foto: Josip Regović/PIXSELL
Branimi Glavaš je opet otišao u Bosnu i Hercegovinu, iako je sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu, predvođeno sucem Draženom Kevrićem, imalo pravne osnove da ga zadrži u Hrvatskoj do izricanja pravomoćne presude. Neobično je, najblaže rečeno, da čovjeku s prethodnim iskustvom bijega od hrvatskog pravosuđa Županijski sud nije uveo nikakvu mjeru opreza. Ovako je, posve očekivano, ispao recidivist najgore vrste. Dobivši minornih sedam godina za naređivanje proračunatog i pomno isplaniranog serijskog ubojstva nedužnih srpskih civila, usred izricanja pravorijeka nabio je sudačko vijeće “na kurac” i slobodno odšetao, najprije iz suda, a potom i iz Republike Hrvatske.
“Za svaki slučaj”, objasnio je razloge prelaska granice, odakle je suca Kevrića usporedio s budalom. “Ne želim više živjeti u Hrvatskoj. Ja sam ovu državu stvarao, ali nisam je zamišljao ovakvu kad sam stavljao glavu na panj. Nemaju niti jednog dokaza. Ovo je politička namještaljka. Nemam namjeru odslužiti ni jednog dana u zatvoru”, rekao je Glavaš u izjavi za 24 sata. Ako već nije poslan u zatvor, zašto nije onemogućen da prijeđe granicu, pitali smo Županijski sud. Kratko su nam odgovorili da će sudac Kevrić ovoga tjedna objaviti obrazloženje zašto je odlučio da mimo presude neće ništa poduzimati. Iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu rekli su pak da će nakon sučeve pisane obznane odlučiti o tome hoće li uložiti žalbu na njegovu odluku.
Županijski sud smo pitali zašto, ako već nije poslan u zatvor, Glavaš nije onemogućen u prelasku granice. Kratko su nam odgovorili da će ovoga tjedna objaviti razloge zašto mimo presude ništa neće poduzimati, a ŽDO će nakon sučeve pisane obznane odlučiti o žalbi
Prema Zakonu o kaznenom postupku, svatko s dosuđenom kaznom većom od pet godina automatski ide u istražni zatvor. Ako iz različitih razloga procijeni da osuđeniku neće odrediti obavezni zatvor, sudac može donijeti alternativnu, blažu mjeru opreza. U istom su zakonu među ostalima navedene mjere zabrane napuštanja boravišta te privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice. Pored toga, ako postoji opasnost od bijega i ako su na djelu “osobite okolnosti koje upućuju na to da će pobjeći”, sudac može uvesti takve mjere.
Sudeći po Zakonu o kaznenom postupku, Županijski sud je imao mogućnost da Glavašu propiše mjere koje bi ga zadržale u Hrvatskoj. Da mu je samo oduzeo pasoš i osobnu iskaznicu, ne bi se danas iz druge države beljio žrtvama, njihovim obiteljima i hrvatskom pravosuđu, usput nazivao suca budalom i svojim ponašanjem nastavio nabijati njega i ostatak sudačkog vijeća na spolovilo. Opravdanje za takav sučev potez, garniran jasno obrazloženim razlozima, bio bi vjerojatno najmanje kontroverzan u povijesti hrvatskog pravosuđa. Radi se, valja ponoviti, o čovjeku koji je u gotovo identičnom spletu događaja, u razdoblju izricanja nepravomoćne presude, 2009. godine pobjegao u BiH. Budući da je i sada otišao nedugo poslije presude prvog stupnja, paralele su više nego očigledne.
Svi argumenti kojima je Županijski sud tijekom presude pravdao izostanak dodatnih mjera do pravomoćne presude nalaze se u odluci Ustavnog suda iz 2015. godine, koja je tada dovela do ukidanja istražnog zatvora za Glavaša. Ta je odluka donesena nakon što je Ustavni sud dva mjeseca prije u potpunosti ukinuo prvu pravomoćnu presudu Vrhovnog suda protiv Glavaša i ostalih, pa je aktivna ostala nepravomoćna presuda Županijskog suda iz 2009. godine. Pozivajući se na tadašnju odluku Ustavnog suda, Kevrić je ovako obrazložio svoju recentnu odluku: “Ukupno je Glavaš dotad (do 2015., op. a.) bio lišen slobode pet godina, dva mjeseca i 27 dana. Nakon što je bio pušten iz zatvora u BiH, nakon što se vratio u RH, s obzirom na to da je bila na snazi ona nepravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud je donio odluku kojom mu se određuje obligatorni istražni zatvor.
