Zadnjih pet godina Zoran Milanović i Andrej Plenković nikako se ne uspijevaju dogovoriti o rotaciji veleposlanika kojima su istekli mandati. Zapravo su prekinuti svi državni kanali, jer se dvojica ključnih političara u sukreiranju vanjske politike i ne žele dogovoriti o kandidatima, pa Bijedna Naša ispada diplomatski smiješna i nezrela članica tzv. međunarodne zajednice
Priču o Groblju mira dugo je obavijala tišina, da bi danas postalo jasno kako je to isključivo politički projekt hrvatskih vladajućih nacionalista s obje strane granice, oslonjen na kurentno žrtvoslovlje i revizionizam, o čemu je izvrsno pisao ugledni teolog, fra Ivan Šarčević, ukazujući na licemjerje hrvatskih nacionalnih i crkvenih vođa koji „podižu megalomansko 'groblje šutnje', kako ne bi morali progovoriti o vlastitim zločinima u Drugom svjetskom ratu i u ovom posljednjem“.
Huliganski napadi postali su svakodnevnica u Mostaru. I sinoć, prvog septembarskog dana, napadnuta su dvojica mladića, nedaleko o zgrade Kantonalnog tužilaštva. Zbog izostanka rekacije vlasti na sve češće napade, ponovo objavljujem tekst u kojem pitamo nadležne političke strukture u BiH, do kada će to dopuštati i hoće li na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Huliganski napad, nalik onome iz filmova, koji se dogodio u Stocu, kada su četvorica mladića presretnuta, a potom premlaćena, otvorio je pitanje koliko će dugo političke strukture u BiH dopuštati i na neki način zloupotrebljavati navijačke skupine ili bar pojedince među navijačima kako bi izazivali etničku i nacionalnu netrpeljivost?
Nakon Zekanovićeva krvožednog ispada usred Hrvatskog sabora na konstituiranju 11. saziva, nereagiranja tzv. pravne države i nove političke vlast te mutavog SDP-ova odgovora na prijetnju smrću, bijedna naša sljedećih mjeseci – ako ne godina do kraja mandata? – može svašta očekivati. Samo ništa dobroga od tog buljuka tzv. ljudi nahvao (dum Marin Držić), zlih u duši, kvarnog karaktera i opasnih namjera.
Tako su nastajale i mnoge druge stranke. Od „odmetnika“ iz onih starih. Pa se niko nikada nije upitao odakle novac nekoj tek osnovanoj stranci, za tolike predizborne plakate, plave. zelene, narandžaste jakne i kabanice, odakle pare za opštinske oganizacije, letke, kancelarije, telefone i sl.
Proglašavati zločince herojima, ili barem mirnim susjedima koji šeću za život i/ ili pišu bezazlene knjige o vinu, te najavljivati ozakonjenje političkog terora nad kulturom i medijima sto puta je gore od neprirodnog prekrajanja izbornih jedinica i od ‘izlaska na glasanje’ fantomskih birača, među kojima su i mrtvi. Hrvatska je izabrala vlast koja će je sunovratiti na samo dno. A time i dodatno uniziti one svoje građane koji ne pristaju biti ‘kotačići’ u kleptokratsko-nacionalističkom žrvnju.
Ona učiteljica Smilja je stojala isprid ploče i rekla je: „Današćemo na satu niže matematike malo trenirat zbrajanje i oduzimanje! Za vježbu ćemo provat složit saborsku većinu! A saborska većina će onda, razumi se, sastavit vladu!“ Mi u razredu smo piljili u nju sa težim čudilom. Uča je rekla: „Znači, kako sad stoje stvari, najviše šansi za sastavit novu vladu imaju HDZ i Domovinski pokret ako se skompaju!
Dakle, opet imamo Hrvate kao predziđe kršćanstva i zapada te antitotalitarizma, koji bi se trebali ujediniti oko integrirajućeg kralja, ovaj put sami, ni od koga, a ponajmanje od Srba i komunista ometani, i tako oživjeti veličanstvenu povijest koja je možda još uvijek dostižna.
„Nama ubice hodaju gradom. Čovjeka koji mi je ubio majku i oca ja svaki dan vidim na ulici. Rad policije i tužilaštva je sramotan i kriminalan jer ne znam šta oni očekuju. Jel’ da se ja osvetim, odem u zatvor i ostavim ženu i četvero djece. Dao sam im i previše informacija i previše vremena ali izgleda da svi u Mostaru čekaju da se nerješena ubistva jednostavno zaborave.“
U Sarajevu je Trojka mogla sama, bez opstrukcija Mostara i Banje Luke, uspostaviti novu politiku, ali se odlučila za stari model raspodjele vlasti, što se uvijek svede na raspodjelu resursa.
Taman kad pomisliš da si već sve vidio i čuo i da te više ništa ne može (neugodno) iznenaditi, pročitaš vijest da je Valentin Ćorić juče promovisao knjigu u Mostaru. Kako kažu, autobiografske zapise iz Haga ili kako je sam autor knjige istakao, glavna tema knjige je proizvodnja vina u zatvoru. I ništa neobično ne bi bilo u svemu tome, da sam autor nije osuđeni ratni zločinac
