foto: Politico
Nakon što su u napadu dronom na američku ispostavu u sjeveroistočnom Jordanu ubijena tri američka vojnika, a više od 30 ih je povrijeđeno, raste pritisak na američkog predsjednika Joea Bidena da direktno napadne Iran
Dok je jedna od opcija gađanje iranskih ciljeva, analitičari kažu da je vjerovatnije da će SAD napasti jednu ili više posredničkih grupa koje podržava Iran baziranih u Iraku i Siriji. Ipak, priznaju da je Washingtonu sve teže izbjeći direktan sukob s Teheranom.
Biden nije voljan da direktno napadne Iran, strahujući da bi to moglo gurnuti krizom prožeti Bliski istok u širi sukob usred ratova u Gazi i Jemenu i napada Huti pobunjenika na pomorske brodove u Crvenom moru i protuudara američkih i britanskih snaga.
Međutim, smrt i desetine povrijeđenih američkih vojnika u napadu bespilotnim letjelicama na vojnu ispostavu Toranj 22 u Jordanu, u blizini granice sa Sirijom, mogli bi natjerati Sjedinjene Države na odgovor jači od uobičajenog. Odgovornost za napad preuzeo je Islamski otpor u Iraku, krovna organizacija sastavljena od naoružanih grupa koje podržava Iran.
U izjavi od 28. januara, Biden je eksplicitno okrivio “radikalne militantne grupe koje podržava Iran koje djeluju u Siriji i Iraku”, ali nije naznačio da je Teheran naredio napad.
Američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao je slično da su militantne grupe odgovorne za napade i ponovio Bidenovo obećanje da će Sjedinjene Države “odgovoriti u vrijeme i na mjestu koje mi odaberemo”.
Kako bi odgovor mogao izgledati
Zbor glasova u američkom Kongresu – uglavnom republikanci – poziva američku administraciju da zada direktan udarac Iranu.
“Napadnite Iran sada. Udarite ih jako”, zahtijevao je senator Lindsay Graham (republikanac iz Južne Karoline).
Senator Tom Cotton (Republikanac iz Arkansasa), nepokolebljivi kritičar politike Bidenove administracije prema Iranu, insistirao je na tome da smrt tri američka vojnika opravdava “razornu vojnu odmazdu protiv iranskih terorističkih snaga, kako u Iranu, tako i širom Bliskog istoka”.
Međutim, analitičari kažu da bi napad na Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC), posebno na iranskoj teritoriji, Teheran smatrao velikom eskalacijom.
“Ideja ciljanja položaja IRGC-a unutar Irana činila bi se racionalnom samo ako Sjedinjene Države slijede sveobuhvatni rat s Iranom, scenarij koji trenutno nije očigledan”, rekao je za RSE Hamidreza Azizi, saradnik na Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove u Berlinu.
Umjesto toga, izglednije je da će Washington ciljati militantne grupe koje podržava Teheran u Iraku ili Siriji na način koji će zadovoljiti zabrinute glasove kod kuće.
“Slijedom toga, Sjedinjene Države mogu odlučiti da ciljaju na visokorangirane vođe iračkih militantnih grupa”, rekao je Azizi. “I dalje sam skeptičan da će takva mjera poslužiti kao efikasno sredstvo odvraćanja, ali bi američki zvaničnici mogli rizik ovakvog pristupa smatrati prihvatljivijim od direktnog napada na Iran.”
Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu u Londonu, rekla je za Radio Farda RSE-a: “Konačno smo stigli do tačke u kojoj SAD više ne može izbjegavati eskalaciju protiv snaga koje podržava Iran u Iraku i Siriji”.
Vakil predviđa da će Washington vjerovatno odgovoriti udarima u te dvije zemlje, umjesto da direktno napadne Iran, ali je upozorila da američkoj vladi postaje sve teže da izbjegne direktan sukob s Teheranom.
“Ako daljnji napadi na američke snage i međunarodne brodove ne prestanu, bit će sve teže i teže za Bidenovu administraciju da se odupre pritisku da se borba prenese na Iran”, rekla je Vakil.
Ali Fathollah-Nejad, direktor Centra za Bliski istok i globalni poredak u Berlinu, rekao je za RSE da Washington i Teheran imaju “uporediv nivo antipatije” prema pokretanju direktnog rata.
Dodao je da bi Sjedinjene Države radije udarile na položaje IRGC-a u regiji nego unutar Irana.
Iranski zvaničnici nastojali su udaljiti Teheran od napada dronovima u Jordanu bez da su ga osudili.
Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Nasser Kanani insistirao je 29. januara da “grupe otpora… ne primaju naredbe iz Irana”.
Odvojeno, ministar obavještajne službe Esmail Khatib tvrdio je da militantne grupe koje podržava Iran djeluju “prema vlastitom nahođenju” protiv “američkih agresora”.
Fathollah-Nejad je rekao da, iako iranske proxy snage “možda zaista uživaju određeni nivo nezavisnosti”, Islamska republika ne bi rizikovala da im dopusti potpunu autonomiju u “opasnom” kontekstu rata u Gazi “kako bi izbjegla uvlačenje u bilo kakav direktan sukob” sa Sjedinjenim Državama i Izraelom.
Regija u previranju
Mnogi već mjesecima strahuju od sukoba u cijeloj regiji nakon oktobarske erupcije rata između Izraela i Hamasa, kojeg su Sjedinjene Države i Evropska unija označili terorističkom organizacijom.
Izrael je pokrenuo ofanzivu u Gazi u kojoj je ubijeno hiljade ljudi u palestinskoj enklavi u znak odmazde za napad koji je predvodio Hamas 7. oktobra u kojem je ubijeno oko 1.200 ljudi, uglavnom civila.
Članovi takozvane “Osovine otpora” – iranske mreže regionalnih saveznika i proxy snaga – pridružili su se sukobu u potpori Palestincima.
Hezbolah u Libanu sporadično lansira rakete na sjeverni Izrael, dok su militantne grupe koje podržava Iran gađale američke snage u Siriji i Iraku više od 150 puta. Nijedan američki vojnik nije ubijen u napadima sve do napada dronom u Jordanu 28. januara.
SAD su odgovorile na napade, ubivši čak vođu iranske militantne grupe u Iraku ranije ovog mjeseca u preciznom zračnom napadu.
Jemenski pobunjenici Huti, koje Iran podržava, mjesecima pokušavaju poremetiti plovidbu u Crvenom moru ciljajući komercijalne brodove koji su navodno povezani s Izraelom ili putuju prema izraelskim lukama. Od tada su proširili svoje mete kako bi uključili američke i britanske brodove kao odgovor na zračne napade SAD i Velike Britanije na položaje Huta u Jemenu.
Napad dronovima na američke snage u Jordanu i neprekidni napadi Huta na komercijalne brodove, uključujući tankere, uzrokovali su skok cijene nafte 29. januara, navodi Reuters.
Demokratska kongresmenka Barbara Lee rekla je 28. januara da “nasilje (na Bliskom istoku) izmiče kontroli” i insistirala da je prekid vatre u Gazi neophodan za smanjenje napetosti.
Vakil se složila da je prekid vatre “hitniji nego ikad kako bi se spriječila šira regionalna eskalacija”, ali je upozorila da prekid neprijateljstava u Gazi neće nužno zaustaviti napade militantnih grupa koje imaju podršku Irana.