“Ja sam vaš eksponent koji se bori za modernu i demokratsku BiH. Nek pucaju koliko god hoće, nije me strah. Niko me ne može uplašiti…”
Ovo je rekao Slaven Kovačević na javnoj pres-konferenciji “Kruga 99”, održanoj pred zgradom OHR-a u Sarajevu 17. oktobra 2024. god., gdje je javnost ove zemlje nedvosmisleno stala iza Kovačevića kao simbola koji utjelovljuje jednu viziju nove i drugačije BiH i neumoljivo raskriva planove kolonijalnog porobljavanja ove zemlje nazivajući ih pravim imenom – “fašizam”.
Samo nekoliko sedmica kasnije Frančeska Albanese, međunarodni advokat i specijalni izvjetilac UN-a za ljudska prava, s jednakom snagom neustrašivosti i hrabrosti, obratiti će se svjetskoj javnosti i ukazati na pakao kroz koji prolazi – i kao žena, i kao visoki predstavnik organizacije UN-a, izvjestilac, koji se usudio pozvati internacionalnu zajednicu da vojnu kampanju Izraela i masovna ubojstva palestinskih civila naslovi pravim riječima – “genocidey, kolonijalno brisanje”.
“Napadana sam i vrijeđana bez presedana. Svjedočim svakodnevnim uvredama i ponižavanjima. U tome posebno ističem verbalne napade s ciljem rušenja mog statusa i ugleda od službenika Izraela, Njemačke i Francuske. Oni ne prezaju ni od čega. Spočitava mi se da sam ‘antisemita’, iako za mene kao Evropljanku antisemitizam ostaje kao jedan od najgorih formi rasizma…”
Američka ambasadorica u UN-u Linda T. Greenfield oglasila se u vezi s Izvještajem Frančeske Albanese ovim riječima: “UN ne trebaju tolerisati antisemitizam od svojih najviših zvaničnika koji treba da promoviraju ljudska prava” i tako Frančesku stavila na politički odstrel. U Britaniji je u međuvremenu povedena kampanja protiv njenog Izvještaja kao i njenih javnih nastupa s hashtagom #banFrancesca.
Ovo je samo dio šokantnog i nevjerovatnog priznanja Frančeske Albanese pred brojnim kamerama vodećih svjetskih TV-kuća. Ona, međutim, nije obeshrabrena iako su njeni odnosi sa zemljama Zapada, kako sama kaže, “jako pogoršani”. Međutim i tu posljednju trunku njene nade ovih dana srušili su visoki zvaničnici Kanade tako što su otkazali sve susrete s njom da bi potom Albanese uzvratila: “Dragi Kanađani, znate li da mnogo vaših građana služi u izraelskoj vojsci?”.
No Albanese je rezignirana i neskriveno zabrinuta također zbog neočekivane promjene u podršci zemalja EU, koji su redovito prije 7/10 davale punu podršku izvjestiocu UN-a. No stvari su se sada očigledno dramatično promijenile i najavljuju jednu “željeznu” globalnu cenzuru nad izvještajem Frančeske Albanese i njenu neizvjesnu dalju, političku sudbinu.
***
U njenoj sudbini, ali i u sudbini Slavena Kovačevića, prelama se prava slika realpolitike postojećeg sistema odnosa. Njihove dramatične izjave oštro rasvjetljavaju njegovu pravu suštinu i pozadinu. To je sistem uspostavljenih “privilegija” koji počiva na cenzuri i prikrivanju očiglednog. Albanese će taj sistem opisati terminima – “lažljiv” i “nezreo” bez kapaciteta da prepozna suštinski problem ovakvog poretka. No i Frančeska i Slaven pokazuju hrabrost bez presedana. Frančeska je, mora se priznati, odveć hrabra kada imenuje zemlje čiji zvaničnici šalju otvorene ili prikrivene prijetnje kao što je Slaven Kovačević, odveć nepokolebljiv kada stoji pred zgradom OHR-a u Sarajevu i izgovara riječi koje ćemo dugo pamtiti: “‘Pucajte’ koliko god hoćete ali, me nećete uplašiti…”
***
Protiv kojeg i kakvog svijeta ustaje Frančeska Albanese? Protiv kojeg svijeta se buni Slaven Kovačević? Zašto njihova pobuna? Zašto njihov otpor? Taj svijet najbolje će opisati Frančeska Albanese u nedavnoj izjavi: “Ovim činom vi i obeshrabrujete univerzalni karakter prava. Kako možete pretvoriti univerzalno pravo samo u – ‘pravo za neke’ i kako možete pretvoriti ‘pravdu’ samo u pravdu za – ‘odabrane’? Prava koja pripadaju samo jednoj etničkoj grupi nisu više ljudska prava.To su – privilegije.”
