Dopisnici egipatskog nezavisnog portala Mada Masr izvijestili su o “entuzijastičnoj” masi na biračkim mjestima. Kao i za ranijih predsjedničkih izbora u Egiptu, primijetili su da entuzijazam nema veze s prilikom korištenja prava glasa. Elan je generiran novčanim poticajima i vrećama hrane koje su građani dobili nakon glasanja na ovogodišnjim predsjedničkim izborima koji su održani od 10. do 12. decembra.
Nakon što je preuzeo vlast u vojnom udaru 2013. godine, Abdel Fatah al-Sisi dva je puta pobijedio na predsjedničkim izborima s 97 posto glasova. Kandidatima koji predstavljaju oporbu zabranjeno je kandidiranje, dok oni kojima je natjecanje omogućeno ili sa Sisijem otvoreno surađuju ili se nadaju njegovoj budućoj naklonosti. Sam temelj Sisijeve vlasti, društveni ugovor njegove republike jest masakr u kojem je u augustu 2013. ubijeno više od devet stotina ljudi, političkih mu protivnika.
Čim je prisvojio vlast, Sisi je očistio društvo od opozicije, zatvarajući političke neistomišljenike, članove civilnog društva, novinare. Paralelno je obećao da će Egiptu vratiti prosperitet, ali brojke nakon deset godina govore drugačiju priču. Sisijeva vladavina kombinirala je oštre mjere štednje za javnost s raskošnom potrošnjom unutar režima u kojem moć imaju samo predsjednik i nekolicina njemu najbližih. Vlada se oslanjala na zajmove za financiranje državnih investicija i megainfrastrukturnih projekata, a te je projekte predvodila vojska, koja u suštini djeluje kao alat za prisvajanje javne imovine.
Dok se pumpala policijska država privilegiranog kruga, vlada je rezala subvencije i socijalna davanja za većinu stanovnika. Procjenjuje se da više od trećine stanovništva Egipta – koje iznosi 109 milijuna ljudi – danas živi u siromaštvu, a ovogodišnja inflacija premašila je 40 posto.
Ne čudi stoga da još jedni izbori bez izbora u Egiptu ne impresioniraju nikoga, a pažnja naroda posljednjih je tjedana usmjerena preko granice na Sinaju, prema Gazi. Javnost bijesni zbog nikad prisnijih odnosa Egipta s Izraelom, među ostalim i Sisijevog susreta s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. U klasičnom manevru pokušaja preveniranja štete, Sisi je obustavio dugogodišnju zabranu javnih prosvjeda i odredio jedan dan i određena javna područja na kojima je dozvoljeno održati prosvjede solidarnosti s Gazom. Međutim, prosvjedi su bili masovni, probivši barijere određenih prostora i “očekivanih” poruka.
Uz podršku Palestini, prosvjednici su na Tahriru, trgu u Kairu, nedavno tražili “kruh, slobodu i društvenu pravdu”. Palestina je bila važna za raspirivanje prosvjeda i tijekom revolucije 2011. godine, ali i ranije. “Jednom kada se počnete organizirati u znak solidarnosti s Palestincima, počinjete povlačiti i paralele između Palestine i onoga što se događa u vašoj zemlji”, kazao je ovoga ljeta u razgovoru za Novosti egipatski novinar Hosam El Hamalavi.
Dok Sisi bonovima za hranu udara pečat na još jedan predsjednički mandat, preko granice u Gazi ne prestaju bombardiranja. Izraelska kampanja zračnog bombardiranja Gaze najneselektivnija je dosad u pogledu civilnih žrtava, pokazalo je istraživanje koje su objavile izraelske novine Harec.
Istraživanje je proveo Jagil Levi, profesor sociologije na Otvorenom sveučilištu u Izraelu. Njegova analiza pokazuje da je u tri prethodne izraelske kampanje u Gazi – u razdoblju od 2012. do 2022. godine – udio civilnih žrtava u zračnim napadima bio oko 40 posto. U prva tri tjedna trenutne operacije udio civila u ukupnim smrtima porastao je na 61 posto, što je Levi opisao kao “ubijanje bez presedana”. Taj je postotak znatno veći i od prosječnog broja ubijenih civila u svim sukobima u svijetu tijekom 20. stoljeća, gdje su civili u prosjeku činili oko 50 posto ubijenih.
