Foto: SFF
Šta vas je inspirisalo da istražite teme porodičnog nasilja, sukoba unutar porodice i pomirenja u filmu ‘Moja draga porodica’?
“Prošla sam kroz porodično nasilje i pitala sam se zašto sam se našla u toj situaciji dok sam preispitivala sve svoje odluke i ljude s kojima sam se povezivala. Morala sam da zaronim u sebe i svoju porodicu kako bih razumjela proces, i to je ono o čemu se radi u mom filmu. O tajnama porodica koje oštećuju generacije i generacije kroz nasilje i bolesti sve dok ne odlučimo da se suočimo s tim i da govorimo o tome.”
Kako ste pristupili prikazivanju porodičnih dinamika i uticaja neriješenih problema na odnose?
„Inspiraciju sam pronašla u svojoj porodici i svim toksičnim dinamikama unutar nje, kao i u kompleksnosti tih odnosa, a takođe i u svoj ljubavi koja je postojala među mojom braćom i sestrama i majkom. Voljeli smo majku. Ali dinamika je i dalje vrlo konfliktna pa sam željela da razumijem to i iza svega toga stoji neriješeni problemi. Da bismo se osjećali sigurno, trebamo riješiti stvari, trebamo razgovarati o njima. A ako razgovaramo o tome, trebamo se suočiti s činjenicom da može biti zaista bolno. Dakle, da bismo izliječili porodicu i sebe unutar porodice, trebamo biti jaki i suočiti se sa svime što nam je važno.“
Kako se nadate da će se publika povezati sa likovima i njihovim borbama unutar filma?
„To nije nešto što me stvarno pokreće, tako da razmišljanje o tome kako će ljudi reagovati je način da se misli o drugima, ali to nije bio moj slučaj ili način rada. Obično pokušavam da ostanem vjerna, autentična i duboka tako da na kraju dosegnemo stanje u kojem svi možemo nešto da preuzmemo za sebe što nije obrađeno i na kraju priznato. Dakle, tako što smo vrlo istiniti i iskreni prema sebi, što nije uvijek lako, na kraju dolazimo do mjesta gdje se svi možemo osloniti na to.“
Koliko je važno da se u filmovima bavimo temama porodičnog nasilja i kakav uticaj se nadate da će ovo prikazivanje imati na gledaoce i širu diskusiju o tim pitanjima?
„Mislim da mnogo žena prolazi kroz porodično nasilje i to je toliko uobičajeno da čak ni ne govorimo o tome. Takođe, zato što svi žele da izgrade dobar život i sliku o sebi, ne govorimo o tome. Naravno da je veoma važno govoriti o tome i reći: ‘Hej, prošla sam kroz to i to nije normalno’. Sama sam odlučila sam da neću biti u toj situaciji. Želim da dam snagu ženama koje su bile ili su još uvijek u toj situaciji. Govorim im da pronađu povjerenje u sebi i da promijene dinamiku jer obično žena koja dozvoljava da bude zlostavljana je žena koja je imala osjećaj da je zlostavljana u djetinjstvu. Dakle, sve se svodi na istraživanje sebe, govorenje istine i odluke da se promijenite.“
