Prošao kroz rat kao najveća njegova žrtva! Preživio golgotu logora Omarska. Ne zna ni sam danas kako je sve to preživio? Otišao u Norvešku i tamo velikim zalaganjem i radom uspio. Svu zaradu investirao je u posebnu savremenu farmu poznatih crvenih norveških krava u svome rodnom kraju. Njegovu farmu pohodili su mnogi novinari i političari, i uvjerili se da je to najbolji projekt ikada viđen u tom dijelu Evrope! Kada se odlučio za taj projekt, ni sanjao nije da će naići na takvo nerazumijevanje vlasti jednako iz Republike Srpske i iz Federacije BiH! Imao je namjeru napraviti nekoliko tih farmi na prostoru čitave Bosne i Hercegovine. Za to je imao dozvolu i podršku Kraljevine Norveške. Te krave nisu tada bile dostupne svakome za izvoz. One su najveće blago Norveške i pod njenom su zaštitom. Jusuf je tu dozvolu dobio i kraljica mu je osobno otvorila farmu koju su svi nazvali „Hotel za krave“! Danas se on grčevito bori za goli opstanak farme, bez ičije podrške i ikakvog poticaja u poljoprivredi.
Crv sumnje da su u ratu kao Prijedor s okolicom bili žrtvovani od vlasti u Sarajevu najnovije ponašanje prema njima od iste te vlasti daje im za pravo da misle kako su kao preživjeli logoraši samo čista „statistička greška“. Imao je namjeru s komšijama Srbima dalje zajedno graditi rodni kraj. Ali je na tom putu brutalno zaustavljen sa svih strana Bosne i Hercegovine! Blebetanje vlasti o podršci i poticajima u poljoprivredi samo su populističke parole nesposobnih! Primjer Jusufa Arifagića iz Kozarca pokazuje da je ulaganje u poljoprivredu u Bosni i Hercegovini danas samo bacanje para i utovarivanje pijeska vilama. Krajnje je vrijeme da oni koji misle dobro svojoj djeci dignu glas protiv takve vlasti da bi ovakvi projekti bili put u njihovu bolju budućnost. Daljnjom šutnjom ostat ćemo na zapećku svih savremenih zbivanja u ovom dijelu planete! Jusuf je imao mogućnost ostati u Norveškoj sa svojom porodicom i biti poštovan od te države. On se odlučio za svoj kraj misleći da će tu uspjeti. Nevolje ga i dalje gone da ne odustaje. Odustati za njega znači biti poražen! To im nije dozvolio ni u ratu u logoru kada je svakoga dana gledao hrabro smrti pravo u oči! Ali čovjek mora i spavati normalno da bi se ujutro uhvatio ukoštac s problemima. Ni te uvjete Jusuf nema jer politička situacija stalnog zveckanja oružjem mu to ne dozvoljava. Često zna samo prileći u radnom odijelu i boga moliti da što prije svane računajući da će jutro ipak promijeniti sve. Osamsto krava koliko mu je ostalo treba nahraniti, pomusti, teliti! On to radi uglavnom sam uz sve manju pomoć drugih!
