foto: Pixsell
“Hrvatski su birači rekli da hrvatski brod treba skrenuti udesno, a naša će ga nova stranka pokušati skrenuti udesno, jer u protivnom imamo opasnost da konzervativni dio biračkog tijela više nikad ne izađe na izbore”, tvrdi predsjednik nekidan osnovane stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) Mario Radić, smatrajući to “pravom porukom u ovom trenutku”. Bivši zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta (DP), koji je odbio ministarsku fotelju u novoj vlasti tzv. neprincipijelne koalicije HDZ-a, DP‑a i manjinsko-autsajderskih političkih priljepaka (HSLS etc.), posvađao se s DP‑ovim šefom Ivanom Penavom i raskolio mu stranku i osnovao DOMiNO s navodno većinom DP-ovih disidenata, tvrdi da su “moji bivši kolege izdali biračku volju za skretanjem Hrvatske udesno. U politici uvijek morate biti ustrajni, a to što kažete, morate ostati pri tomu”.
Bivši HDZ-ov otpadnik Ivan Penava nakon što ga je Andrej Plenković bio više no uvjerljivo porazio na unutarstranačkim izborima – koji bez članske iskaznice ZNA SE opcije te radikalnog protusrpstva nikad ne bi postao “vječnim” gradonačelnikom Vukovara – prije parlamentarnih izbora rušio je drvlje i kamenje na HDZ i čak tužio Plenkovića DORH-u zbog navodne zloupotrebe položaja te omogućavanja protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka stranaca u RH, a poslije izbora prodao im se za politički kikiriki jer HDZ ne bi bez ekstremističkog, proustaškog DP-a osnovati vladu ni Plenković osvojiti treći premijerski mandat. Tu je nešto glasno puknulo između Penave i Radića pa su se razišli, a DP se rascijepio. Na ekstremnoj, proustaškoj, tzv. radikalnoj CRO desnici se i inače komplicirano, rovito i međusobnom netrpeljivošću te liderskim egoizmima kontaminirano stanje dodatno iskompliciralo.
Boksač i teolog – ministri
No posve je izvjesno da će se i DOMiNO uvaliti u HDZ-ovo naručje te u konačnici fasovati istu asimilacijsku sudbinu kao i DP. Tim više jer “ne preferira ministarska ili neka druga upravljačka mjesta” na piramidi HDZ-ove vlasti – koja su uostalom već popunjena. Pa i tako što su osnovana i dva nova ministarstva (za demografiju te zaštitu okoliša i održivi razvoj) eda bi se formalno uhljebila trojica DP-ovaca (od kojih su prva dvojica bivši HDZ-ovci): kineziolozi s travničkom diplomom i kickboxing trener Josip Dabro u resoru poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, teologa Ivana Šipića u izmišljenom resoru demografije i useljeništva te odvjetnika Antu Šušnjara u bitno reduciranom (na energetiku) resoru gospodarstva.
HDZ Plenkovićeva vlada već je prešišala svojih “toleritanih” na kritiku sto dana, a iz DP-ovih ministarstava, pa i nižih niša na piramidi koalicijske vlasti nikakvoga “bijelog dima”. Gospodarsko je stanje sve gore, životni je standard tzv. običnih/malih CRO ljudi i dalje u slobodnom padu. Cijene svih proizvoda i usluga dnevno nekontrolirano rastu. Struja i plin su od 1. listopada 2024. skuplji 10%, što je tržišnim pohlepnicima “alibi” za dodatna nenormalna poskupljenja svega i svačega. Prirodne nepogode (suša, poplave, požari…) bacile su na koljena poljoprivredu, uvoz hrane raste, u šumarstvu nered (hapse se HDZ-ovi šefovi), ribarstvo je na koljenima itd., a kineziolog s travničkom diplomom i kickboxing trener Dabro ni habera. Hoda okolo, ne razumije ništa i obećava nešto o čemu ni sâm nema pojma je li moguće.
Teolog pak Ivan Šipić valjda misli da će sâm Isus Krist ući u hrvatske krevete, uslišiti njegove molitve, pa hopa-cupa operativom napuniti rodilišta iznad kojih su se rode davno već razbježale glavom bez obzira. A iseljavanje mlađih CRO žitelja, u radno i fertilno najpotentnijoj dobi, visokim pobjedničkim rezultatom – kako bi kazali jezično neuki sportski novinari – “slavi protiv” (?!) nacionalnog nataliteta i useljavanja koje ne podrazumijeva desetke tisuća stranih radnika iz daleke Azije etc.
I to je ta mutna i neizvjesna društvena, politička i moralna zbílja Bijedne Naše, u kojoj najviđeniji DP-ovi politikanti – u operativnoj nemoći, je li, zasad samo verbalno – nastavljaju širiti tzv. desničarski ekstremizam, anatemizirati izbjeglice/migrante, protiviti se stranim radnicima (već ih je cca 100.000 u odnosu na 172.000 odobrenih radnih dozvola), otvoreno mrziti/šikanirati hrvatske Srbe i srpske goste u RH, javno podržavati i propagirati rasplamsalo proustaštvo, neosnovano blatiti partizansku tradiciju Hrvata i bivšu 24-milijunsku državu tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti, puno slobodniju, napredniju, samodostatniju od RH i sl., a HDZ i Andrej Plenković to kukavički toleriraju. Tolerirat će i možda još radikalnije ekstreman Radićev DOMiNO, u čijem je nazivu i plagijat imena (samo imena?!) ekstremističkoga iz francuske političke noćne more Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen, stranke koja strelovito juriša osvojiti vlast u Zemlji Galskih Pijetlova Emmanuela Macrona.
HDZ Plenkovićevim je trećemandatnim uzdanicama vlastito debelo meso na unosnim/udobnim foteljama vlasti preče od zrele demokracije i pravih civilizacijskih vrijednosti, što su zapadni mediji primijetili već za prisege HDZ-DP-ove tzv. neprincipijelne koalicije, koju domaća politička oporba naziva tzv. koruptivno‑imovinskom koalicijom jedine stranke među cca 170 registriranih u RH pravomoćno osuđenom za pljačkanje vlastitog naroda HDZ-a (“Koruptivna nedemokratska zajednica – KNZ”) i DP-a (“Imovinski pokret”). Kao što, je li, vrag u nuždi i muhe ždere, Plenković je nabrzaka shvatio da mu nema druge no pristati na DP-ovu koalicijsku ucjenu okretanjem državnog kormila udesno i praviti se da nije čuo onu lavinu Penavinog drvlja i kamenja na HDZ ni registrirao kaznenu prijavu DORH-u jer da je “omogućio protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak stranaca u RH”.
Taj “nagluhi” premijer Plenković – ili sasvim “gluhi” kad mu to odgovara o(p)stanku na vlasti – godinama ne može ne samo prečuti ili radi temeljnih nacionalnih interesa zaboraviti Milanovićevu packu s početaka njihove tzv. tvrde kohabitacije da mu je majka bila “vojna lekarka”. A bila je cijenjena liječnica u JNA, sotoniziranoj u RH jugoslavenskoj vojsci, koju pak osobito DP-ovci ne mogu smisliti ni u jednom pozitivnom kontekstu. Svjetski su mediji, međutim, vrlo negativno reagirali na tog čudnovatoga koalicijskog kljunaša: “HDZ je koalirao s euroskeptičnim ultradesnim nacionalistima”. A HDZ Plenkovićeva vlada samo želi biti u trendu, jer tzv. euroskeptična, nacionalistička ultradesnica goropadno diže glavu i osvaja zavidan broj birača širom Starog kontinenta, a nije isključeno i u SAD-u mogućom predsjedničkom pobjedom republikanca Donalda Johna Trumpa. Ekstremno se desničarenje širi svijetom kao korov pirika i bit će ga – ako će i kada – vrlo teško iskorijentiti baš kao i pitiku.