Međutim, Ustavni sud je zapravo rekao da se ne može tako suhoparno gledati zakon i da se u svakom slučaju treba uzeti u obzir sve vrijeme koje je Glavaš proveo u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne. Uzimajući u obzir da su i ostali optuženici gotovo izdržali svoje kazne uz uvjetne otpuste, uzimajući načela Evropskog suda za ljudska prava, određivati mu istražni zatvor bi bio puki formalizam. Vrhovni sud je po žalbi DORH-a tada ukinuo istražni zatvor. Uzimajući u obzir sve principe i načela koje je dao Ustavni sud u toj odluci, imajući u vidu sve vrijeme koje je Glavaš proveo u istražnom zatvoru i izdržavanju kazne, njemu nije određen istražni zatvor unatoč kazni zatvora u trajanju duljem od pet godina”, poručio je Kevrić.
Namjera i ubrojivost tijekom otimanja, mučenja i ubijanja srpskih civila u Osijeku, izravni predumišljaj, visok stupanj krivnje svih optuženika, činjenica da su cijelo vrijeme negirali dokazane zločine – ništa od toga nije se reflektiralo na kazne koje su bivale sve manje
Isti sudac, međutim, nije naveo jedan drugi detalj koji se nalazi u navedenoj odluci Ustavnog suda. Pri kraju tog dokumenta Ustavni je sud poručio Vrhovnom sudu da donese novo rješenje u kojem će utvrditi “postoje li i dalje razlozi za istražni zatvor”. Ako ne postoje, onda bi sud mogao odlučiti i “o eventualnim uvjetima njegova puštanja na slobodu u smislu izricanja odgovarajućih mjera opreza, smatra li ih potrebnim”. Vrhovni sud je tada donio rješenje o puštanju Glavaša na slobodu, bez mjera opreza. Iako je dakle u ustavnosudskoj odluci na koju se nedavno pozvao Županijski sud navedena i sugestija o mjerama opreza, to se ni ovaj put nije spominjalo pri izricanju presude. Što je nedavno omogućilo Glavašu da bez zakonskih ograničenja slobodno otputuje, a ne pobjegne, u susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Time je nastavljena tradicija hrvatskih sudova da Glavašev potencijalni bijeg uopće ne razmatraju pri donošenju odluka. Dapače, pojedine instance, poput Županijskog suda, rezolutno su 2015. godine tvrdile da je argument njegovog napuštanja Hrvatske nerealna opcija. U odgovoru na zahtjev Državnog odvjetništva da mu propiše zatvor i zbog te opasnosti, Županijski je sud tada odgovorio da “nije dovoljna pretpostavljena i apstraktna opasnost od bijega”. “Optuženi Glavaš se sam javio na izdržavanje kazne zatvora u Bosni i Hercegovini te je bio dostupan ovome sudu tijekom trajanja postupka, a nakon ukidanja drugostupanjske odluke po odluci Ustavnog suda došao je na ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru pristajući da po eventualnoj odluci suda bude lišen slobode. Sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da nema realne bojazni da bi optuženik boravkom na slobodi postao nedostupan nadležnim tijelima”.
Glavaš je, podsjetimo, prvi put pobjegao u BiH isključivo zahvaljujući Hrvatskom saboru. U otvorenoj opstrukciji pravosuđa i posrednoj poruci svjedocima da se radi o čovjeku kojeg štiti zakonodavna vlast, Sabor je 2008. godine odlučio da ga neće lišiti imuniteta, što je značilo da će presudu dočekati na slobodi. Nedugo prije bijega i prvostupanjske presude, krajem 2008. godine dobio je državljanstvo zemlje u koju je prešao. I on i njegovi suučesnici, zapovjednici i izvršitelji u vodu smrti koji je uspostavio pravomoćno su u startu osuđeni na sramotno niske kazne.
