BiH poslije presude “Kovačević”: Evolucija ili nestanak

Foto: Klix.ba

Ako ključni internacionalni igrači u BiH ne žele pružiti podršku demokratskim akterima u zemlji i njenim građanima onda treba jasno da nam kažu šta je budućnost BiH. Da li je to zemlja potpune vladavine prava ili zemlja novih konflikta i traženja drugih odgovora za njenu budućnost?

Piše: Fuad Đidić

Jučerašnja sesija Kruga 99 u Sarajevu bila je najbolji izraz dramatičnog trenutka u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina.

Presuda “Kovačević” i pitanje tome prikladnih ustavnih reformi u zemlji dovodi nas do konačne historijske konsekvence i prekretnice.

Da li je moguć izlazak začaranog kruga etničke podijeljenosti ove zemlje, da li je moguće da ova zemlja konačno postane normalna, europska, zemlja sa potpunom demokratijom gdje je njena sudbina određena građanima, a ne etničkim željama drugih država.

Profesor Jens Woelk, evropski stručnjak kao uvodničar sesije koja je okupila više od 10 stranih i domaćih sugovornika na ovu temu, svojom analizom statusa zamrznutog Daytonskog ustava dao je probosanskim snagama u zemlji dosta novog i snažnog goriva za novu odlučnost u suočavanju sa domaćim političkim akterima. Profesor Wolek također je inicirao ali i u dobroj mjeri ohrabrio novi duh u odlučnijem razobličavanju licemjerja ključnih internacionalnih igrača u BiH.

Nije samo ovom prigodom poslat poziv – prestanite sa licemjernom politikom – već je, tragom presude Kovačević, upozoreno – ne tražite od nas kompromise tamo gdje ih ne smije biti, kompromis hoće li ova zemlja biti normalna, demokratska država ili nedovršeni ustupak politikama njenog dugog procesa razaranja i podjela.

Dostigli ste mrtvu tačku. Došli ste do samog kraja. Sadašnji poredak je neodrživ, jasno je upozorio prof. Woelk. Ustavni poredak koji je nužno morao evoluirati, koji se morao stalno dorađivati i usavršavati ka osvajanju više demokratskog sadržaja – ostao je, međutim, u protekle dvije decenije zamrznut, u stanju status quo, bez promjena ili inicijativa za osvajanje novog i višeg demokratskog sadržaja.

Pro. Woelk je u zaključnoj riječi podvukao: “Presuda Kovačević je sada stavila na sto pitanje ovih promjena. Cijeli sistem mora biti reorganizovan. Zemlja mora dobiti odgovor o smislu vlastite budućnosti. Jer, ovakva zemlja nikada ne može postati članica EU. Profesor vidi šansu za novu BiH 2.0 u trenutku kada se budu povele rasprave u mjestu i statusu post-ratne Ukrajine unutar EU. Ocjenjuje kako je pritisak ključnih internacionalnih igrača EU i US od krucijalnog značaja za budućnost ove zemlje.

No, prof. Senadin Lavić u svom govoru također je bio posve eksplicitan.

Zašto se ova zemlje drži u stanju zarobljenosti? On je dodao, ovo sve  je “jedan mutljag”. I vjerujem da to ništa nije slučajno. Profesor Lavić je pozvao na potrebu pojašnjenja u razlikovanju termina “narod” I “nacija”, što je po njemu krucijalno u definiciji BiH, kao nacionalne države. I Lavić je nedvosmisleno ukazivao na pitanje smisla ovakve zemlje. Pitao je: “Koji je smisao ove zemlje, je li u tome da bude ispunjenje želja Miloševića i Tuđmana, njihovih planova stalnih sukoba i napetosti ove zemlje.

Upravo ovim putem kojim je Adil Kulenović, moderator ove izvanredne sesije, govorio, govorio je i profesor Slaven Kovačević koji je rekao: “BiH nije multinacionalna država. BiH je zapravo, višeetnička zemlja.”

Ako izostane implementacija svih šest presuda Europskog suda za ljudska prava, upozorio je prof. Kovačević, onda, posve sigurno, nema ulaska BiH u članstvo EU. Sve ostalo je puka politička retorika i manipulacija.

Legitimni cilj Daytonskog sporazuma je ispunjen. Okončan je rat i uspostavljen je mir, ističe Kovačević i zaključuje: “Ne postoji više niti jedan razlog da se zadržava koncept koji daje prava jednoj etničkoj skupini u odnosu na drugu.”

Kovačević je upozorio: “Ključni internacionalni igrači stvaraju jednu pogubnu atmosferu u BiH kako je Dayton nepromjenljiv i da nije podložan evoluciji u pravcu njegove potpune demokratije.”

Odgovarajući na pitanje, zašto se ustavna reforma u BiH čini nemogućom, zašto se uporno produžava zamrznuti “status quo” zemlje, prof. Carole Hodge iz Britanije, u svom odlično pripremljenom izlaganju, iznijela je nekoliko uznemirujućih paralela.

“Treba podsjetiti da je sve započelo 90-tih godina kada smo se suočili sa nesposobnosti jugoslovenske federacije da se ustavno redefiniše i reforma. Europa ni tada nije uspjela pružiti jedinstveni odgovor o pravcima ustavne reforme. I, znamo što se desilo. Prvo je krenulo sa padom multikulture u Vukovaru i tenkovi koji su iz Beograda krenuli u taj grad, završili su u genocidu u Srebrenici.”

Carole Hodge je podsjetila na nedavne i krucijalne izjave Serge Brametza, glavnog tužioca Haškog tribunala.

“Daytonski mirovni sporazum zasniva se na tezi da se u BiH vodio građanski rat. Dayton je ignorisao optužnice za genocid koje su već tada bile podignute protiv Karadžića i Mladića. Predstavnici Haškog tribunala nisu bili dobro došli da prisustvuju tokom razgovora u Daytonu. Zašto!? Zato što su dozvolili Miloševiću da igra ključnu ulogu u mirovnom procesu. Jer, to su bili interesi Klintonove administracije da okonča rat u BiH. Amerikanci su u potrazi za kompromisom, sa politikom Francuske i UK prema ratu u BiH, morali ustaknuti i prikloniti se u korist Miloševićevog genocidnog režima.”

U ovom historijskim činjenicama i paralelama gdje je ukazala na napetosti i konflikte između Haškog tribunala i Daytonskog mirovnog procesa, Carole Hodge je pokušala pronaći razloge sadašnje privrženosti ključnih internacionalnih igrača u očuvanju nedemokratskog Daytonskog ustavnog poretka u BiH.

No, kakvi su izgledi za promjene, pitala je Carole Hodge ipodsjetila na rast neo-fašizma u regiji, rast pseudo-kršćanske ideologije koja agresivno nastoji obnoviti institucije BiH upravo u duhu te i takve ideologije.

I njeno izlaganje kao i izlaganje prof. Dženite Delić iz Londona završilo je u istom pozivu sa kojim je Adil Kulenović i započeo ovu sesiju.

Ako ključni internacionalni igrači u BiH ne žele pružiti podršku demokratskim akterima u zemlji i njenim građanima onda treba jasno da nam kažu šta je budućnost BiH.

Da li je to zemlja potpune vladavine prava ili zemlja novih konflikta i traženja drugih odgovora za njenu budućnost?

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI