Esad Duraković: Pobjeda koja je zapravo poraz

Foto: Reuters

Cionizam je odlučan da uništi Gazu – dakle zajedno s njenim stanovnicima. Potom i Zapadnu Obalu. To je proklamirani program cionizma. Imaju moć da to učine jer iza njih bezrezervno stoji SAD u kojoj su danas (evangelistički) cionisti najmoćniji. Realno je očekivati, nažalost, da tako okonča neizreciva patnja Palestinaca u Gazi, u sveopćoj ravnodušnosti ostatka svijeta.

Međutim paradoks je u tome što su SAD i Izrael već sada gubitnici iako superiorno fizički uništavaju jedan narod čija je „krivnja“ samo u tome što ne pristaju napustiti svoja mnogostoljetna ognjišta, što su tako čvrsto vezani za svoje tlo kao za mitološku Majku Geu.

Zašto su te dvije zemlje gubitnice?

Bjesomučnim i masovnim ubijanjem djece i civila općenito u Gazi, te države – sistemi izazivaju neizreciv bijes i frustraciju milijardu i pol muslimana u svijetu, ali i značajnog dijela pravdoljubivog svijeta općenito. Taj bijes tako je snažan i tako je masovan, da je realno očekivati da on (ne nužno danas ili sutra već u narednom periodu), poput plimnog vala poruši režime u muslimanskom svijetu, a koji je velikim dijelom ogrezao u hedonizam i podaništvo prema SAD. Tada će biti fatalno ugroženi vitalni američki interesi – ekonomski i sigurnosni prije svih. Ti režimi u tzv. muslimanskom svijetu ne mogu biti vječni, i upravo sada SAD nesvjesno, vjerovatno, priprema njihov dramatični silazak s povijesne scene.

Nakon ovako nemilosrdna masakra u Gazi, svijet više ne može biti isti. SAD i Izrael, kao i velik broj zapadnih vlada, pretvaraju Gazu u groblje ne samo za hiljade nedužno pobijene djece nego i grobnicu vlastitih humanitarnih i civilizacijskih vrijednosti.

Dugoročno gledano, to je nesumnjivo „pirova pobjeda“, jer predstavlja poraz najviših vrijednosti čovječanstva i čovječnosti.

Najzad, sigurno je da niste pobjednik već gubitnik ako ste tim masakrom koji smatrate pobjedom u maloj – velikoj Gazi navukli na sebe pjenušav bijes milijardu i pol ljudi. Istinska, prava i perspektivna pobjeda uvijek sadrži snažan moralni aspekt, a ovdje je upravo suprotno.

Već je prekasno, nažalost: s kolektivnim zločinom otišlo se predaleko. Masakr u Gazi pouzdana je „investicija“ u neizvjesnu budućnost prije svega tih dviju zemalja, ali nažalost i svih drugih koje su pasivnošću pristale na saučesništvo.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Divljački i surovi napad na Gazu stvara mržnju prema Izraelu kakvu još nismo videli u Gazi, na Zapadnoj obali, u palestinskoj dijaspori, u arapskim zemljama...
Podeliti gubitak znači priznati ljudskost neprijatelju i videti da smo kao pojedinci svi žrtve ovog nasilja koje se stalno ponavlja. Ali smo i njegovi počinitelji...
Što se mene tiče, Palestinci su označeni kao oni koje se ne može oplakivati. To znači da oni nisu grupa ljudi čiji se životi smatraju...
Stoga je vreme da priznamo da pobede neće biti i da nema veze koliko stravičnih udaraca zadamo Gazi i njenim jadnim stanovnicima. Bolna istina je...