foto: Denis Lovrovic/Afp
Deseci ljudi od Rijeke i Splita do Zagreba, Slunja, Karlovca, Varaždina, Osijeka i inih mjesta ovih su dana nahrupili u hitne bolničke prijeme zbog navodnog trovanja, žarećih simptoma spaljenog jednjaka i želuca nakon što su konzumirali gazirana pića (osobito mineralnu vodu Römer Quelle) moćne američke megakorporacije Coca-Cole.
To je, skandalozno, je li, opet tek na medijski alarm kao iks puta do sada u slučajevima kojekakvih afera, a ne pravodobnim reagiranjem specijaliziranih državnih institucija, natjeralo policiju, inspekciju, zdravstvo, razne druge stručnjake, resornog ministra i čak CRO premijera vatrogasno gasiti javni strah kako se ne bi rasplamsao u masovnu paniku.
Međutim jednom posijana sumnja u to da je neki proizvod štetan ili čak vrlo opasan za zdravlje – možebitno čak i smrtonosan, što u krajnjem slučaju jeste spaljivanje gastrointestinalnog trakta visokom koncentracijom lužine/kiseline – iskorjenjuje se dugotrajno i vrlo teško. Pogotovo kada šira javnost stekne dojam da se incident pokušao zatajiti, zataškati, izbjeći odgovornost, izbjeći/umanjiti nečiju štetu i tome slično, pa makar incident bio sasvim slučajan, pojedinačan, bez težih posljedica i nevažan za širu zajednicu.
Što je uistinu posrijedi glede&unatoč navodnih (četrdesetak?) trovanja nekim Coca-Colinim pićima, šira javnost jamačno nikad neće saznati zbog „viših“ globalnih polit-ekonomskih interesa.
Megakompanija tvrdi da je „provela analizu“ i da „nije našla nikakvih nepravilnosti“, a MUP da se „u jednom uzorku (riječkom, zbog čega je devetnaestogodišnji mladić spaljena jednjaka ostao na liječenju u bolnici, op. a.) radi o jako lužnatim vodenim otopinama (sredstvo za pranje i/ili odmašćivanje pH = 13,6), ostali su uzorci uobičajeni“.
Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav Capak, kao još neki, ne isključuje moguću sabotažu (islamski su teroristi, po Milanovićevoj kritici Plenkovićeva glasanja u UN-u protiv humanitarne rezolucije za Pojas Gaze, krenuli na „hrvatsku metu“, sic transit?), dio režimu naklonjenih psihijatara spominje čak i hipohondre koji si sada umišljaju trovanje svakim gaziranim pićem, a zdravstveni ministar Vili Beroš tvrdi da „institucije u RH rade svoj posao, sustav je spreman za ove izazove i postupa se po protokolu predviđenom za ovakve situacije“.
Predstavnici državne vlasti i čelnici zdravstvenog sustava, koje je ta vlast instalirala na ta mjesta, opetovano se pozivaju na „temeljitu istragu koja još traje, u koju su uključeni svi relevantni akteri“ i koja će „donijeti službene zaključke“.
Do tada – silenzio stampa? A poslije te tišine, uskrate? Jamačno kao i prije nje, odnosno kao i iks puta još puno, puno ranije, je li, u mnogo opasnijim i dugoročno toksičnijim slučajevima kada se tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena pokazala nesamostalnom, ovisnom i nesuverenom, krajnje impotentnom, nedoraslom, pa i nacionalno neodgovornom skupo uvozeći – što čini i dan-danas, arči milijarde! – bofl hranu, zdravstveno i higijenski sumnjive proizvode iz inozemstva i besprizorno ne samo zatire vlastito poljodjelstvo, stočarstvo, ribarstvo, prehrambenu industriju, svoju tzv. zelenu i plavu njivu prepušta invazivnom korovu nego i izravno šteti zdravlju vlastitih građana.
Prije neku godinu umro je petogodišnji dječak iz Samobora nakon što je pojeo kolače s otrovnim (salmonela) jajima uvezenim iz Poljske. I nitko kriv!
Otkud toksična jaja u maloprodaji, nije važno jer – propisom EU – “proizvođač odgovara“ za zdravstvenu ispravnost izvezena proizvoda, a ne veterinarska/sanitarna inspekcija na granici države uvoznice? I što kada u izvozničkoj deklaraciji piše da je proizvod zdravstveno ispravan, a nije? Nikom ništa.
