Foto: picture alliance
Desničarski populisti manipulišu tržišnim procesima da bi nagradili prijatelje i kaznili neprijatelje – i tako potkopavaju gospodarski rast.
U 20. stoljeću bilo je lako sortirati gospodarski poredak i političke sisteme u jednu tabelu s dva puta dva polja. Gospodarsko-politički spektar išao je od ljevice do desnice, a na političkoj osi od autoritarnog do demokratskog. Slično je bilo lako i za većinu američkih preduzeća orijentisati se u ovom spektru: oni su željeli povoljno regulatorno okruženje i menadžmentu prijateljsku politiku koja je uglavnom vođena od desničarskih partija. Iako su pojedina preduzeća bila poslovno aktivna, iza Čelične zavjese generalni su menadžeri znali: najbolje se razvija posao u klasičnim slobodarsko-demokratskim sistemima koji veoma cijene pravnu državu i neotuđiva prava – ne kao poslednje pravo na vlasništvo.
Rastom populizma u 21. stoljeću karte su u ovoj igri, međutim, ponovo izmiješane. Danas desni populisti također iskorištavaju gubitak povjerenja i pesimizam, ljutnju i ogorčenje i plediraju za to da se država masivno umiješa na događanja na tržištu – često s mjerama osvete. Prije bi to bilo napadnuto kao nedemokratsko ako se autoritarni šefovi država ili vlada na ovaj način miješaju, ali moderni populisti za to često dobijaju saglasnost birača. Izabrane vodeće figure potkopavaju građanska prava i slabe pravnu državu – a birači slave.
Drugim riječima: populizam obrće kaleidoskop političkih i ekonomskih identiteta 20. stoljeća, pa ako se ponašate kao da oznake tog identiteta još uvijek postoje, to bi moglo imati katastrofalne posledice za tržišna gospodarstva. Moderni populizam služi se desničarskom retorikom da bi ljudima prodao gospodarsko-političke ideje koje su nekada ranije bile ljevičarske. Mnogi koriste izborne komponente demokratije kombinovane s autoritarnim taktikama i potkopavaju tim sredstvima prava, institucije i norme koje uopšte stvaraju osnovu za stabilne gospodarske okvirne uslove.
Fatalno je gospodarsko djelovanje ljevičarskog populizma temeljno ispitano. Šefovi država i vlada kao Juan Peron u Argentini ili Andres Manuel Lopez Obrador u Meksiku išli su na podržavljenje preduzeća, na vodeće su pozicije postavljali po političkim kriterijima i unapređivali su ljude koji su politički bili na njihovoj strani. Prije izlaska na birališta oni su birače zasipali državnim novcem i gurali su gospodarstvo time u pregrijavanje. Rezultat je često gospodarski bum kratkoga vijeka kome slijedi pad s visokim stopama inflacije. Vodeći gospodarstvenici ovu vrstu uplitanja u gospodarstvo dugo su dočekivali s porugom i podsmijehom.
Moderni populizam služi se desničarskom retorikom da bi ljudima prodao gospodarsko-političke ideje koje su nekada ranije bile ljevičarske
Ipak, premijer Mađarske, Viktor Orban, koga slavi Tucker Carlson, koga je Steve Banon otkrio kao objekt za studije i koji je 2022. bio pozvan kao gost govornik na godišnji sastanak Conservative Political Action Conference u Teksasu, provodi tačno ovu politiku. Kad je Orban prvi put došao na vlast, bio je klasični gospodarstvu prijateljski liberal i servirao je koncernima najniži paušalni porez u Evropi. Mađarski ga je narod smijenio.
Nakon toga on se preobratio, mutirao je u populistu i vratio je vlast 2010. godine. Kao jedna od njegovih prvih mjera bilo je prisiljavanje banaka da hipoteke od vlasnika kuća i stanova (koje su često uzimane u starnim valutama, koje su u međuvremenu ojačale) prebace na forinte i utvrde niže kamatne stope. Nakon toga uveo je on istim bankama i bezbrojnim drugim firmama „krizni porez“. Osim toga, on je regulaciono političkim manipulacijama ograničio dobitke uslužnih preduzeća. Potrošači su dobro prihvatili ove mjere. Nasuprot tomu, preduzetnici su dospjeli u tešku situaciju jer nisu mogli više ostvarivati profit i morali su svoje firme – ponekad ispod tržišne vrijednosti – prodati državi.
