Vjerovatno ne postoji onaj tko nije čuo priču o Grinchu koji je “ukrao Božić”.
O liku koji je, odjeven u Djeda Mraza, ukrao sve božićne poklone i ukrase svojim susjedima.
Ovih dana u božićnoj čestitki vjernicima biskup Košić objelodanio je da mu se ukazao Grinch.
I to baš u obličju Djeda Mraza.
“Iz ukrasa koji se ovih dana u Adventu raskošno razlijevaju po ulicama, trgovima i izlozima, izbačen je Isus.
Njega zamjenjuju neki debeli, u crveno odjeveni djedovi s dugim bijelim bradama…“, požalio se sisački biskup svoj pastvi, praveći se da ne zna da je Božić odavno postao konzumeristička predstava za koju je biblijski Isus samo natuknica u davnom scenarističkom predlošku.
U međuvremenu iracionalni strah od “petka trinaestog” pretvorio se u jednako iracionalno ushićenje “crnim petkom”.
Ali nije za to kriv Djed Mraz. Zato, biskupe Košiću, bjelobradom ne “pakirati”.
Uostalom, konzumerizam je virus s kojim je uzalud boriti se.
Za istinske vjernike mnogo veća opasnost jesu duhovnici poput biskupa Košića, koji prigodno “brani” Isusa od Djeda Mraza, a sam redovito svojim istupima krši temeljne vrline koje Crkva Isusu pripisuje, uključujući besramnu politizaciju vjere.
“Ruku pod ruku” s ostalim klerotalibanima, koji “svjedoče” Bibliju jednako bolesno kao i muslimanski talibani Kur’an.
Isusa nije otjerao Djed Mraz, nego licemjerni biskup Košić i veletrgovci vjerom koji se skrivaju ispod njegovih svećeničkih halja.
Ovi naši još jedino ne ubijaju. Ali slave ubojice, poput notornog Darija Kordića, ratnog zločinca odgovornog (i) za smrt djece – žive.
A koji veselo korača u povorci “hodača za život” neke druge djece, nerođene. I na druge načine rugaju se onome što bi trebalo biti intima svakog čovjeka.
Ali veletrgovci vjerom, koje biskup Košić javno podupire, spremni su oskrnaviti je ne trepnuvši.
Kao što su netom objavili da je Josip Manolić „primio sakrament ispovijedi od svećenika Zvonimira Alojzija Sekelja“, dodavši da je to svećenik „čijeg su djeda i oca ubili partizani“.
Uz tekst je objavljena fotografija stotrogodišnjeg Manolića, uz čiju postelju stoje svećenik i tri muškarca čija su lica skrivena.
Groteskno u tom kontekstu zvuči Košićevo predbožićno spominjanje Isusa koji „se rodio za sve ljude svijeta.“
Kao i kad kaže da su “bogočovjeka” voljeli oni „koji su se osjećali odbačeno od drugih.“
Jednako tako i kad licemjerni biskup podsjeća pastvu da Isusa nisu voljeli farizeji.
Ako je itko ikamo otjerao Isusa, nije to bio Djed Mraz, nego sisački biskup, Vlado Košić, koji javno podržava nekršćanske i nehumane postupke, koje u predbožićnim govorima prigodno i načelno osuđuje uz “sekundiranje” podmuklih veletrgovaca vjerom, koji se skrivaju ispod njegovih svećeničkih halja.
