foto: AP
Kada je Putin u 18. minuti svoje polusatne lekcije iz istorije pokušao da objasni kako se iz vladavine zaporoških kozaka 1654. godine izvodi sadašnje pravo Rusije na Ukrajinu, morao se čak i Tucker Carlson kratko nasmijati. Čas istorije ruskog predsjednika postao je apsurdan. Ali neuspjeli intervju bio je ne samo proigrana šansa u odnosima s javnošću nego i dalji dokaz silaska osobe Putina. Da bi se razumjela širina ovog nastupa, isplati se intervju posmatrati u kontekstu svijeta koji je Putin izgrađivao decenijama, u kome se, međutim, sam izgleda sve manje snalazi.
O Putinovoj prošlosti i životu mimo politike poznato je relativno malo, on rigorozno sakriva svoj privatni život od javnosti a o broju i identitetu njegove djece kruže mnogobrojne glasine. Otkrića o palačama i bogatstvu navode već dugo na sumnju insceniranje skromnog državnog službenika. Međutim na tome da je Putin više godina bio agent sovjetske tajne službe KGB, godinama niko nije izjavljivao sumnju. On se previše dobro uklapa u uobičajenu sliku tajnog agenta: šutljiv, kalkulant, hladan. Čak je i Putinov neuobičajeni hod zaostatak njegove prošlosti. KGB Walk pri kome desna ruka čvrsto stoji na boku, treba u ozbiljnom slučaju omogućiti brzo izvlačenje oružja.
Šta se, dakle, ugradilo, čak i Putinov način kretanja djeluje do daleko u politiku. Korak po korak, ruski je predsjednik preustrojio svoj državni aparat prema uzoru ranije tajne službe. a jednu poziciju za drugom popunio je svojim nekadašnjim suradnicima. Iako je od raspuštanja KGB prošlo već više od 30 godina, mora se gledajući na ljude u unutrašnjem vladajućem krugu ustanoviti: nekadašnja tajna služba nije više država u državi, ona je država.
Ova grupa političara na čelu s Putinom, koju u Rusiji nazivaju Silovaci, dijele pored svoje moći i svoga bogatstva prije svega jedno: svi su oni u mladim godinama socijalizovani kroz sovjetsku tajnu službu. Zajedno s tim ide ne samo određeni pogled na ulogu koju bi Rusija trebala igrati u svijetu, nego i na politička sredstva kojima se ova uloga može ostvariti.
Korak po korak, ruski je predsjednik preustrojio svoj državni aparat prema uzoru ranije tajne službe
Pored klasičnih slučajeva trovanja, pucnjave i nerazjašnjenih padova kroz prozor, radi se prije svega o političkom uticaju. To je donijelo slavu Internet Research Agency u Sankt Petersburgu, bolje poznatoj kao internetska brigada zadužena za širenje dezinformacija koju je osnovao Jevgeni Prigošin, koji je u međuvremenu nakon neuspjelog pokušaja puča sam poginuo u misterioznom padu aviona. Svoj ugled internetska brigada tvrdo je gradila godinama. Za nju se vežu sveobuhvatni projekti dezinformacija i manipulacija kao u predvečerje referenduma o Breksitu ili za predsjedničke izbore u SAD i Francuskoj.
Međutim pored tehničke provedbe te vrste operacija većih strateških razmjera, Kremlj, a prije svega Putin, daju ovoj politici i uvijek jednu sasvim osobnu notu. Jer Putin je decenijama bio ozbiljno, držvničko utjelovljenje politike, koja bi inače prije odavala utisak tajne službe van kontrole nego normalno funkcionirajuće države. Možda je ruskog predsjednika godinama bilo teško prozrijeti, možda je shvatan pomalo zastrašujuće, ali insceniranje jakog čovjeka u državi koji ima sve pod kontrolom i za sve brižljivo promišljeni plan, bilo je godinama perfektno. Divljenje koje su mnogi desničari u SAD i Njemačkoj godinama gajili prema ovom čovjeku, svakako nije slučajnost.
I svakako nije slučajnost da se Putin uvijek činio posebno dobrim u ophođenju s određenim tipom osoba, tačnije, muškaraca. Lista onih koji skoro godinu nakon invazije na Ukrajinu dobijaju božične čestitke od Putina, govori za sebe: Schröder, Orbán, Berlusconi. Ne treba se puno tuditi da bi se iza ovog muškog prijateljstva, koje Putin njeguje, otkrio određeni obrazac. Međutim bez obzira s kim, Putin puno daje na to da signalizira ko u ovim odnosima ima pantolone, ko je imao kontrolu.
