Dodikova politička šizofrenija i druge nacionalističke obmane

Ali Dodik je u pravu kada naziva ovo tridesetogodišnje iskustvo nacionalističke politike i zločina bezumnim. No time se on samo smije u lice vlastitim biračima, pa i srpskom narodu u cjelini, koji je nasjeo na ovu bezumnost, koja je Dodiku, a i njemu sličnima, donijela vlast, moć i bogatstvo.

Foto: Dejan Rakita/Pixsell

Da je nacionalizam samo obmana za narod, koja, kada je uspješna, vodi u bezumlje i smrt, mogli smo da vidimo u prethodnih tridesetak godina. Nacionalistički diskurs uvijek je služio u interesima domaće političko-ekonomske elite i tako smo u ovih tridesetak godina mogli vidjeti razne retoričke vještine i šarene nacionalističke laži kako prolaze u narodu i uzimaju glasove. U ovom diskursu mogle su se primijetiti tri stvari – rat je bio nužan, postratne republike i entiteti garanti su slobode ovog ili onog naroda i negiranje ili racionalizaciju zločina. Jedan od ovih zločina na prostoru BiH bio je rušenje bogomolja i etničko čišćenje stanovništva. U kontekstu srpskog nacionalizma u Banjoj Luci to je bilo rušenje džamija i objekata koji pripadaju njihovom kompleksu, kao i protjerivanje, silovanje i ubijanje nesrpskog stanovništva. Tako su u periodu 1993. godine skoro sve banjalučke džamije uništene, a njihovi dijelovi razbacani po deponijama i rijeci Vrbas. I ovo je bilo nešto što se veličalo. Kada je nakon rata započeo proces obnavljanja banjalučkih džamija, srpski nacionalisti digli su se na noge i počinili veliko nasilje nad Bošnjacima, a jedan primjer toga jeste napad na Bošnjake koji su 2001. godine došli na polaganje kamena temeljca Ferhadije. Tada je ubijen vjernik Murat Badić. Kroz velike napore Islamska zajednica u Banjoj Luci došla je do slobode da obnovi svoje vjerske objekte i ponovo vrati sliku stare Banje Luke koja je bila utemeljena na multikulturalizmu. Sedmog maja, kada se obilježava Dan džamija u BiH kao sjećanje na rušenje Ferhadije u Banjoj Luci, ove godine obilježen je uz otvaranje druge poznate banjalučke džamije Arnaudije. Na otvaranju su prisustvovali i vladajući iz Banje Luke, uključujući Milorada Dodika, Željku Cvijanović, Draška Stanivukovića itd.

Ali govor Milorada Dodika bio je sada potpuno suprotan onomu što je propagirao u skorije vrijeme. Dodik najednom govori kako je rušenje Arnaudije bila greška, odjednom se zahvaljuje ambasadi Turske, koja je uložila novac u obnovu (bez ijednog spomena o ”stranim plaćenicima”), odjednom navodi kako na ovim prostorima može da bude mir. Odjednom Dodik govori kako razni političari šalju uzavrele poruke, ali da zapravo svi ljudi žele mirno da žive i imaju jednaka prava i da je ova džamija simbol toga. Dodik je na ovom skupu sve akcije VRS nazvao bezumnim, a svojim govorom implicirao je da je postojanje entiteta besmisleno. Ukoliko svi možemo živjeti ravnopravno, mirno i zajedno u multikulturalnosti, koja je poenta odvajanja republika i stvaranja entiteta? Koja je poenta Federacije, koja je poenta Republike Srpske? Neko bi se ponadao i rekao da je Dodik postao antinacionalistički političar koji zagovara jedinstvo svih naših naroda, ali tridesetogodišnje iskustvo nam govori da je priroda domaćih tajkunskih političara prevrtljiva, oportuna i da u različitim situacijama govore onako kako smatraju da treba kako bi dobili na popularnosti.

Svega nekoliko dana ranije imamo govor Dodika gdje govori protiv rezolucije o genocidu u Srebrenici i navodi kako ne može sa Bošnjacima dijeliti ni vazduh, a kamoli druge vrijednosti. Možemo svakodnevo čuti njegov govor o odvajanju RS-a od BiH i kako je najbolje da se na miran način rastanemo govoreći kako je BiH greška, a sada odjednom čujemo njegovu retoriku o tome kako suživot nema alternativu. Njegova politička kampanja utemeljena je u tzv. referendumu i želji da se RS osamostali, a na skupštini koja je prenesena 28. marta širi nacionalističku propagandu navodeći kako Bošnjacima treba pripasti samo 25% teritorije BiH jer ovi ”srpski” gradovi nisu njihovi. Ali on nije samo stao tu. Ranije, nakon devetojanuarske parade, Dodik je veličao djela Radovana Karadžića i Ratka Mladića, smatrajući da su oni bili nosioci slobode srpskog naroda, još jedanput negirajući genocid u Srebrenici. Na devetojanuarskoj paradi, koja je bila održana u Banjoj Luci, Dodik je čak odlikovao poznatog nacionalističkog ideologa i muzičara Mirka Pajčina (Baja Mali Knindža) ordenom “Njegoša I reda”. Na skupu ”Srpska te zove”, koji je nedavno održan u Banjoj Luci, Dodik je samo ponavljao ovo što redovno slušamo, ali ideolozi oko njega nisu se libili da Bošnjake nazivaju ”muslimančinama”, da vrijeđaju pripadnike LGBT populacije i da jasno daju do znanja kako suživot nije moguć. Dodik govori o suživotu, ali odjednom vidimo Nacrt zakona o Izbornom zakonu Republike Srpske. Odjednom vidimo izgradnju kulture sjećanja kroz spomenike, izložbe, filmske projekcije itd. o tim ”bezumnim” pripadnicima vojnih formacija, koje su pod naredbama svojih generala na čelu sa Mladićem i Karadžićem, koje Dodik veliča, sistematski brisali kulturu Bošnjačkog naroda zajedno s tim narodom. Kada je Radoslav Brđanin, poznati ratni zločinac koji je osuđen na 32 godine zatvora, umro, Dodik je na svom Twitter-računu objavio kako će Brđanin ostati upisan velikim slovima u istoriju srpskog naroda.

