Uskoro će proći punih šest godina od održavanja hitne sjednice, na kojoj je Skupština Kantona Sarajevo razmatrala problem zagađenja zraka u Sarajevu. Bilo je to 5. decembra 2018. godine, a sjednica se održala na inicijativu zastupnika Naše stranke (NS) Edina Forte.
Dva dana ranije, nakon sastanka Kolegija Skupštine na kojem je sjednica zakazana, Forto je izjavio kako ne može reći da će već te godine zrak biti čistiji ali da može kazati “da svake sljedeće godine moramo imati značajno bolji zrak”. Prođe otad 12 Bajrama, Forto je u međuvremenu čak u dva navrata stigao biti i premijer Kantona, ali u momentu u kojem se ova rečenica ispisuje na monitoru aplikacija IQAir pokazuje da je indeks kvaliteta zraka 418, odnosno da je Sarajevo najzagađeniji grad na svijetu.
“Oni bivši”
Fortin nasljednik na čelu Vlade KS i stranački kolega Nihad Uk nagomilane je probleme vezane za gradnju i zaštitu okoliša u Sarajevu tokom vikenda prokomentirao na sasvim logičan način. Naime, odbacujući odgovornost od sebe i vlade kojoj je na čelu Uk je naglasio kako nije Trojka bila na vlasti kad su krenule “tibrizacija” grada, “betonizacija Bjelašnice” ili “podizanje spomenika urbicidu pored Hitne pomoći”.
Međutim Uk je u svom statusu na Facebooku bio samo djelimično u pravu. Moguće da je premijer isuviše mlad da bi se toga sjećao, izvjesnije je da se kao kadar Naše stranke toliko identificira s koalicijom Trojka da zaboravlja ko je sačinjava, ali Trojka je itekako bila na vlasti kada su krenule i maha uzele spomenute betonizacije i tibrizacije.
Uk bi bio u pravu da je rekao kako tada na vlasti možda nije bila Naša stranka, ali očito su godine apsolutne podređenosti ove stranke Narodu i pravdi (NiP) i Socijaldemokratskoj partiji BiH (SDP) učinile svoje, pa ni sam premijer iz stranke, na čija se nejaka pleća u posljednje vrijeme obrušavaju i gnjev razočaranih građana, i kritika medija, i krivnja koju im svaljuju koalicioni partneri više ne vidi distinkciju između Naše stranke i koalicije koja joj je isisala apsolutno sav moralni i socijalni kapital.
Nihad UK/foto: N1
Usto, pitanje je i koliko se aktuelni premijer ima pravo pozivati na grijehe onih bivših s obzirom na povelik broj tih bivših u vlastitoj koaliciji, ali isto tako imajući u vidu da je ovog septembra već u školu pošao povelik broj djece koja su rođena u vrijeme kad je Edin Forto po prvi put zasjeo u fotelju kantonalnog premijera. Bilo je to dvadesetak dana nakon spomenute sjednice Skupštine i od zadnjih šest godina Naša stranka nije imala premijera samo tokom deset mjeseci i par dana koliko je na čelu kantonalne vlade bio Mario Nenadić, kandidat neslavne koalicije “Petak 13”.
Da, kognitivna disonanca čudna je stvar, pa iako nam je zbog pandemijskog doba njen mandat izgledao kao vječnost, vlada Marija Nenadića trajala je svega deset mjeseci. Svih preostalih pet godina i mjesec-dva od onog navedenog decembra 2018. na čelu Kantona Sarajevo bila je Naša stranka, i to je već vrijeme nakon kojeg bi bilo stvar ukusa tu i tamo i preuzeti odgovornost za nešto.
Je li Trojka baš bila izvan vlasti?
Ali dešava se upravo suprotno, te premijer Uk odgovornost skida ne samo sa svoje stranke, nego od nje pokušava amnestirati i koalicione partnere koji su prilično zaslužni za trenutno stanje. Jer ukoliko pogledamo određene brojke, lako je zaključiti kako Trojka na vremenskoj liniji historije nije ostavila predubok trag u vlasti KS, ali njeni su kadrovi već druga priča…
Za početak, Nihad Uk je premijer već 615 dana, što u kontekstu trajanja mandata na čelu Vlade KS nije ispodprosječan broj. Recimo da je u premijerskoj fotelji od njega kraće sjedilo čak osam od šesnaest premijera, koliko ih je sarajevski kanton imao do sad, uključujući – recimo – Nermina Pećanca (SDP) ili Suada Zeljkovića (SDA). Ukov mandat je već sada samo dva-tri mjeseca kraći od mandata koje su odslužili Besim Mehmedić iz Stranke za BiH ili Fikret Musić iz SDP-a (660, odnosno 679 dana, respektivno), a ukoliko na čelu Vlade KS dočeka april, Uk bi po trajanju mandata mogao nadmašiti čak i dobro zapamćene premijere Samira Silajdžića (SBiH) i Mustafu Mujezinovića (SDA).
Stavljajući stvari u takav kontekst subjektivni dojam kratkoće aktuelnog mandata jednostavno ustukne pred brojkama i činjenicama. Tim prije jer za razliku od čestih smjena na čelu KS u prošlosti sada govorimo o vladi kontinuiteta, u kojoj je Uk samo naslijedio štafetnu palicu od Forte, zadržavajući mnoge ministre i valjda barem nešto od onih famoznih par stotina mjera i politika iz zajedničkog programa originalne koalicije.