„Banke i velika preduzeća, koja u Mađarskoj koriste monopolski položaj, moraće se navići na novu situaciju“, govorio je Orban. Čim bi se približili izbori, povećavao bi on, kao njegove latinskoameričke kolege državne subvencije, državne izdatke i time deficit budžeta i realizovao prestižne objekte koji su jačali njegov ego. Time je Orban uskoro ostavrio bum koji mu je omogućio da Mađarska brzo otplati kredite MMF-a, ali nakon toga i inflaciju koja je u međuvremenu najviša u Evropi i tri puta viša od prosjeka EU.
Orbanov politički kurs nije neuobičejen za desničarske populiste. U jednoj studiji ekonomisti su uzeli pod lupu politiku populističkih državnih vođa u periodu od 1900. do 2020. i došli su do rezultata da je gospodarski rast koji su oni ostvarili trajao oko tri godine. Međutim, nakon ovog ugodnog porasta uslijedio je dugi pad, koji je doveo do pada gospodarstva pogođenih zemalja za 1% godišnje – nezavisno od toga šta je vlada ideološki pokazivala. Nakon 15 godina BDP zemlje kojom je vladao populista, bio je 10% niži nego u nepopulistički vladanoj zemlji.
Razlog što ideologija nema veliki uticaj na to kako ljevičarski i desničarski populisti narodno gospodarski djeluju kad dođu na vlast, jeste činjenica da je njihov glavni cilj održavanje vlastite moći. Kao političari oslobođeni ideologije, oni rade ono što im osigurava kratkoročnu suglasnost birača. Oni znaju: kad prođu dobra vremena, oni s osloncem na svoju popularnost mogu mijenjati pravila igre tako da ostanu na vlasti.
Populistički šefovi država i vlada rado upotrebljavaju sredstva za regulisanje tržišta da bi nagradili prijatelje i kaznili protivnike
Populisti štete gospodarstvu ne samo svojim političkim mjerama nego i načinom na koji vladaju. Oni kroz personilizaciju politike i centralizaciju moći obezbjeđuju da mogu provoditi mjere prema vlastitim zamislima i zaobilaziti regularne političke procese. Time narodna gospodarstva upravljana populistima postaju nestabilnija i manje predvidiva. Istraživač demokratije Roberto Foa iznašao je kroz analizu privatno gospodarskog investicionog ponašanja da se u prvim godinama populističke vlade može vidjeti bum akcijskih kurseva i povjerenja ulagača. Zato je u populistički vladanim zemljama veća vjerovatnoća da u toku pet do deset godina pretrpe tešku finansijsku krizu, nezaustavljivi pad kurseva akcija, visoke stope inflacije i sve veću nesigurnost i rizika.
Kako teško ovi rizici pogađaju pojedina preduzeća – različito je i ne može se predvidjeti. U Brazilu su mala preduzeća i agrarno gospodarstvo pod predsjednikom Jairom Bolsonarom doživjela procvat, ali branše orijentisane na izvoz i bankarski sektor dospjeli su u opasnost i pretrpjeli ekonomske štete. U Indiji je bilo obrnuto: tamo je kroz niz mjera premijera Modija mnogo malih preduzeća uništeno. Jedna od ovih mjera bila je Modijeva kampanja monetarne devalvacije koja je imala za posledicu da su uobičajene strane valute preko noći nestale s tržišta.
Populistički šefovi država i vlada rado upotrebljavaju sredstva za regulisanje tržišta da bi nagradili prijatelje i kaznili protivnike. Pritom im pomaže centralizacija vlasti i činjenica da mogu potkopavati podjelu vlasti. U Mađarskoj su preduzeća koja su bliska Orbanu između 2011. i 2021. na javnim tenderima dokazano dobila posao šest puta više nego što bi bio slučaj na tržištu s funkcionirajućom konkurencijom.
Gospodarski šefovi rado vjeruju da pod takvim okvirnim uslovima mogu uspjeti ako se udvaraju populističkoj vodećoj figuri. Konačno, jednostavnije je praviti se dobro dijete kod jednog megalomana nego kod stotina poslanika. Međutim i dodvoravanje je opasna strategija jer šta poglavar da – može opet uzeti. U Indiji je predsjednik poslovnog odbora HDFC, jedne od vodećih banaka, izbačen iz Inner Circle nakon što je izjavio da bi se Modi trebao radije fokusirati na gospodarstvo nego na njegov koncept Hindutva. U Mađarskoj su Orbanovi prijatelji avansirali u najbogatije ljude u zemlji. Blizina vlasti može, međutim, nositi i opasnost, jer Orban ne želi rivale. Mnogi čelnici iz gospodarstva koji su mislili da su u sprezi s vladom, odstranjeni su čim su pali u nemilost i bili su prisiljeni prodati svoja preduzeća ili ih zatvoriti tako da bi Orban i dalje držao sve pod čvrstom kontrolom.
