Foto: Capital
O kakvoj nelogičnosti se radi, najbolje ilustruje podatak, da je ponuda Etmaxa od svega 9 480 maraka prihvaćena kao najpovoljnija, iako je ukupna procijenjena vrijednost ugovora 45 000 maraka.
Da je rukovodstvu ERS-a i Etmaxu posebno bilo važno da analizu radi upravo ova kompanija, pokazuje i sam postupak ove javne nabavke, koji obiluje nepravilnostima. U svakom slučaju, sve ukazuje na to, da banjalučkoj kompaniji u ovom slučaju prioritet nije bila jednokratna zarada, već zadržavanje partnerskog odnosa s javnim preduzećem, koji će se u budućim poslovima izgradnje solarnih elektrana i proizvodnje električne energije višestruko isplatiti.
Da je riječ o favorizovanom privrednom subjektu u energetskom sistemu RS svjedoče brojni poslovi javnih nabavki, ali i dodijeljene koncesije za proizvodnju struje u solarnim elektranama.
Sasvim (ne)prirodno
Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača kojom se Etmaxu dodjeljuje posao nabavke elaborata “Analiza ekonomsko-finansijske isplativosti MSE za potrebe domaćinstava na bazi godišnje potrošnje i kretanja cijene električne energije”, v.d. generalnog direktora Elektroprivrede Luka Petrović potpisao je 10. januara ove godine.
Kako se navodi u obrazloženju odluke na tender koji je raspisan 29. novembra prošle godine, prispjelo je pet ponuda i sve su ocijenjene kao prihvatljive.
Kriterij “najniža cijena ponude”, korišten je za izbor najpovoljnijeg ponuđača.
Najnižu ponudu u vrijednosti od 34 600 KM, dostavio je “CPK” d.o.o. iz Banjaluke, dok je Etmax za istu uslugu tražio 45 000 maraka, ponudivši i popust od 1 000 KM.
Ostali ponuđači dostavili su ponude jednake ili neznatno niže od procijenjene vrijednosti.
Kako je i predviđeno u obavještenju o javnoj nabavci, 23. decembra prošle godine, održana je e-aukcija, u kojoj je učestovalo svih pet ponuđača, a Etmax je cijenu svoje ponude spustio na svega 9 480 maraka.
Nesumnjivo, riječ je o daleko najnižoj cijeni, međutim, upitno je da li je procedura provedena u skladu s propisima.
U Transparency Internationalu BiH ukazuju na odredbe “Pravilnika o uslovima i načinu korištenja e-aukcije”. U članu 8 pravilnika između ostalog stoji: “Svako snižavanje cijene ponude u slučaju najniže cijene, kao kriterija za dodjelu ugovora je moguće u rasponu od 0,1 % do 10 % najniže početne cijene svih ponuda”.
Očito snižavanje cijene u ovom slučaju je bilo znatno više od propisanog.
Osim toga, zakonom o javnim nabavkama, tačnije članom 66 je propisano: “Ukoliko ugovorni organ ocijeni da je ponuđena cijena neprirodno niska, pismeno će od ponuđača zahtijevati da obrazloži ponuđenu cijenu. Ako ponuđač ugovornom organu ne ponudi osnovano obrazloženje, koje može između ostalog sadržavati i poređenje s cijenama na tržištu, ugovorni organ će odbaciti ponudu”.
Da u Elektroprivredi nisu vidjeli ništa “neprirodno” u tome što je ponuđač ponudio cijenu nekoliko puta nižu od njihove procjene, očito je iz odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.
Iz toga slijedi da je sasvim “prirodno”, da budući proizvođači struje odluku o investiciji u MSE donose na osnovu analize koju je izradio Etmax i naravno za postavljenje solarnih panela izaberu istu ovu kompaniju.
Zlatni ponuđač
Unosniji posao Etmax je od Elektroprivrede dobio u februaru prošle godine. Riječ je o “Studiji korišćenja energije sunca za potrebe domaćinstava u status ‘prosumera” (kupac/proizvođač) na lokalitetu jednog naselja u gradu Trebinju”.
Etmax je jedini dostavio ponudu vrijednu 148 000 maraka, bez PDV-a, tako da u ovom poslu nije ni imao konkurenciju. S obzirom na vrlo precizne uslove navedene u tenderu, prostora za konkurenciju gotovo da nije ni bilo.
Primjera radi, od ponuđača je traženo da dokaže “uspješno iskustvo u izvršenju dva ili više ugovora čiji su karakter i kompleksnost slični predmetu nabavke u posljednje tri godine”.
S obzirom na složenost predmeta javne nabavke koja pored studije izvodljivosti podrazumijeva i nadzor, postavljanje solarnih instalacija i radove na pokrivanju krova solarnim pločama, uz navedene uslove, nije bilo ni za očekivanje da se za ovaj posao zainteresuje više ponuđača.
Dakle, Etmax je i u ovom slučaju dobio posao u kome analizira i na osnovu sopstvene analize prodaje i instalira solarne panele. Na raspolaganju mu je, svakako, vlastiti asortiman proizvoda.
U međuvremenu, ova kompanija je potpisala niz direktnih sporazuma o javnim nabavkama s javnim preduzećima i ustanovama u RS. Svakako na prvom mjestu je saradnja s Elektroprivredom. Ovo javno preduzeće je u martu ove godine u Trebinju organizovalo četvrti Samit energetike (SET). Uz brojne sponzore kao “zlatni sponzor” SET-a i ove i prošle godine istakao se upravo Etmax. Na taj način, ova kompanija se bar djelimično “odužila” ugovornom organu za poslove koje joj nesebično dodjeljuje.
Etmax u međuvremenu prelezi na višu fazu poslovanja. Direktor ove kompanije Siniša Maksimović je krajem marta ove godine potpisao s ministrom energetike i rudarstva Petrom Đokićem ugovor o izgradnji i korištenju solarnog parka „Nevesinje“.
Etmax je dobio koncesiju za izgradnju do sada najvećeg solarnog parka u Bosni i Hercegovini, čija bi snaga trebala biti 500 megavata. Vrijednost ove investicije je 880 miliona maraka.
Kako će firma osnovana 2012. godine obezbijediti tolika sredstva, nije poznato, a sam Maksimović je nakon potpisivanja ugovora o koncesiji poručio da “ima na raspolaganju više modela iz kojih će finansirati izgradnju solarnog parka”.
Iskustvo u poslovima s Elektroprivredom RS, za sada se za ovu kompaniju pokazalo kao vrlo uspješan model poslovanja.