Tako je i u intervjuu s Tuckerom Carlsonom, koji je godinama na desničarsko konzervativnoj TV-stanici Fox News pred milionskom publikom huškao protiv doseljenika, ljevičara i Deep State. Prije intervjua Carlson je slao pozdrave iz Moskve i izjavio je da je on spasilac neovisnog novinarstva. Osim njega, nitko Putinu ne želi dati priliku da se obrati zapadnoj publici. Zanimljivo, Kremlj se odmah usprotivio i objavio da im zapadni mediji neprestano šalju zahtjeve za intervjue i da ih oni samo odbijaju.
Nakon decenija, okružen onima koji mu povlađuju, očigledno mu pada sve teže da vlastiti ego postavi iza strategijsko-političkih razmišljanja
Razlog za to da je sada upravo Tuckeru Carlsonu obezbijeđena audiencija kod Putina, mogao bi ležati prije u njegovoj pokazanoj spremnosti da preuzme poziciju Kremlja nego u njegovoj kompetenciji kritičkog novinara. Putin je dobio, dakle, to šta se u SAD označava kao softball intervju. Carlson je doduše većim dijelom intevjua kritički zatvarao oči, ali nije reagovao ni tada kada je Putin u svome času istorije izjavio da je Poljska odgovorna za Drugi svjetski rat.
Putin je imao dva puna sata na slobodnom raspolaganju da nefiltrirano govori američkom stanovništvu i prije svega njemu svakako sklonim pristalicama Trumpa. Međutim oni su od Fox News naviknuti na brze presjeke, jake emocije i slogane koji se lako zapažaju: Stop the Steal, Build the Wall, Make America Great Again. A šta radi Putin: drži polusatnu propovijed o srednjovjekovnim seobama naroda i novovremenskim kraljevstvima od čega 90% adresanti nisu nikada čuli. Predstavite sebi da imate dva sata vremena da na jednom propagandnom kanalu Kremlja govorite stanovnicima Rusije. Da li bi ste vaš uvod započeli s osvajanjem carstva Langobarda od Karla Velikoga 774 godina nakon Hrista, da biste objasnili poziciju Zapada u ratu u Ukrajini?
I time dolazimo na kratku ali puno kazujuću reakciju Tuckera Carlsona za vrijeme intervjua s Putinom, u kojoj on nije mogao potisnuti impuls da se ne nasmije apsurdnom izvođenju Putina. Jer ono pokazuje pukotine u decenija uspješnom insceniranju Putina, koji iako se svojom gestikom i tonom puno potrudio da pokaže autoritet, nije više imao puno toga zajedničkog s hladnim ali punim planova strategom poslednjih decenija. Umjesto da prihvati poklon Carlsona, on je postao žrtva vlastite taštine i nije se mogao oduprijeti pokušaju da „glupim Amerikancima“ da rusku lekciju iz istorije. Da je Putin vjerovao da će moći naglasiti svoju interpretaciju istorije time što je Carlsonu ponosno prezentirao jedan sivi orden s kopiranim dokumentima iz 17. stoljeća, pokazuje i to kako malo uticaja Putinovi savjetnici očigledno još imaju na ruskog predsjednika.
Putin može postati i žrtva svoje pohlepe, što je on dokazao invazijom na Ukrajinu. Da li je to sada pohlepa za slavom – da ratom uđe u niz velikih careva ruskog carstva u istorijske knjige – ili pohlepa za tim da dobije pristup bogatim resursima Ukrajine. I u svojoj de facto objavi rata Ukrajini u februaru 2022, kada je bijesnim pogledom objavio specijalnu vojnu operaciju i pritom se objema rukama čvrsto držao za svoj pisaći stol, on nije pokazao sliku niti zadovoljnog niti emocionalno stabilnog čovjeka.
Ukratko: Putin je trenutno sam postao čovjekom koga tjera njegov ego s kojim je on dugo znao manipulisati po svim pravilima umjetnosti KGB. Nakon decenija, okružen onima koji mu povlađuju, očigledno mu pada sve teže da vlastiti ego postavi iza strategijsko-političkih razmišljanja. Da čak jedan tašt polit-klovn kao Carlson nakon intervjua na X saopšti da je bio iznerviran pripovijedanjem Putina, treba ovoga da navede na razmišljanje. Za Putina u budućnosti znači da treba biti oprezan. Svi koje je oko sebe rasporedio i dao im sadašnje pozicije moći, studirali su iste udžbenike i sjedili na istim seminarima. Oni će prepoznati slabost ako neku vide.
Jakob Berding slobodni je novinar. On je studirao političke komunikacije u Berlinu s fokusom na framing i dezinformacije.
Preveo: Ešref Zaimbegović
