera stigmatizirati nikoga. Svi su u ovu šarenu i beznadnu zemlju itekako dobrodošli, ali od kuda sada baš Argentina? Zar Hrvata nema dovoljno u Americi, Kanadi, Australiji ili Europi?

Ako ste učili povijest, a kurca ste vi učili, u Argentinu se išlo iza Drugog svjetskog rata štakorskim putem SS -a i bježalo se tu glavom bez obzira kako se znalo i umjelo. Tim putevima, zanimljivo, osiguranje je bilo Katolička crkva koja danas dominira Hrvatskom. Ti i takvi ratni zločinci, ustaše i vojnici Wehrmachta, a Hrvati naravno, bježali su od odmazde čitavog svijeta jer oni kako znamo, a Domovinski pokret nas uči, ništa loše nisu radili.

Osim što su sudjelovali u pogromu više od deset milijuna ljudi koji nisu bili iste boje kože, rase ili nacije. Neću naravno griješiti dušu, u Argentinu se kao i u Ameriku išlo trbuhom za kruhom i prije Drugog svjetskog rata, ali ako pratite televiziju Domovinskog pokreta, a ja je pratim, tada će vam gosti Domovinci objasniti zašto baš Argentina.

Upravo i baš zbog potomaka najispravnijih Hrvata u povijesti koji su eto, okupacijom Europe 1945. morali bježati glavom bez obzira.

Zastanimo na toj rečenici pa ćemo zajedno doći do problema koji muči ovaj tekst. Dakle ne muče ga iseljeni Hrvati, a koje bi trebalo vratiti, već ciljana skupina. Ona koja je, po riječima gosta u popularnoj emisiji DP-a, najviše propatila za Hrvatsku.

Kako će pobogu djeca ratnih zločinaca spasiti demografsku katastrofu Hrvatske? Zar nismo mogli naći štogod bolje? Recimo djecu naših izbjeglih Hrvata po Irskoj, Njemačkoj? Već ih ima itekako. Zar se njima nije moglo ponuditi dvadeset milijardi eura? Ukidanje poreza? Zašto baš toj djeci u pripizdinama Anda koju su ishlapjeli djedovi sa SS ili U insignijama učili stvarnim granicama Hrvatske?

Može li tko meni glupom kakav već jesam objasniti zašto će se takav Hrvat, malo naravno rasistički sjeban, inkorporirati u ovo društvo puno Filipinca i Srbina, umjesto, šta ja znam, Hrvata iz Irske koji ionako pati za domovinom?

Objasnite mi majku mu zašto bi netko, kao Joan iz Argentine kojeg je djed indoktrinirao da je arijevac, a da su svi ostali štakori koje treba ugušiti plinom, imao privilegiju da ne plaća porez kao moje dijete koje konobari i preživljava u Hrvatskoj HDZ-a i Domovinskog Pokreta i sanja otići što prije odavde?

Kako sa svakom plemenitom idejom o naseljavanju nekog područja domovinskim homo sapiensima bojim se da će ta i takva ideja dovesti do izumiranja domicilnog stanovništva. Povijest nas je naučila tome. Da takva ideja neće donijeti ništa dobro jer treba raditi na mladima da ostaju, dati im mogućnosti i šanse.

Stvoriti im preduvjete, dati prihvatljive kredite i omogućiti jeftinije kvadrate. Zato kada plačemo za mladosti koja odlazi zapitajmo se kome smo dali u ruke njihovu sudbinu? Za sada izgleda ljudima kojima je važnije da plače Argentina.

Stoga dont cry for me Argentina. Čeka me zemlja u kojoj ću dobiti posao, jeftin kredit i stan, i još će me osloboditi poreza. Domoroci? Ma ko njih jebe.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Boris Pavelić za Tačno.net piše o izložbi “Pod nebom vedre vjere – Islam i Europa u iskustvu Bosne” koja je postavljenja u Zagrebu, a koju...
U Bijednoj se Našoj danas živi teže, nesigurnije i neizvjesnije no ikad prije, uključujući tzv. socijalistički mrak bivše 24-milijunske države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i...
Koliko god Plenković ne propušta promidžbeno vući Primorca sa sobom u zombi zidu iza svojih leđa na svakom koraku po Bijednoj Našoj – zlorabeći premijersku...
“Dok god vlada i HDZ žele zloupotrebljavati Hrvatsku vojsku za manipuliranje činjenicama i uvlačenje u političke procese, tomu ću se suprotstavljati, štiteći ne samo hrvatsku...