Smanjenje financijske štete
Bivša kontroverzna novinarka i savjetnica gaf-predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Mirjana Hrga, nekidan je na svom Facebook profilu odrapila po tzv. mainstream medijima zbog „prikrivanja“ pravog značenja slučaja navodnog „trovanja kiselinom u RH“, zbog čega su se zapalile društvene mreže upozorenjima javnosti da „ne piju sokove i vode jednoga poznatog proizvođača“.
Pa kaže Hrga: „Umjesto konkretnog naziva soka (Coca-Cola) i mineralne vode (Romerquelle) udarne informativne emisije večeras govore: ‘sporni napici’.
Osim toga, doznajemo da policija već četiri dana zna da je nekima spržen jednjak i želudac… Mi saznajemo – danas. Kao, nije važno. Bolje da glupa raja ne zna. Ako ih zapadne kriva boca, loša sreća“. Doduše, ne zbog Hrge, ali svakako zbog poslovnog renomea i najvećeg mogućeg smanjenja financijske štete, jer je s tržišta smjesta preventivno povučena velika količina osumnjičenog pića, Coca-Cola Hrvatska izvijestila je javnost:
Svjesni smo izoliranog slučaja povezanog s jednom staklenom bočicom Romerquelle Emotion Blueberry Pomegrenate 330 ml. Izražavamo našu duboku zabrinutost i nadamo se brzom i potpunom oporavku osobe uključene u ovaj slučaj. Upotpunosti smo otvoreni za suradnju sa svim nadležnim tijelima.
Ministar Beroš obećao je posjetiti pacijente u KBC-u Zagreb, ali – na krijesti objava iz Coca-Cole Hrvatska – pojasnio je: „Mogu reći da se radi o različitim pićima kod pacijenata u Zagrebu i Rijeci. Radi se o različitim bocama, različite su i zemlje punjenja. To sve sada istražuje policija, sve su službe upogonjene. Na tomu radi i državni inspektorat, HZJZ, te se istražuju sve okolnosti. Kad budemo imali neku informaciju, obavijestit ćemo javnost da bude upoznata sa svime“.
U očitoj nakani da se vlast ne zamjeri američkoj megakorporaciji koja je kapitalom višestruko moćnija od cijele Hrvatske i globalno utjecajnija od Andreja Plenkovića sa svom svojom diplomatskom svitom. Osobito kad ju vodi njegov trbuhozborac, smiješno nesposoban vanjskopolitički ministar Gordan Grlić Radman, što predatorski napućenih usana pred TV-okom nasrće na njemačku kolegicu Annalenu Baerbock, a ova se u neugodi izmiče napasniku.
Je li „slučaj trovanja“ nekim Coca-Colinim vrlo popularnim bezalkoholnim pićima baš slučaj vrijedan javne/medijske oluje ili je riječ o nekom ograničenom te zdravstveno možda „bezopasnom propustu“ u praonici bočica i punionici (i jedno i drugo jeste automatizirano, umjetna inteligencija, roboti i tako to), pa je tehnika u nekom času zatajila ili pak nekoj sabotaži ili čemu trećem, teško je pretpostaviti da će javnost ikad biti sigurna da je obaviještena točno kako zaslužuje.
U gordijskom čvoru „viših“ polit-ekonomskih odnosa nije u interesu ni Coca-Coli, a još manje HDZ Plenkovićevoj vladi, istjerivati mak na konac budući da nitko nije baš smrtno stradao što je možebitno popio ponešto deterdženta zaostalog nakon automatskog pranja staklene ambalaže.
I, da, u srazu Davida i Golijata – tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene s Coca-Colom – praćka hrvatskog Izraelca nema baš nikakve šanse protiv gromadnoga američkog Filistejca. Baš kao što prije 15 godina nije ni pokušala zavitlati kamen prema nizozemskoj megakorporaciji Heinekenu u Karlovcu zbog ispuštanja otrovnog plina u okoliš jer je, je li, na vlasti isti kompleks manje vrijednosti i globalne beznačajnosti. Što bi se reklo, Hrvatska je licencirana trovačnica?
Krešimir Macan 25. rujna 2008. o karlovačkom trovanju zapisat će na svom blogu: „Zdravka Martinovića, umirovljenika Karlovačke pivovare (u vlasništvu Heinekena, op. a.), i njegovu labradoricu Šeri otrovao je, prema svemu sudeći, ugljični dioksid u neposrednoj blizini pivovare. Pas je uginuo na licu mjesta, a Martinović se još u teškom stanju, na aparatima, bori za život.
