Dragi moji sugrađani i komšije Srbi!
Otvoreno pismo pišem kao čovjek koji se po svom identitetu izjašnjava kao Bosanac, a po uvjerenju onaj koji smatra da ne pripada ni jednom entičkom “toru”, a istovremeno ponosan na svoje korijene, zemlju u kojoj sam rođen.
Danas smo svjedoci kako u bh. entitetu Republika Srpska i u medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića nije objavljeno niti slovo o pokajničkom pismu presuđeng ratnog zločinca, generala VRS Radislava Krstića, koji se kaje za počinjeni genocid u Srebrenici i izražava žaljenje za zločine koje je učinio te poručuje da bi otišao u Potočare kako bi se poklonio žrtvama genocida.
Imam bezbroj pitanja u ovom otvorenom pismu, ali ću se ovog puta zadovoljiti s nekoliko njih koja su neizostavna i bez sumnje ukazuju na činjenicu da ste i pored toga što su vaši sunarodnjaci počinili ogromne zločine u Bosni i Hercegovini, i vi sami žrtve ratnohuškačke politike Srbije. Logika me uči da vas prvo upitam zašto sebi dozvoljavate da nijemo posmatrate vlastiti sunovrat jer je i vaše ćutanje u službi počinitelja zločina.
Zašto vam je Jugoslavija kriva za sunovrat? Razumijem da zbog društveno-historijskih okolnosti u kojim ste živjeli danas živite u mitu i lažima, koje govore da je Srbija do stvaranja Jugoslavije bila takoreći razvijena evropska zemlja sa stabilnom i institucionalizovanom demokratijom nalik na Francusku ili Holandiju, da je sve krenulo nizbrdo nakon stvaranja Jugoslavije, Drugog svjetskog rata i dolaska komunizma, da je Milošević slučajni incident i da će se nakon pada Miloševića Srbija vratiti na svoje stare evropske demokratske tradicije.
Zašto i dalje živite u mitu “svesrpskog” svijeta, ideje koja je nanijela toliko zla na ovim prostorima? Rat koji Srbija vodi danas s idejom o “srpskom svetu” ima dvostruki efekt. Drži Srbiju u mjestu, bez ikakva napretka. Otežan je razvoj i time je izravno postignuto da mladi iz Srbije odlaze trbuhom za kruhom ili za širom intelektualnom perspektivom i nastaje velika nestabilnost.
Šta za vas znače međunarodne presude i šta vam treba da otvorite oči? Razumijem da su u Srbiji građani mogli biti i slabo obaviješteni o tome šta se u ratu događa. Međutim ono što su izrekle međunarodne institucije o ratovima, zločinima i mržnji, posijanoj srbijanskoj agresiji na susjede, kao i publikacije koje su izravni sudionici rata napisali kao otriježnjeni ljudi, svatko može pročitati. Dakle na djelu je poricanje teških zločina i svega ostalog s čime se Srbija ni danas nije u stanju suočiti! Zar vam i priznanje ratnog zločinca Radoslava Krstića da je u Srebrenici počinjen genocid ne pokazuje da vas vaši lideri lažu i zloupotrebljavaju te da ste sami žrtve jednog mentalnog genocida nad vašim vlastitim mozgom, koji u pitanje dovodi vašu budućnost, a posebno budućnost mladih naraštaja?
Moja rahmetli majka rođena je u Kotor-Varoši i dok je bila živa, svjedočila mi je o brojnim zločinima koji su počinjeni od četnika u dolini rijeke Vrbanje! Još gori zločin desio se od maja 1992. do decembra 1992, kad su nevini Bošnjaci i Hrvati Kotor-Varoši, Vrbanjaca, Obodnika, Bilica nemilosrdno ubijani, logoraši zatvarani, majke i kćeri silovane, a onda autobusima kao stoka protjerani u Travnik. O zvjerstvima u Kotor-Varoši i oko nje malo se zna i mogu se porediti s onim što se danas čini u Gazi! A Kotor-Varoš je na samo 30 km od mog rodnog grada Banjaluke! Ja sam odgajan u uvjerenju da se grozote Drugog svjetskog rata neće nikada ponoviti u dolini rijeke Vrbanje, a vi ste dozvolili da vam paravojne, četničke i druge formacije počine još veće zlo u posljednjem ratu u ime “svesrpskog sveta”. Je li to ta vaša slavna historija na koju ste tako ponosni? I, naravno, to se ponavlja jer ćutite! Jer ste prihvatili tekovine poražene zločinačke politike iz Drugog svjetskog rata i odrekli se tradicija kada su vaši sunarodnjaci bili mnogo hrabriji, davali svoje živote u prvim redovima Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u borbi protiv fašizma i nacizma.
Je li Đinđić slučajno ubijen? Đinđić nije slučajno ubijen upravo zbog reformskih htijenja, zato je i smaknut u političkom ubojstvu, čega je Srbija puna u 19, podjednako i u 20. stoljeću. Nakon njega zemlja je krenula putem autokratskih tendencija.
Srbija danas nije slobodna zemlja! To je “zarobljena” država mentalnog ludila, koja postaje sve više autokratska država!
Da bi se jedno društvo kultivisalo, potrebno je govoriti istinu o njemu. Srbija ne može da pretenduje na podjeli Bosne, ne može da pretenduje na to da ima dominaciju u Crnoj Gori, ne može da pretenduje na to da uređuje život Srba u Hrvatskoj niti može da prihvati zamrznuti konflikt na Kosovu. Zbog svih ovih stvari Srbija ne može da se pomjeri i ide naprijed.
Hoćete li i dalje šutjeti i čekati na neke nove zločine koji treba da se počine u ime “svesrpskog sveta” od nekih novih Krstića ili ćemo se riješiti balasta koji nas vodi u nove ratove?