Tragična povijesna iskustva
Opasna je to populistička dijareja i zato što se uvijek lijepi na veće krize u društvu i nudi “izlaz”, rješenja koja se potom – povijesna je istina – obiju o glavu cijelim narodima/državama. Vidi uzroke, uspon 1930-ih godina i posljedice nacionalsocijalizma (nacizma) u Führerovu Trećem Reichu i fašizma u Duceovoj Italiji, da se ne ide dalje i šire. Ekstremnim su tzv. desničarima i ultranacionalistima uvijek neki drugi krivci za nacionalne nevolje – Führeru, npr. Židovi, Slaveni, Romi… – a njihovima današnjim apologetima ponajprije izbjeglice/migranti s tzv. globalnog Juga, koji, je li, opet “otimaju poslove” domicilnim žiteljima, “bave se kriminalom, siluju, kontaminiraju europsku krv” i “ne poštuju zapadnu civilizaciju”. Svima su zajednički prorusko stajalište u ukrajinskom ratu, oštar suverenizam u odnosu na “bruxellesku diktaturu”, euroskepticizam i sl.
Nekidan na parlamentarnim izborima u Austriji s 29% glasova pobijedila je Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) Herberta Kickla, dok u Njemačkoj vedri i oblači također pronacistička Alternativa za Njemačku (AfD) Alice Weidel i Tina Chrupalle, u Francuskoj Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, u Nizozemskoj Stranka za slobodu (Partij voor de Vijheid – PVV) Geerta Wildersa, u Italiji Braća Italije (Fratelli d’Italia – Fdl) Giorgie Meloni, u Mađarskoj Fidesz (Mađarski građanski savez) Viktora Mihályja Orbána etc. Hrvatski pak ekstremni tzv. desničari – puno “primitivniji” i politički nezbrojeniji od moderne europske tzv. desnice, razjedinjeni do atomiziranosti i nesložni čak u idejama o tomu kako osvojiti vlast – zasad nisu respektabilna snaga koja je kadra izborno, je li, demokratski, potući čak ni tzv. lijevo-zeleno-liberalnu političku opciju, kamoli vojnički ustrojen i discipliniran (uhljebničko-egzistencijalnim interesima) HDZ-ov glasački stroj što kao jedan skače na svaki aport iz stranačke središnjice.
Ipak, demokratski/civilizacijski koliko-toliko osviještena tzv. međunarodna zajednica nije sretna – dapače! – zbog HDZ Plenkovićevoga interesnog političkog slizavanja s DP-ovim ultranacionalistima. To je osobito jasno komunicirala u povodu saborske prisege “nove, desnije vlade, u kojoj je novi koalicijski partner antiimigracijski DP” i činjenice da je “politička oporba zabrinuta za smjer zemlje”. Francuska novinska agencija AFP ističe da je DP “treća snaga u Saboru” i da se “ističe nacionalističkim, antiimigracijskim, antiLGBTQI stajalištima i zagovara zabranu pobačaja”. AFP također ističe oporbenu kritiku o tomu da glavni HDZ-ov partner u novoj vladi, DP, zagovara vrijednosti protivne onima što ih jamči Ustav RH. Britanski pak Reuters nije propustio istaknuti da DP “vodi kampanju na platformi obrane tradicionalnih obiteljskih vrijednosti”, ali “ne dopušta manjinskoj srpskoj stranci sudjelovati u bilo kojoj vladinoj koaliciji”. Time, je li, “izaziva strahove da će nova vlada biti desnija od prethodne”.
E sad, “što bi bilo kada bi bilo” nije isto kao “što će biti”, jer nije baš ni Plenković glinemol-političar da će se dati mijesiti kako je unaprijed “principijelno” najavio “jezičac na vagi” Ivan Penava. Naravno, radi svojih birača koje je poslijeizborno prevario i razočarao tzv. neprincipijelnom koalicijom s HDZ-om, pa su prebjegli u DOMiNO, Hrvatske suvereniste ili neku još proustaškiju marginalnu polit-ideološku opciju što samostalno nikad neće preći ni izborni prag. Ali u političkom je oktogonu – mali ptič, veliki krič. Europučanski HDZ-ovi gazde u Uniji, gdje CRO premijer sanja skončati karijeru, istinski su i s razlogom zabrinuti zbog strelovitog uspona tzv. ekstremne desnice čak u ključnim zemljama tzv. europske obitelji, to glasno komuniciraju javnosti i poduzimaju protumjere, pa Plenković – njihov tzv. mali od konzervativne demokršćanske kužine – mora itekako dobro paziti kako pleše i komu (ne)će nagaziti nogu.
