foto: Adriatik Metals
U borbi sa strateškom tužbom protiv javnog istupanja (SLAPP) aktivistkinja Hajrija Čobo iz Kaknja pripremila je odbranu na 473 stranice i dva nosača za CD. Kada je kompanija Adriatik Metals, koja se bavi istraživanjem i eksploatacijom ruda u Varešu, povukla tužbu pokrenutu protiv nje zbog navodne povrede ugleda, aktivistkinja je bila razočarana. Umjesto presuđene stvari na bazi istine i ponuđenih dokaza, postupak je završio u njenu korist tako što je tužbeni zahtjev povučen. Adriatik Metals povukao je tužbeni zahtjev četiri mjeseca nakon što je Čobo dostavila dokaze.
– Moj SLAPP se može posmatrati u kontekstu studije slučaja kao način efikasnog rješavanja problema. Koliko je bilo zamorno, više i ne znam. Zamorno je i kolač napraviti, ali ako u tome uživate, onda je to odlična kombinacija. Možda je to više iscrpljujuće u smislu organizovanja i praćenja cijele kampanje, jer napad na jednog je napad na sve nas. Negdje u sebi sam se radovala da pred sudom izložim sve dokaze protiv tužitelja i dobijem to sve u sklopu presuđene stvari. Shodno Zakonu o parničnom postupku, sud je tražio moj pristanak. Sa velikim guštom sam napisala izjašnjenje u kome sud obavještavam: “Tužena ne pristaje na povlačenje tužbe.” U dispozitivu sam navela upravo činjenice o novousvojenoj regulativi o SLAPP-u i predložila tužitelju da se odrekne tužbenog zahtjeva kako bi sud donio presudu u moju korist i troškove postupka stavio na teret tužitelju. U protivnom, išli bismo u postupak pred sudom da upoznamo sve ljepote one 473 stranice sa dokazima i dodacima planiranim za iznošenje na pripremnom ročištu. Taj gušt mi je uskratio tužitelj obavijestivši sud o odricanju od tužbenog zahtjeva. Dobila sam presudu u svoju korist. Sud je donio presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, uz obavezu naknade troškova postupka. Povlačenje nije bila moja opcija iz mnogo pravnih razloga, ali i iz ugla mene kao braniteljice ljudskih prava, jer sloboda govora je morala biti odbranjena za sve nas – priča Čobo.
Adriatik Metals, kompanija koja je tužila Čobo, nastavila je sa praksom koju je ona kritikovala, a to je rudarenje i uništavanje zemlje i šume u Varešu. Prije svega se radi o neustavnom i protivzakonitom djelovanju donosioca spornih odluka, dakle Federacije BiH, upozorava Čobo.
– Samo vlasnik ima pravo odlučivati o predmetu svog vlasničkog prava, a mi imamo slučaj gdje se zastupnika vlasnika – Pravobranilaštvo BiH – izbacuje iz odlučivanja. Kaže se da u ovim slučajevima govorimo o “državnoj imovini”. Smatram to rogobatnim i zbunjujućim nazivom za ono što je “javno dobro”. No, takav naziv u javnom diskursu me ne čudi s obzirom na to da se javnost izbacuje iz odlučivanja o javnom dobru. Predstavnici u vlasti na sve načine pokušavaju zbuniti građane BiH kako oni javna dobra ne bi osjećali svojima i kako bi odlučivanje smatrali privilegijom predstavnika u vlasti. Posljedično imamo pojedince koji prodaju našu imovinu, javno dobro, za neke sitne novce na mnogostruku štetu svih građana. Neovlašteno i protivzakonito postupa se s imovinom koja je javno dobro i tako se krši, između ostalog, Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. U Varešu imamo slučaj drugih raspolaganja – prenamjena, koncesija, zakup. Uostalom, po prenamjeni šumskog zemljišta u građevinsko vlasnik se mijenja: zemljište ostaje na raspolaganje općini na čijem teritoriju se nalazi, a onda se to daljim odlukama može i prodati. Ovo je vrlo ružan slučaj pravne nesigurnosti – govori Čobo.