Slaven Kovačević u obraćanju pred zgradom OHR-a u Sarajevu također će imenovati taj svijet zbog kojeg ustaje na pobunu. Taj svijet on je nazvao “njihova vizija BiH”. To je svijet u kojem su ljudska prava transformisana u “privilegije” samo za pripadnike etničke grupe ili za pripadnike samo jedne etničke grupe.
“Sa svojom apelacijom nikome zlo ne mislim. Postoje dvije vizije BiH – jedna je građanska, u kojoj smo svi jednaki, a postoji i njihova vizija BiH, čiji je jedan od eksponenata Visoki predstavnik Schmidt zajedno s politikama, udruženim snagama, u kojoj nema mjesta za sve” (Kovačević, 17. 10. 2024).
Gdje je korijen takvog nepravdenog svijeta koji proizvodi “privilegije”? Tragajući za odgovorom Frančeska Albanese udarila je na “strogo čuvane tajne”. Takav poredak, poredak “privilegija” samo za jedne, omogućila je internacionalna zajednica, koja već “57 godina dozvoljava Izraelu da krši sve rezolucije SBUN-a i sve rezulocije GSUN-a, kao i sve presude međunarodnih sudova…”
Takav svijet “bez inča odgovornosti za Izrael” omogućio je i sve naredne genocide. Tu, u doticanju do danas “nedotaknutog”, nalazi se pravi epicentar ove političke i ljudske drame, specijalnog UN izvjestitelja Frančeska Albanese. Pogledajmo šta je o tome izjavila Albanese u izdanju za Guardian:
“U pravu sam što insistiram na riječi genocide jer je internacionalna zajednica propustila zaštiti žrtve genocida u slučaju Jevreja u Evropi, a zatim i Bosanaca u bivšoj Jugoslaviji. Ako ne upotrijebimo termin genocide u slučaju Palestine, onda će ovaj poredak proizvodnje novih genocida nastaviti svoje postojanje” (Guardian, 12. 11. 2024).
Kao što je Albanese epicentar posve sigurno nadolazeće internacionalne krize, tako je i Slaven Kovačević epicentar nadolazeće drame oko vizije BiH.
Bosna i Hercegovina, uključujući i vladajuću “Trojku”, počev od 12. novembra 2024. s imenovanjem agentice Monike Mijić, kao najvišeg predstavnika BiH pred EU sudom za ljudska prava i službeno se okrenula protiv presude tog suda u slučaju “Kovačević”.
To će biti prvi slučaj bez presedana da će jedna zemlja pred Evropskim sudom za ljudska prava tražiti suspenziju presude kojom se omogućuje da zasnuje svoje društveno uređenje prema normama i principima koji stoje u temelju Evrope. Tako je Slaven Kovačević kao i Frančeska Albanese ostao sam. Njihove će dalje sudbine biti magnetna igla na kompasu koji će jasno pokazati u kojem pravcu ide, ne samo Evropa već i cijeli globalni poredak. Ostaje nesporna činjenica da su oni glas savjesti i demokratske budućnosti svijeta. Poslije Slavena Kovačevića mi ćemo jasno vidjeti pravac kojim treba ići ova zemlja, kao što ćemo i prepoznati istinu da li Evropski sud HR i dalje ostaje ugaoni kamen demokratskog poretka ili će taj sud izgubiti svoj smisao i svrhu postojanja.
U sudbini Slavena Kovačevića reflektira se ista ona bitka koju je na globalnom planu povela heroina Frančeska Albanese – bitka za spašavanje smisla i funkcije UN-a kao osnove na kojoj počivaju naša uvjerenja da su moguća univerzalna prava i da je moguć svijet globalnih vrijednosti i normi.
***
Očigledno, uloga Frančeske Albanese kao i uloga Slavena Kovačevića u ovakvom prijetvornom sistemu odnosa postaje sve teža i komplikovanija. Ostaje, međutim, pitanje: hoće li milioni i milioni mladih ljudi širom svijeta, koji ustaju u svim centrima svjetske moći, inspirisani i poneseni podrškom Palestini kao simbolu jednog slobodnog i pravednijeg svijeta, imati snage i volje da se povežu, ustanu i otvore put ka promjeni poretka u kojem je vrhovna vrijednost poricanje očiglednog i negiranje dokumentovanog?