Sve što se nakon toga događalo samo je dodatno povećalo nepovjerenje građana kako prema Karlovačkoj pivovari, tako i prema cijelom sustavu, koji je posve zakazao, osim dijela medija i nevladinih ekoloških organizacija. Hitna pomoć slučaj ne prijavljuje policiji, nego ona za to doznaje pola dana poslije. Nitko ne uzbunjuje Centar za uzbunjivanje, famozni 112, koji bi trebao u slučaju veće i opasnije koncentracije plina na vrijeme upozoriti i prema potrebi evakuirati građane.
Karlovačka pivovara dva dana ne radi pa inspektori ne mogu u obilazak pogona. Gradonačelnik žuri na stranački skup, a zaboravlja da mu se sugrađanin bori za život, otrovan nepoznatim plinom. Istražni sudac nije na terenu, dok županijsko odvjetništvo šuti. Pa ima li pilota u avionu?“ Nema. U takvom ga avionu nikad nije ni bilo. Instruktori jalovo lamentiraju u zemaljskom – trenažeru. Sic transit.
Petnaest godina poslije – međuvrijeme je načičkano aferama, skandalima i zdravstvenim ugrozama od kojih zastaje dah i spopada nevjerica – sve novi i novi sramotni dokazi da je Hrvatska postala licencirana trovačnica?
Truju se hrvatski žitelji i kada to vide/znaju, a ne mogu si pomoći, i kada bi si mogli pomoći bojkotom trovača i njihovih toksina, ali nemaju pojma da su izabrana „glupa potrošačka masa“ kojoj se za njezin teško stečeni novac uvaljuje nezdravlje. Nerijetko nafutrano istom farmaceutskom grabeži za ekstraprofitima pod smokvinim listom preventive, suzbijanja i manje-više kobnih posljedica liječenja unosno prodanog nezdravlja.
Loša hrana i nezdrav potrošački mentalitet (najpretiliji smo i najbolesniji žitelji EU-a, sic transit) što ih je kapitalistički tzv. truli Zapad licencno izvezao u Bijednu Našu, plaćeni su blizu dvije milijarde eura (uvoz hrane u prvih šest mjeseci 2023. godine), a ukupan robni uvoz RH iz zemalja EU u prvih je osam mjeseci porastao 3,3%, na 19,9 milijardi eura.
Uvoz hrane loše kvalitete – na njoj enormno zarađuju domaći/strani mešetari na štetu zdravlja i novčanika CRO građana – posljedica je toga što RH nije u stanju zadovoljiti na svojoj tzv. zelenoj i plavoj njivi puno više od 30% prehrambenih potreba nešto manje od 3,9 milijuna gladnih usta.
Svakogodišnjim rastom uvoza hrane, piše bonnski javni medijski servis Deutsche Welle (Njemački val), u RH raste prehrambena nesigurnost, protivno vladinoj samohvali (ministrica Marija Vučković) o navodno poljoprivrednim uspjesima. „Za inflaciju u Hrvatskoj“, objavio je Deutsche Welle, „odgovoran je upravo rast cijena hrane“, viši no u Uniji, zbog „uništenoga domaćeg uzgoja, nedovoljne proizvodnje“.
Poljodjelci „ne žele ulaziti u proizvodnju hrane za koju se ne može znati koja će joj biti cijena“. Njemački medij također ističe da – za to je izravno kriva vlada premijera Andreja Plenkovića – „čim su se otvorile granice žitaricama i brašnu iz Ukrajine, koju inače odlikuje lavovski udio u kontinentalnoj proizvodnji žita, hrvatska pšenica i kukuruz znatno su izgubili na cijeni“.
Plenkovića nije prizvala savjesti zvučna afera s visokom koncentracijom kancerogenog pesticida klorpirifosa u ukrajinskom žitu/brašnu kad je na sva usta hvalio hrvatsku tzv. pravu stranu povijesti dopuštenjem HDZ-ove vlade da ta hrana prešetava Bijednom Našom, a kontaminirana je otrovom zabranjenim u Uniji.