Elmedin Konaković/foto: Klix
Taj kontinuitet rijetka je pojava u političkom životu sarajevske kotline, i Nenadićevih deset mjeseci koji su ga narušili nisu neko opravdanje. Naime, u dva premijerska mandata prije i poslije Marija Nenadića Edin Forto je skupio čak 1.185 dana na čelu Kantona, odnosno tri godine i nepuna tri mjeseca! To je više od desetine ukupnog vremena koje je prošlo od imenovanja prvog premijera kantona 1996. godine, i već sad je Naša stranka držala ovu premijersku fotelju duže nego SDP.
Naime, SDP je dala tri premijera KS (uz spomenute Musića i Pećanca bio je to deset i po mjeseci i Huso Hadžidedić), ali svi su oni vladali Kantonom ukupno 1.402 dana – godinu i par mjeseci kraće od NS, čiji su kadrovi na premijerskoj poziciji dosad proveli 1.859 dana zbrojimo li mandate Forte, Uka, te Darje Softić Kadenić kao vršiteljice dužnosti premijera.
Koliko god to nevjerovatno izgledalo, samo je jedan premijer KS na toj poziciji proveo duže vremena od Forte. Bio je to Denis Zvizdić (SDA), koji je od februara 2003. do novembra 2006. predsjedavao vladom čak 1.380 dana. Nakon Zvizdića i Forte treći po trajanju mandata premijera KS jeste Elmedin Konaković, sa službom od 1.108 dana od marta 2015. pa do aprila 2018. godine.
Čiji su bili najdugovječniji premijeri?
E ovdje stvari već postaju krajnje neugodne po tvrdnju Nihada Uka s početka teksta, onu kako nije Trojka bila na vlasti u neka ranija vremena. Naime, neporeciva je istina kako su oba premijera KS, koja su uz Fortu imala najduže mandate, dolazila iz redova SDA, ali je isto tako istina i da su oni danas među liderima Trojke. Ako saberemo njihove mandate, samo Forto, Zvizdić i Konaković vladali su kantonom čak 3.673 dana, odnosno maltene jednu okruglu deceniju!
Naravno, ovo niti može niti smije od odgovornosti amnestirati SDA, koja je imala glavnu riječ u politici kantona i države u posljednjih tridesetak godina, ali ne može se baš tako olako ignorisati činjenica kako su tokom direktne vladavine ove stranke u KS dvojica sadašnjih lidera Trojke u premijerskim ulogama proveli više od svih drugih premijera iz SDA zajedno. Preciznije, Zvizdić i Konaković u toj su ulozi zajedno bili 2.488 dana, dok je preostalih pet premijera koje je dala SDA skupilo 2.095 premijerskih dana – uz spomenute Mujezinovića i Zeljkovića, tu su bili i Ševkija Okerić (233 dana), Muhamed Kozadra (408 dana) i Adem Zolj (267 dana).
Denis Zvizdić/foto: N1
Ako trajanje vladavine gledamo isključivo po tome iz koje su stranke nominalno dolazili premijeri, prva je bez premca SDA, čiji su kadrovi na čelu Vlade KS proveli 4.583 dana, slijede SBiH s 2.350 dana, Naša stranka sa 1.857 te SDP sa 1.402 dana. Po toj logici današnja je opozicija “za volanom” provela 6.933 dana (oko 19 godina), a današnja vlast 3.259 dana (oko devet godina).
Međutim ako tvrdimo da “Trojka nije bila na vlasti”, ne možemo ignorisati period u kojem su ove stranke i njihovi današnji lideri predstavljali doslovno najvišu kantonalnu izvršnu vlast oličenu u poziciji premijera. U tom slučaju mandati premijera koje danas baštine Naša stranka, SDP i NiP zajedno traju 5.747 dana, odnosno oko 15 godina i devet mjeseci!!!
Zašto više nije bitno koliko je ko bio na vlasti?
Dakle koji god vremenski periodi bili oni u kojima su se donosile odluke koje su dovele do betonizacije i tibrizacije, teško je moguće da su oni zaobišli one mjesece i godine u kojima je najviša izvršna vlast bila utjelovljena u kadrovima današnje Trojke. U isto vrijeme to ne može biti nikakva amnestija SDA i niko ko bi ove podatke pokušao interpretirati u tu svrhu ne može pobjeći od činjenice da su i Zvizdić i Konaković, iako su danas na suprotnoj strani, u to vrijeme bili odabir vrha SDA i predstavljali politiku te stranke.
Zagađenje u Sarajevu/foto: N1
Jedini način na koji ove podatke valja interpretirati jeste ujedno i onaj s kojim je jedino moguće napraviti neki iskorak, a to je da već jednom konačno svi prestanu s pokušajima bježanja od odgovornosti i njenog prebacivanja na nekog drugog. Više nije bitno ko je koliko dugo vladao, ali ko god je ikad vladao sarajevskim kantonom, snosi dio zasluga za njegov razvoj, ali i neizbježan dio krivice za ono što u njemu ne valja.
Tek kada svi prihvate svoj dio krivice i odgovornosti za probleme, kao i svoj dio svijesti o ulozi i odgovornosti u mogućim rješenjima, izbori bi ponovo mogli dobiti i neki drugi smisao osim puke promjene (tek ponekih) lica u vlasti. Do tada nas između apologetičnih fejsbučkih statusa predstavnika vlasti i oštrih zastupničkih diskusija opozicije čeka nastavak slobodnog pada kvalitete života u Sarajevu usljed nepodnošljivog zagađenja i saobraćajnih gužvi, kao i neminovna daljnja tibrizacija, koja prijeti da nas zatrpa betonom. I to sada već doslovno.
