Foto: DPA – Vazdušni napad koalicije predvođene Saudijskom Arabijom na jednu Hutu poziciju u Sani. Od 2015. rat je koštao života više od 230 000 ljudi.
Prema medijskim izvještajima Saudijska Arabija i Iran dogovorili su se, u od Kine posredovanom razgovoru, pored obnavljanja diplomatskih odnosa i o tome da rade na političkom rješenju nasilnog građanskog rata koji se od 2014. vodi u Jemenu. Više od 230 000 ljudi su od 2015. pali kao žrtve napada ili razornih posledica rata. Više od 25 od 31 miliona Jemenaca ovisni su od tuđe pomoći. Ne samo gospodarstvo, nego i zdravstveni i obrazovni sistem, socijalno osiguranje i važne političke institucije su na dnu. Dogovor se uklapa u regionalni trend stabilizacije autoritarnih vlada.
Kategoriziranje sukoba kao čistog posredničkog rata nije potuno ispravno zbog dubine i kompleksnosti unutarjemenitskih konfliktnih linija ali ipak su Riad i Teheran od 2015. godine znatno doprinijeli eskalaciji i internacionalizaciji rata. Iran važi kao najvažniji partner Huti pobunjenika koji od 2014. kontrolišu glavni grad Sanu i velike, gusto naseljene dijelove zemlje. Prema UN poslednjih godina neka od oružja koja su bila namjenjena Hutijima, konfiskovana su na granici sa Omanom i vrlo vjerovatno su proizvedena u Iranu ili ciljano razdjeljena. O prisustvu iranski vojnih savjetnika u zemlji se takođe izvještava.
Iako obje strane dosada poriču vojnu saradnju visoko rangirani iranski oficiri su više puta javno podržavali i ojačavali pobunjenike. Kao kompenzaciju za saudijsku spremnost da Iranu sa diplomatskim uspjehom od 10. marta pomogne da izađe iz aktuelno teške izolirane situacije, bilo bi se nadati da će Iran priznati embargo na oružje UN i istovremeno pokrenuti pobunjenike na više ustupaka u unutarjemenitskom sukobu.
Saudijska Arabija predvodi 2015. stvorenu vojnu alijansu protiv razvlašćavanja međunarodno priznate vlade, čijim vazdušnim napadima je kao žrtva palo skoro 9 000 civila a teško je oštećena ili potpuno razorena životno važna gospodarska ili zdravstvena infrastruktura. Nakon osam godina uglavnom neuspješnog rata Riad se trudi na povlačenje uz čuvanje obraza i zbog toga što asimetrično vođenje rata Huti pobunjenika uključujući napade raketama i dronovima na saudijske i emiratske ciljeve znatno podiže cijenu intervencije. Prošlog aprila koalicija vođena Saudijcima obustavila je vazdušne napade i popustila blokadu morske luke Hudeidah i aerodroma u Sani. U jesen i zimu gomilali su se već izvještaji o direktnim razgovorima između Saudijske Arabije i Hutija, koji bi mogli završiti bar u hladnom miru.
Nakon osam godina uglavnom neuspješnog rata Riad se trudi na povlačenje uz čuvanje obraza.
Isto kao i mnoge zapadne industrijske nacije i zemlje oko Crvenog mora i Kina ima interes na daljoj deeskalaciji sukoba. Milioni barela nafte se dnevno prevezu kroz tjesnac Bab al – Mandab između Jemena i Džibutija u pravcu Azije zbog čega Kina također profitira od relativno pouzdanih sigurnosnih garancija najjačih strana u sukobu. Već danas pokazuje se u sjeni jakog angažmana Kine na rogu Afrike, koji sadrži i vojnu bazu u Džibutiju, pojačana vojno pomorska uloga Kine u Adenskom zalivu.
Najvažnije unutarjemenitske strane u konfliktu su prema očekivanjima reagovale različito na najavu. Huti su pozdravili inicijativu eksplicitno kao sigurnosni dobitak za region i pokazali su se, ojačani protokom vlastitih bilateralnih pregovora sa Saudijskom Arabijom, malo zabrinuti zbog budućeg nedostatka podrške Irana. U lageru međunarodno priznate vlade nasuprot tomu vlada skepsa da se bez podrške Saudijske Arabije mogu ostvariti hitno potrebni uspjesi u pregovorima između jemenitskih grupa. Istovremeno raste zabrinutost da bi Huti mogli ojačani povlačenjem Saudijske Arabije i bez prijetnje saudijske avijacije opet krenuti u vojnu ofanzivu.
I stvarno dosadašnji, na vojnu deeskalaciju fokusirani, pregovarački angažman UN, stvorio je poslednjih godina dinamiku od koje su prije svega profitirali pobunjenici i koja može djelovati na teret održivog mirovnog rješenja. Primirje od aprila do oktobra 2022. donijelo je na osnovu obimnih koncesija njihovih protivnika i dalje trajno olakšenje prije svega za stanovništvo u područjima koja kontrolišu Huti. Nastavak nije uspio konačno na nedostajućim koncesijama Hutija koji su umjesto da podignu blokadu grada Taiza kao je dogovoreno, održalo vojnu paradu sa novim raketama, dronovima i morskim minama.