U Jugoslaviji je bilo bolje
Nije ga dirala činjenica da su Mađarska, Slovačka, Rumunjska, Poljska i Bugarska još u travnju zabranile ulaz ukrajinskim žitaricama: štitile su i svoju proizvodnju i zdravlje svojih ljudi. CRO premijeru pak su na srcu i duši drugi interesi, ne vlastiti sugrađani. A hrana i poljodjelci, pa i sada kad „draga Ursula“ (iz Plenkovićeve službene prepiske, sic transit) traži eutanaziju 50.000 zdravih slavonskih svinja, navodno zbog suzbijanja afričke svinjske kuge, on nema ništa protiv da se zatre svinjski fond, ljudi iz svinjogojskih obitelji ostanu bez kruha još tri, četiri ili pet godina, rasele se iz ionako već poluraseljenoga hrvatskog dijela Panonske nizine, a na hrvatskim se stolovima još masovnije servira svinjsko meso iz Njemačke, Nizozemske, Španjolske…
Afera s navodno zatrovanim bezalkoholnim pićima Coca-Cole dođe mu kao dječija priča za laku noć u odnosu na prehrambenu i zdravstvenu pošast što ju je hrvatskom žiteljstvu namrla Plenkovićeva politika. Ne samo prehrambena i energetska, kojima je žestoko udario na životni standard tzv. običnih/malih sugrađana, kao nitko prije njega i HDZ-a.
U jednom komentaru na društvenim mrežama u povodu Hrgine reakcije na medijski tretman navodnih trovanja bezalkoholnim pićima širom RH tvrdi se da „u bivšoj jugoslavenskoj državi takvog čega nije bilo“. A, je li, oni s iskustvom života i rada u Titovoj državi – koja je za razliku od RH bila među glavnim akterima visoke svjetske politike, a prehrambeno pak samodostatna izvoznica svega što RH danas uvozi – također će se sjetiti da ni tadašnje političke/ekonomske vođe nisu bile tzv. male ni od čije kužine.
Epilog navodnog spaljivanja jednjaka i želudaca Coca-Colinim pićima još nije niti na vidiku, teško stradali riječki mladić tek je nekidan otpušten iz bolnice na kućno liječenje, vlada RH i dalje provodi veliku hajku, sic transit, za autorima poruka i alarma na društvenim mrežama, a premijer na presici arogantno „pedagoški disciplinira“ novinare: „To više nije tema!“ I naravno da javnost nikad neće točno saznati o čemu se, zapravo, radi(lo).
À propos, svojedobno je glavni urednik u Hrvatskoj glavnog dnevnopolitičkog lista (i za HDZ-ova režima) odbio urednički prijedlog autora ovih redaka za tematsku obradu slučaja s kojim se povezivao američki farmaceutski gigant Pfizer: „Ne budi lud, da nas ta megakorporacija tuži, ne bismo imali dovoljno novca za platiti kaznu ni da prodamo cijelu državu!“
Ako na taj način razmišlja jedan glavni urednik prorežimskog medija, što se tek zbiva u glavi vladajućih političara što su „preuzeli odgovornost“ (sic transit) kada jest činjenica da su neke megakorporacije financijski moćnije i globalno politički uplivnije od mnogih – cijelih država? Pa ti vidi čija mati crnu vunu prede?! Ili tko koga i zašto, je li, truje.
„Svakog dana možemo vidjeti šlepere i šlepere kamiona iz Ukrajine ispred silosa u Osijeku“, napisao je na Facebooku hrvatski eurozastupnik Ivan Vilibor Sinčić (stranka Ključ Hrvatske, bivši Živi zid), znan i po populizmu i širenju tzv. teorija zavjere. „Što rade ukrajinski kamioni tamo? Zašto HDZ uništava domaću poljoprivredu i domaćeg čovjeka? Kome oni to pogoduju, koji će to oligarsi profitirati od trgovine ukrajinskim žitom?
Plenković je za vrijeme svog mandata u Europskom parlamentu bio predsjednik Izaslanstva EP-a za parlamentarnu suradnju između EU i Ukrajine, a kruže priče da je imao i financijske koristi od toga. Radi li možda on za njih, a nauštrb Hrvatske?
Uvozi li HDZ štetne i nezdrave proizvode koje ne želi nitko u Europi? Zašto su HDZ-ovci zbog ‘brige za ljudsko zdravlje’ provodili lockdown i prisiljavali ljude da u sebe ubrizgavaju eksperimentalna mRNA cjepiva, a sada uvoze stvari koje dokazano uništavaju ljudsko zdravlje? Ne želimo njihovo smeće od proizvoda! Ne želimo pesticide, ne želimo GMO! Hrvatska nije smetlište! Želimo domaće, organsko i zdravo! Želimo život!“
Doduše, Sinčić nije želio odgovoriti novinarima otkud mu te informacije, osim da ima „izvore u Ministarstvu poljoprivrede“, ali hrvatski uvoz jeftine bofl robe i zdravstveno štetne hrane nije nikakva tajna. To se događa desetljećima, zbog bolovanja dnevno izostaje s posla cca 60.000… I nikomu ništa.
