Ne samo što na republikanskim predizborima učestvuje kao da je aktuelni predsednik, Donald Tramp povremeno igra ulogu predsednika i kod kuće. Prošlog petka je ugostio mađarskog premijera Viktora Orbana u kvazi-državnoj poseti na svom imanju Mar-a-Lago, koje pronicljivi kritičari opisuju kao „palatu izvršnog direktora-predsednika-kralja, opremljenu u stilu raskošnog diktatorskog šika kakav vole kleptokrate iz trećeg sveta“.
Elem, bilo kako bilo, Dan nezavisnosti je tu. U zemlji u kojoj dvojica od trojice to ne žele, možda i ne treba biti previše entuzijastičan oko toga. Ali, mora se obilježiti. Za nas, već pomalo bivše, jedini pravi Dan državnosti je 25. novembar. Ideje o toj zemlji ne bi bilo da nije bilo tog zasjedanja u Mrkonjić Gradu, usred svjetske kataklizme.
Milijarde eura pomoći EU Ukrajini premijer Mađarske, Viktor Orban, nije mogao zaustaviti. Međutim njemu se vjerovatno ionako radilo o nečemu drugomu.
Desničarski populisti na vlasti nisu samo opasnost za demokratiju i pravnu državu – oni ruiniraju i gospodarstvo svojih zemalja.
Prikazujući RS kao nekakav bedem hrišćanstva, Dodik je pokušao da osigura podršku zapadnih desničara u svrhu ostvarivanja vlastitih političkih ciljeva. Iako u tome nije imao naročitog uspjeha i njegovi dobri odnosi s evropskom desnicom ponekad djeluju više kao PR potez nego ozbiljna politika, postavlja se pitanje da li će globalna promjena ravnoteže u EU ali i USA (eventualni povratak Donalda Trampa na vlast) moći da mu pomogne da ostvari svoje političke ciljeve.
Orbanovo protivljenje potencijalnom članstvu Ukrajine u EU liči na njegovu konfrontaciju sa Briselom oko migracija 2015. Ali ovoga puta je strategija propala i on je sada u većoj izolaciji nego ranije. Pokazala se pogrešnom računica da će se istočnoevropski lideri uplašiti da će im zbog Ukrajine biti smanjeni fondovi, a da će oni iz zapadne Evrope odbiti da integrišu još jednu veliku zemlju sa istoka.