Mnogi su izbori na kojima populisti dolaze na vlast slobodni, ravnopravni i demokratski
Mađarska je populističku kontrolu tržišta razvila do perfekcije – i to ne sluti dobro za SAD, jer frakcija MAGA precizno studira Orbanovu strategiju. SAD su, doduše, znatno veća i kompleksnija zemlja od male Mađarske. Međutim nisu imune na opisani razvoj. Već sada eksperimentišu vlade pojedinih saveznih država s kaznenim mjerama protiv koncerna da bi politički bodovale. I na saveznoj razini postoje djelotvorni instrumenti s kojima populisti mogu uzeti na nišan kritičare i političke protivnike. Vlada SAD svake godine daje narudžbe u volumenu od skoro 700 milijardi dolara privatnim osobama i firmama, a ove narudžbe mogu biti date prijateljima, a zadržane protivnicima.
Republiknska je partija od svojih početaka u vrijeme Abrahama Lincolna jedan stup gospodarstva. Lincoln je gradio transkontinentalnu željeznicu i moderno gospodarstvo SAD. Pod Ronaldom Reagenom Republikanska je partija je profitirala od kulturelne ljutnje biračkog tijela i podržala je svojim konzekventnim preduzećima prijateljskom politikom koncerne kojima ona zahvaljuju za značajan dio donatorskih priloga.
Međutim ovo koaliranje nije neizbježno. Već nekoliko godina republikanska se partija trudi da ostvari savez s radništvom. Ova biračka grupa ima osjećaj da kako velika politika – tako i veliki koncerni ne paze na njihove interese. Ako se vodeća figura kojoj radnici vjeruju, kao što je Donald Trump, želi obračunati s velikim korporacijama, malo je vjerojatno da će ih ova skupina glasača zaštititi.
U vrijeme Make America Great Again za gospodarstvu prijateljske organizacije i think tankove nije jednostavno naći prave riječi kada žele objasniti koje opasnosti dolaze od navodno desnog populizma. Mnogi su izbori na kojima populisti dolaze na vlast slobodni, ravnopravni i demokratski. Međutim političke strategije populista već odavno nisu podrška institucijama, normama i kulturi društveno stabilne, državno-pravne, liberalne demokratije, koja je omogućila procvat gospodarstva u drugoj polovini 20. stoljeća. U svome izvještaju Economic Freedom in the World možda najpreciznije to formuliše Fraser Institute: “Većinska je demokratija koja se ne drži pod kontrolom, za slobodu gospodarstva i stvaranje prosperiteta pod određenim uslovima isto tako štetna kao mnogi represivni autokratski režimi.“
Populistički vođe žele vlast. Njihove prve gospodarsko-političke mjere ne orijentišu se na principe nego im trebaju stvoriti popularnost u masama. U sljedećem koraku oni koriste regulaciona i poreskopolitička sredstva i prisilne mjere da bi nagradili prijatelje i kaznili protivnike – pri čemu prijateljstvo ne mora biti bezuslovno trajno. Osnovna stvar jeste politička lojalnost. Preduzeća koja se protive biće urazumljena primjenom ekzekutivnih i ragulacionih ovlaštenja. Od gospodarstva se ne očekuje da stvara vrijednost nego ono treba služiti volji jakog čovjeka. Čim ekonomski neplanirani troškovi postanu vidljivi, populisti guše slobodno izražavanje, manipulišu statistikama i čak lažiraju izbore samo da ne bi platili političku cijenu. Ako se ne zaustavi pobjednički pohod MAGA populizma, počeće teška vremena ne samo za politički poredak Amerike nego i za njeno gospodarstvo.
Rachel Kleinfeld je vodeća znanstvenica Democracy, Conflict, and Governance Program des Carnegie Endowment for International Peace. Ona istražuje pitanja pravne države, sigurnosti i vođenja vlade u demokratijama.
Preveo: Ešref Zaimbegović