Potrošnja lijekova među najvišima jeste u Uniji, specijalistički pregledi u bolnicama čekaju se i godinama, pretilost je prerasla u epidemiju… Reagirajući na Sinčićeve tvrdnje, Ministarstvo poljoprivrede objavilo je da su od veljače 2022. do veljače 2023. godine uvezene u RH iz Ukrajine 57.683 tone žitarica u vrijednosti 15,7 milijuna eura, što je 12% vrijednosti ukupnog uvoza žitarica u zemlju.
U okolnostima – sic transit! – kada RH na svojim njivama proizvodi dvostruko više žitarica no što iznose domaće potrebe. Preskupa glupost na entu s blagoslovom, je li, HDZ Plenkovićeve vlade. Službena CRO statistika navodi da je RH u istom razdoblju (bez ukrajinskog žita), hranu za 27,6 milijuna eura, što je 0,6% ukupnoga hrvatskog uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda bez žitarica.
Ukupan uvoz žitarica u RH od veljače 2022. do veljače 2023. godine povećao se deset puta u odnosu na godišnji uvoz 2021, a cijena je bila znatno veća, pa je pitanje kakvu to politiku „zdrave hrane“ i u čije ime/korist vodi HDZ Plenkovićeva vlada via ministrica Marija Vučković.
Širi i dublji problem
Hoće li štono sutra biti polit-ekonomski opravdano prodati cijelu Slavoniju nekoj zapadnoj megakorporaciji eda bi je ova preorala u jednu njivu na kojoj će – primjerom indonezijskih plantaža palma uljarica na oduzetim posjedima 600.000 raseljenih poljodjelaca – uzgajti, sic transit: indijanske banane!?
Ako u Hrvatskom zagorju uspijevaju bolje od izabele i noje, pa zašto ne bi u Slavoniji još bolje? Tehnologija napreduje, zašto ne i palme uljarice čiji su ekstrakti iznimno traženi na svjetskom tržištu, jer su u sastavu gotovo svih inih proizvoda, najviše prehrambenih, farmaceutskih te u industriji ljepote. S ovakvim „domoljubima europejskih gena“ na RH vlasti ništa nije isključeno. Pa se, je li, više nije čuditi ni tomu da gotovo dnevno pukne u javnosti vijest kako se iz maloprodaje povlači ovaj ili onaj uvozni proizvod, jer je štetan za zdravlje.
Nešto je zvučnije, pak, odjeknulo to da su zbog visoke koncentracije pesticida klorpirifosa vraćeni iz Slovenije i dvaput iz Srbije šleperi s hrvatskim mandarinama, što će reći da ne samo stranci truju Hrvate kojekakvim otrovima nego i Hrvati nesavjesno – zabranjenim u Uniji i RH pesticidima za prihranu i zaštitu voća/povrća, što ih švercaju iz Srbije i BiH – pokušavaju trovati čak najbliže susjede. I što sada?
Ništa. Ništa se bitno neće promijeniti, jer je problem širi i dublji od volje i moći bilo koje pojedinačne vlade ili inspekcije.
Pitanje je tek što ljudima predstoji novo trovačko. Stvar je samo vremena, vrlo skorog vremena. Ne slijedi li ili ne, nego kada i kakve će biti posljedice. Coca-Colina pića vraćaju se na trgovačke police, ugostiteljske objekte, u javne automate, a time i povjerenje potrošača. Isto vrijedi za povučena iz maloprodaje jaja, meso, voće, povrće, ribu i ine morske plodove, konzerve, kojekakve smrzotine etc. Afera s gaziranim Coca-Colinim pićima više „nije tema“, a „stručnom“ procjenom CRO premijera Plenkovića i njegovih dežurnih službi u zdravstvenom sustavu četrdesetak „umišljenih paničara“ što su se žalili na „spaljene jednjake i želuce“ manje-više lijepim je riječima najureno iz hitnih prijema.
Naravno, bez otvaranja bolovanja i školskih ispričnica, pa… Istodobno je odjeknulo poput bombe kako se školska djeca masovno truju energetskim pićima (Prime, npr.) i nikotinskim pločicama, pa se država sprema zabraniti ih – poput Slovenije i još nekih europskih država.
Vidjela žaba da se konj potkiva, je li, pa i ona digla nogu?!
