Sutra u 13 sati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH održat će se svečana dodjela Godišnje nagrade Društva pisaca. Nagrada će biti dodijeljena Damiru Uzunoviću za roman “Ja sam” u izdanju Buybooka.
Tim povodom prvi put objavljujemo kritičku analizu profesora Srebrena Dizdara koji je o ovom romanu napisao da nadilazi i sredinu i vrijeme u kojem je nastalo i približava se zamišljenim univerzalnim vrijednostima kojima neizostavno teže samo dobra i najbolja književna ostvarenja. Cijeli tekst možete pročitati na linku: Knjiga upoznavanja i prepoznavanja
O romanu:
„Ja sam… raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog ‘ja’ s onim ‘ja’ koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“
Jagna Pogačnik, Best Book
„Obični pisci pišu o ljudima i o gradovima, a talentirani ih oživljavaju. Ili, da upotrijebimo i tu veliku riječ, oni ih uskrsnu. Izvrsna književnost je tako bliska Božjem stvaranju. Ovo je, s jedne strane tako osobna, a s druge tako neponovljivo zajednička priča… Veličanstven roman o običnim životima.“
Zoran Ferić
„Ja sam Damira Uzunovića je svojevrsni sarajevski Amarkord iskovan preciznim i čvrstim rečenicama koje vraćaju veru u literaturu… Upravo napetost između ličnog i opšteg, između porodičnog i društvenog ovaj narativ čini nezaboravnim. U pitanju je roman, tačnije književni događaj, posle kojeg stvari neće biti iste.“
Vladimir Arsenić
„Jedan od stanovnika romana Ja sam vjeruje da prošlost ničemu ne služi. Damir Uzunović zna da nije tako. Njemu je prošlost poslužila da na njoj izgradi moćnu prozu kakvu svaki život zaslužuje, ali je mnogim životima nema tko napisati… Ovaj pisac može mirno spavati i živjeti, on je svoj tom majstorski ispisao.“
Marina Vujčić
„(…) Srčano, ne patetično, duhovito, ne ironično, bez nadmenosti i garda iza kojeg pisci taje slabosti. Krcato verizmima i opštostima naših sivih socijalističkih odrastanja čemu umijeće pisanja daje štih i šarm… Fino da se neko u regiji odvažio da ćuti tol’ke godine a onda urlikne – a skroz tiho.“
Goran Samardžić