Je li, primjereno taktovima Schiller – Beethovenove “Ode radosti” ili Pavelićeve “Puška puca”? Ne ide i jedno i drugo, ili jedno s drugim. Ni kod kuće, kamoli u antinacifašističkoj Europi, čije je tragično iskustvo s populističkima tzv. desnim ekstremizmima, pa i lijevima, lekcija kakvu moraju naučiti svi novi naraštaji žele li izglednu budućnost i prolaznom ocjenom položiti povijesni ispit. U protivnom, piši kući – propalo je. Za tu vrstu polit-ideoloških “rješenja” za tzv. smjer hrvatske države, što ga, je li, zagovaraju likovi poput “domoljuba” Ivana Penave (DP) i Marija Radića (DOMiNO), za Austriju pak “slobodarski” ultranacionalisti Herberta Kickla ili za Francusku Marine Le Pen i sl. za svoje sredine, nema mjesta ni u jednoj vladajućoj koaliciji kojoj bi oni udarali ritam.
Čeprkanje po ratnim ranama
“DOMiNO će ustrajati na nekim starim pitanjima”, kazao je Radić uoči osnivačkog skupa na kojemu će biti izabran za stranačkog predsjednika, “kao što je Domovinski rat, nestali, ali Europa u ovom trenutku traži neka nova pitanja. Europa je nastala na kršćanstvu, vladavini prava i znanosti. U ovom je trenutku Lisabonskim ugovorom izbačeno kršćanstvo, a bojim se i da vladavina prava više nije što je bila. Ostaje umjetna inteligencija i RH mora o tim temama imati svoje stajalište. Nakon osnivanja stranke postavit ćemo HDZ-u 10 uvjeta (za koaliciju, op. a.) koji trebaju biti ispunjeni, i to ćemo javno obznaniti građanima. To su principijelne stvari.”
Trideset godina nakon Domovinskog rata, kojim je uglavnom riješeno sve što je trebalo biti riješeno – osim što nijedna od bivših zaraćenih strana nije drugoj ni nadoknadila ratnu štetu ni pravično osudila svoje ratne i zločince protiv čovječnosti niti otkrila grobišta nestalih – nova će se politička stranka uz iks “domoljubnih”, autsajderskih i formalno HDZ-a baviti čeprkanjem po još nezaraslim ili već zacijenjenim ranama ratne, tragične prošlosti kao nacionalnim pitanjem No. One. Bez čijeg rješenja, je li, nema budućnosti?! I, gle vraga, HDZ Plenkovićevoj se koaliciji već tresu gaće i ljudi ne mogu spavati zbog Radićevih 10 uvjeta. Mo’š mislit’! I pazi sad: kršćanstvo u Unijinom ustavu, Lisabonskom ugovoru, muči nekakav DOMiNO, sic transit, vladavina prava, umjetna inteligencija…
Jamačno Mario Radić ne čita novine, ne sluša radio, ne gleda televiziju, ne prati društvene mreže i ne razgovara s nekima koji putuju po Europi, pa ne znâ što su, zapravo, ključne teme interesa moderne europske tzv. desnice. Bila ona ultranacionalistička, umjerena ili demokršćanska pak sredina tipa europučanske tzv. obitelji, čiji je član ne samo HDZ već i pridružena srbijanska Napredna stranka Aleksandra Vučića, o čijoj, je li, suradničkoj dobroj volji ovisi sve što Radić u kontekstu Domovinskog rata i netalih programira kao DOMiNO-ovu zadaću u sklopu 10 uvjeta Plenkoviću za participacijom u tzv. neprincipijelnoj koaliciji. Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede!