Već 20 godina nisu održani parlamentarni izbori.
Pregovaračka strategija Hutija otada cilja na to da stalno povećavaju cijenu za deeskalaciju. Oni trenutno zahtijevaju ne samo isplatu plata državnih službenika pod njihovom kontrolom nego ciljano napadaju kritičnu infrastrukturu eksploatacije nafte i eksporta u od vlade formalno kontrolisanim dijelovima zemlje da bi je oslabili. Istovremeno podcrtavaju time vlastiti zahtjev na tamo stvorene prihode. Huti se finansiraju ne samo kroz formalne i ilegalne poreze, nego i kroz oduzimanje i prodaju nekretnina ili zemljišta. Samo prihodi iz luke Hudeidah između aprila i novembra 2022. iznose prema ekspertima više od pola milijarde evra, koji uprkos drugačijih dogovora nisu upotrebljeni za isplatu dijela već godinama izostalih plata.
U oblastima pod njihovom kontrolom Huti su, bez značajne reakcije svjetske javnosti, čak povećali stepen represije svoje moći. Proizvoljna hapšenja, mučenja, dramatična ograničenja slobode kretanja žena i djevojaka, indoktrinacija školske djece i regrutovanje djece vojnika su samo neke od praksi koje stoje nasuprot mirnom i održivom razvoju zemlje.
Već 20 godina nisu održani parlamentarni izbori – desetine poslanika i zastupnika političkih partija žive trenutno u egipatskom, jordanskom, saudijskom, turskom ili čak malezijskom egzilu. Unutar postojeće anti Huti koalicije koja se sa mukom drži od strane također nedemokratski izabranog predsjednika Rašida Al – Alimija vizije za buduću jemensku državu su potpuno različite. U Alimiju podređenom osmočlanom Predsjedničkom rukovodnom savjetu (PLC) su zastupljeni pored važnih plemena, partija ili milicija i partija Islah, koja je bliska Muslimanskom bratstvu kao i Prelazno vijeće juga koga podržavaju Ujedinjeni arapski emirati i koje teži nezavisnosti južnog Jemena u njegovim granicama od 1990. Između ovih poslednjih prošle godine je stalno dolazilo do nasilnih sukoba.
Rivalitet oko geostrateški važnih pomorskih puteva, teritorija i resursa postoji i dalje.
Godinama izostala plaćanja plata i penzija ogolila su javni sektor; umjesto gospodarskog oporavka cvjeta ratno gospodarstvo. Prostori za jemensko civilno društvo su ograničeni, od toga nisu izuzeti ni sindikati ni mediji. Institucije sa potencijalom pomirenja kao školstvo suprotstavaljene su sve jačoj polarizaciji i fragmentaciji. Posebno težak teret za unutrašnjojemenski mir ostaje socijalna, gospodarska i politička marginalizacija žena.
U februaru 2015. umrla je poslednja žena poslanica Oras Sultan Naji a od decembra 2020. žene ni u kabinetu vlade nisu zastupljene u rangu ministara. U neformalnim političkim formatima nastalim u ratnim vremenima žene igraju marginalnu ulogu. Ne samo vodeći krug pobunjenika nego i PLC sastoji se isključivo od muškaraca, mnogi sa vojnom pozadinom. Čak i u njihovim podređenim savjetodavnim tijelima među više od 50 članova nalazi se samo pet žena. Čak i tamo gdje uspiju da budu uzete u krug onih koji odlučuju važni, neformalni pregovori su i dalje ekskluzivno muška stvar.
Najnoviji napredak u tekućim pregovorima, naprimjer kod razmjene ratnih zarobljenika, daju osnovu za nadanje iako na osnovu aktuelne jačine Hutija želje ili mogućnosti Irana da ih prisile na temeljne koncesije ne treba precjenjivati. Također nije prihvatljivo da susjedne zemlje Jemena neće svoje kroz rat enormno porasle mogućnosti uticaja dalje koristiti u vlastitom smislu. Rivalitet oko geostrateški važnih pomorskih puteva, teritorija i resursa postoji i dalje. Popuštanje na regionalnom nivou može ipak stvoriti nove prostore za pregovore, koji van podjele vlasti prema vojnoj moći mogu omogućiti obnovu političkih institucija koje opet na nacionalnom nivou mogu moderirati ili učvrstiti nenasilno poravnanje interesa.
Čista stabilizacija autoritarnih, paradržavnih struktura, sa kojom bi akteri dogovora od 10. marta sa pogledom na njihove vlastito unutrašnje stanje mogli dobro živjeti ne vodi cilju i nosi stalnu opasnost ponovne eskalacije. Za realizaciju održivog i trajnog mira trebale bi posebno evropske nacije – koje se kao Njemačka već godinama i razvojno politički angažuju u Jemenu – uključiti se u dijalog na lokalnom, nacionalnom nivou ali i sa susjednim državama i biti izdržljive.
Preveo: Ešref Zaimbegović