Aktivistkinja Hajrija Čobo
SLAPP ima za cilj targetiranje pojedinca kako bi se onemogućilo djelovanje i upozoravanje na nepravilnosti i nezakonitosti u društvu, ali i skretanje pažnje javnosti sa stvarnog problema, ističe Čobo. To je, prema njenom mišljenju, pokušaj pranja ruku pred očima javnosti.
– Targetirani pojedinac prije svega mora ostati psihički i emocionalno stabilan i snažan, to je prva linija odbrane. Sljedeći potez je organizacija činjenica i dokaza u jedan podroban odgovor na tužbu koji će pokolebati tužitelja. Cilj takvog odgovora na tužbu nije samo odbrana tuženoga, nego orkanski preokret slučaja koji će tuženi pretvoriti u proces protiv tužitelja. Sljedeći korak je uključenje javnosti i aktivističkih organizacija u slučaj. To je upravo potpora pomoću koje se utiče na rad u moguće korumpiranim sistemima. Ono što je važno napomenuti je da SLAPP zaista mora biti SLAPP – neosnovana tužba usmjerena na ušutkivanje javnosti. Tuženi mora biti neosnovano tužen, imati sve činjenice i dokaze u rukama, boriti se argumentima – naglašava Čobo.
Ona ocjenjuje da će nova regulativa EU-a podržati aktivističku i novinarsku zajednicu u borbi protiv SLAPP-a.
– SLAPP je ustvari zloupotreba prava i pravnog sistema, pa je svaka regulativa koja će to spriječiti korisna i dobrodošla. Aktivisti i novinari treba da budu korektivni faktor koji će voditi poboljšanju uslova za život, socijalnoj pravdi i poništavanju štetnih odluka vlasti. U krajnjoj liniji, država postoji da bi svojim građanima obezbijedila bolje uslove života, a ne veći profit ionako bogatim pojedincima. Ako država odobrava i podržava projekte koji ugrožavaju prava građana ili će dovesti do slabije kvalitete života građana, onda je jasno šta treba da se radi. Državu treba mijenjati iz korijena i uspostaviti sistem koji služi stanovnicima tog teritorija – govori Čobo.
Zagovaranje efektivnog nacionalnog zakonodavstva koje uključuje širok spektar onemogućavanja strateških tužbi protiv javnog istupanja nije postupak sam za sebe. Pravna nesigurnost leži u konkretnim rezultatima, zakonitostima i slučajevima na koje aktivistkinje, aktivisti i mediji iscrpno upozoravaju. U neurednim političkim odnosima upitna je moć i snaga zakonodavstva i pravosuđa, a to pokazuje i primjer borbe naše sagovornice. Slučaj Vareša uspio se probiti kroz sve cenzure. Aktivisti i mediji su uspjeli biti dovoljno glasni. Nažalost, ovakvih slučajeva ima još i nisu rijetkost, dodaje Čobo.
– Pogodovanja pri projektima su prisutna od lokalnog do državnog nivoa, a naročito u Federaciji BiH koja je opterećena glomaznom administracijom u deset kantona, čije nadležnosti se prepliću sa nadležnostima općinskih nivoa kao lokalnih i sa federalnim nivoom, a što je idealna podloga za zaobilaženje zakonskih propisa i pogodovanja. Vrlo zanimljivi slučajevi se dešavaju na gradilištima koridora Vc, a tu je i mnoštvo privatnih kamenoloma, sječa visokovrijedne šume kako bi se gradile deponije, solarne i vjetroelektrane. U svakom slučaju dodjele koncesije na javnom dobru ili prenamjene imovine javnog dobra radi se o istom problemu – pitanju zakonitosti i ustavnosti – kaže Čobo.
Da bi se definisale opcije i sprovela rješenja, treba “dovesti u red” Visokog predstavnika Savjeta za implementaciju mira koji sada otvoreno podržava pravnu nesigurnost u slučaju kršenja Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom, tvrdi Čobo.
– Tek onda se može uspostaviti i pravna sigurnost jednakim postupanjem u svakom od slučajeva – zaključuje Čobo.