Prema portalu ”Mapiranje mržnje” možemo ukucati Dodikovo ime i tačno dobiti kada je govorio protiv drugih naroda. Tako je govorio da hrišćanska i muslimanska zajednica ne mogu živjeti zajedno, da su pune džamije sigurnosna prijetnja, da ne želi inspektore s ”mirisom iz Sarajeva”, a pjevao je i četničku pjesmu koja je posvećena Mani Rokviću 1941. godine koji je predvodio napad na opštinu Krnjeušu u kojoj su mahom živjeli Hrvati, a koja je spaljena do temelja nazivajući Hrvate ustašama. Ali to nije jedina pjesma koju je Dodik pjevao, pjevao je i poznatu četničku pjesmu ”Od Topole pa do Ravne gore”. Pa sa kojim Dodikom mi imamo posla onda?

Ovo šizofreno političko cijepanje poznato je u našoj građanskoj politici. Sva suština građanske politike, pogotovo one desničarske, nacionalističke, u prikupljanu je ekonomskog i političkog bogatstva. Ovi će političari govoriti ono što se najbolje prodaje u narodu, a radiće sve na tome da se njihov diskurs najbolje prodaje. Njihova ekonomska funkcija privatnih gospodara stvara im mogućnost da proizvodu krize, a njihova birokratska politička funkcija stvara im mogućnost da te krize iskorišavaju u svoju profitabilnu korist. Tako naši političari grade i ekonomska i politička carstva dok naši narodi žive u bijedi. Oni se ne mogu dogovoriti jedino oko toga ko će od njih da bude gospodar ovog carstva, pa je glavno rješenje toga ratni sukob i zauzimanje teritorija. Ali za to je potrebno topovsko meso – narod. A narod sada najbolje pada kada osjeti strah i ugroženost, pa je zato nacionalizam kao sredstvo stvaranja straha i ugroženosti ključan. Da se sutra formira Komunistička partija i njen revolucionarni duh obuhvati naše narode, odjednom bi se za stolom našli i Dodik, i Bakir, i Čović, i Nešić, i Isak, i Komšić, i sva ostala nacionalistička elita ujedinjeni u borbi protiv nove narodne vlasti. Odjednom bi nacionalizam nestao, a četnici i ustaše bi ponovo sjeli zajedno u nekom hotelu da smišljalju plan borbe protiv naroda. Da većina naroda sada odjednom promijeni mišljenje i zatraži formiranje zajedničke republike, Dodik bi prvi podržao ovu ideju.

Ali Dodik je u pravu kada naziva ovo tridesetogodišnje iskustvo nacionalističke politike i zločina bezumnim. No time se on samo smije u lice vlastitim biračima, pa i srpskom narodu u cjelini, koji je nasjeo na ovu bezumnost, koja je Dodiku, a i njemu sličnima, donijela vlast, moć i bogatstvo.

U govoru naroda koji je došao na otvaranje Arnaudije, kako bošnjačkog tako i srpskog, mogli smo čuti samo jedno – svi želimo mirno živjeti i graditi svoje živote, nebitno ko je ko. U zajedništvu. I time imamo jasan dokaz da je sistem vladavine naroda daleko napredniji od sistema vladavine stranaka, jer mržnja, nacionalizam i rat nikada nisu bili proizvod čitavog naroda, nego samo jednog uskog kruga onih koji brinu za vlastito bogatstvo.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Nemanja Tubonjić

Nemanja Tubonjić

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
O dugom putovanju džehenemskim sferama...
Pisca Petra Kočića prigrlili su politički vrh Republike Srpske i Srbije i lojalni mu mediji da bi na Kočićevom zboru u Banjoj Luci njegovo naslijeđe...
Tako se Banja Luka suočava sa tri problema, slično kao i drugi gradovi u BiH. Suočava sa sa urbicidom, suočava se sa ekocidom i suočava...
Jasno je da „međunarodna zajednica“ nije jedinstvena i ne zna kako reagirati. Pojavljuju se različiti interesi, države nisu jedinstvene. Olako gledaju na cijeli problem koji...