Namjera i ubrojivost tijekom otimanja, mučenja i ubijanja srpskih civila u Osijeku, izravni predumišljaj, visok stupanj krivnje svih optuženika, činjenica da su cijelo vrijeme negirali dokazane zločine – ništa od toga nije se reflektiralo na kazne koje su svakom novom sudskom presudom bile sve manje. Ustavni sud nije pritom 2015. godine srušio pravomoćnu presudu zbog navedenih razloga, nego je po mnogočemu produbio pravni, etički i moralni ponor Hrvatske u odnosu prema Glavašu. Tadašnja odluka Ustavnog suda donesena je naime iz čistih političko-historijskih razloga. Ispostavilo se da je od suda prvog stupnja nadalje Glavaš osuđen zbog zločina u nemeđunarodnim sukobima, odnosno da su ga procesuirali na isti način prije i poslije proglašenja neovisnosti Hrvatske.
foto: Novosti
Nije bila riječ o tome je li dokazana Glavaševa krivnja, već o problemu tehničke naravi koji nije imao nikakav utjecaj na pravnu zaštitu žrtava ratnih zločina. Rukovodeći se istom državotvornom logikom, kojoj je dao značaj odlučnih činjenica, Vrhovni sud je potom srušio i prvostupanjsku presudu. Budući da je Ustavni sud odugovlačio više od četiri godine prije ukidanja pravomoćne presude, udruga Documenta ocijenila je tada da je svojom sporošću ozbiljno narušio povjerenje u pravnu sigurnost, kako optuženih tako i žrtava. Da je odluka bila čiste političke naravi, pokazao je tajming njenog donošenja. “Sud” koji je nebrojeno puta pokazao političku servilnost HDZ-u napisao je pravorijek svega dan uoči drugog kruga tadašnjih predsjedničkih izbora 2015. godine. Zahvaljujući Ustavnom sudu, Glavaš se uspješno kandidirao za Sabor, u kojem je kasnije postao dio tanke HDZ-ove većine.
U sličnom tonu odvijalo se novo suđenje, koje je počelo 2017. godine. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, predvođeno Ivanom Turudićem, razdvojilo je u ožujku 2018. proces protiv Glavaša od ostalih petero optuženika. Tri mjeseca poslije predsjednica vijeća na suđenju Glavašu Tanja Pavelin izdvojila je iz spisa kao nezakonit iskaz svjedoka Krunoslava Fehira, koji je Glavaša izravno teretio kao odgovornog za ubojstvo Čedomira Vučkovića i mučenje Đorđa Petrovića u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu. “Na ovaj se način pokušao eliminirati inkriminirajući iskaz svjedoka protiv Branimira Glavaša u slučaju ‘Garaža’ dok su se odlukom o razdvajanju postupka, izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, pokušali eliminirati iskazi suoptuženika koji terete Branimira Glavaša u kontekstu zločina počinjenih nad civilima u slučaju ‘Selotejp'”, upozorila je Documenta. Samo ova dva poteza dovela bi vjerojatno do oslobađanja Glavaša svih optužbi.
Njihovim odlukama prepriječio se Vrhovni sud, koji je u siječnju 2019. godine ukinuo rješenje Turudićevog vijeća. Još je u prijašnjoj odluci ustvrdio da iskaz Krunoslava Fehira ne smatra nezakonitim. Iste godine, međutim, sutkinja Pavelin je imenovana u novoosnovani Visoki kazneni sud. Premda je prema mišljenju pravnih stručnjaka bilo vremena za donošenje nepravomoćne presude, to se nije desilo. Zašto suđenje nije okončano ili barem nastavljeno prije preseljenja predsjednice vijeća i zašto čelništvo Županijskog suda, u tom trenutku predvođeno Ivanom Turudićem, koji je u međuvremenu također otišao na Visoki kazneni sud, nije slučaj delegiralo nekom drugom sucu prije ovih događaja, ostaje nepoznanica. Rasprava je tako opet krenula iz početka, došavši do nepravomoćnog epiloga tek u listopadu 2023. Osim lišavanja ovog postupka nekog suvislijeg koncepta pravde, zbog odugovlačenja suđenja, definitivno će izostati i osuda dva optuženika koji su u međuvremenu preminuli.
O aktualnoj nepravomoćnoj presudi odlučivat će upravo Visoki kazneni sud na kojem se danas nalaze navedeni suci. Doduše, tek treba biti donesena odluka o tome tko će na tom sudu drugog stupnja biti delegiran da odlučuje o Glavašu i ostalima.
