Ne može se Titovim stazama u Evropu
Dvije konferencije za medije ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića, koje su mnogi označili kao bespotrebne ispade, mada je očigledno bilo riječ o raspadu, odnosno meltdownu.
Oznaka Adis Nadarević
Bajramski dernek u Sarajevu: Svi Bošnjaci pod jednim fesom
Kad je u pitanju ono šta se želi prirediti – zar očekivanje od Sarajeva da ih okupi ne podsjeća na zagledanost u Srbiju Milorada Dodika, a smatraju BiH kao svoju maticu na slične konstrukcije pomoću kojih je Hrvatski narodni sabor Dragana Čovića produžena ruka Hrvatske u BiH? Da li se ovim legitimiziraju pojave kao što je HNS ili predstojeći “Vaskršnji svesrpski sabor”, te da li se isključivanjem naivnih predstavnika multietničkih stranaka i izostankom njihovog protivljenja ovoj ideji definitivno pristaje na etnonacionalne, odnosno plemenske modele odlučivanja i upravljanja?
Hoće li sunce u ovoj zemlji ikad zasjat’ kako treba?
Možda je bolje reći da je nama bilo suđeno da nas Ukrajinci izbace u baražu, pošto je taj zlosretni baraž stalna sudbina naše reprezentacije do te mjere da je postao dio pjesama i narodnog folklora. Bilo bi previše bolno nabrajati sve naše baraže kojima smo se nadali i od kojih smo imali velika očekivanja, svih matematičkih šansi koje smo računali, svih izjava kako se u dvije utakmice možemo nositi sa svima i svih prognoza kako će nekad i nas poslužiti sreća.
Nedjelja kada je kapitulirala policija
Njihov posao nije bio da zbog devet huligana zabrane dolazak na utakmicu hiljadu i po ljudi, koji su kupili ulaznicu i s nestrpljenjem odvojili svoj dan za odlazak na najvažniju utakmicu sezone. Njihov je posao bio da tim ljudima omoguće dolazak na Grbavicu i osiguraju da oni ne budu nikakva opasnost drugima na stadionu, kao i da sami ne budu izloženi nikakvoj opasnosti. Šta god mi mislili o navijačima i navijačkim skupinama, odbijanje je MUP-a KS da se upusti u ovaj izazov – kapitulacija.
Provincija u pozadini: Šta je nama Ukrajina?
Republika Srpska i Srbija su vjerovatno jedina dva preostala mjesta u Evropi u kojima određeni političari koketiraju sa Rusijom, održavaju otvorene kontakte sa tamošnjim režimom, te u ovim okolnostima žele unaprijediti saradnju sa zločinačkim režimom u Moskvi. Oni otvoreno stalno negiraju BiH kao državu i nekažnjeno šire šovinistički narativ, isti onaj kojeg je Rusija plasirala prema Ukrajini.
Antifašizam naš svagdašnji: Porcija graha i frtalj patriotizma
Što se Igmanskog marša tiče, za njegove učesnike se konačno može reći da su izgubili rat, jer iako su plodovi njihove borbe debelo obesmišljeni devedesetih, zvaničan poraz nastupa tek sada. Možda su početkom devedesetih izgubili državu za koju su se borili, možda su još ranije izgubili bratstvo i jedinstvo u koje su vjerovali, ali tek sada je došlo vrijeme kada se više ništa od ideja zbog kojih su pregazili igmanski snijeg ne može prepoznati u riječima i djelima onih koji se njima diče.
Kolateralna žrtva Sarajeva bez vizije – Tony Cetinski
Ono što je trebalo biti jedna smisleno zaokružena cjelina obilježavanja četrdesetogodišnjice Igara pretvorilo se u niz loše osmišljenih, gore realiziranih i još gore iskomuniciranih događaja. Sam Tony Cetinski je tu samo kolateralna žrtva a fokus na njemu još i dobro dođe organizatorima da javnost ne obrati pažnju na njihova objašnjenja kako „program još nije finalan“ i kako slijede „brojni sportski i zabavni događaji“.
Otvaranje pregovora sa EU: Svejedno kako se kaže, ja se opet upišam
Dakle ukoliko imamo pravo na još jednu celuloidnu referencu, iskoristimo je da se podsjetimo na film Ademira Kenovića „Savršeni krug“ i repliku malog Adisa pjesniku Hamzi kojeg je glumio Mustafa Nadarević. U jednoj sceni ovog filma mali Adis objašnjava Hamzi da u snu piški u gaće zbog „granatla“, a pjesnik ga ispravi u tome da se ne kaže „granatla“ nego „granata“. „Svejedno kako se kaže, ja se opet upišam,“ rješava ovaj dječak svaku nejasnoću u vezi s preporukom otvaranja naših pregovora s EU
Adis Nadarević: Srebrenica je svetinja, politički sukobi oko nje su sramota
Nema mjesta diskusijama da li je neko od predstavnika bivše ili sadašnje vlasti trebao biti prisutan na godišnjici u Potočarima, da li su se majke Srebrenice ili direktor Centra trebali pozdraviti ili slikati sa ovim ili onim, da li su predstavnici ove ili one vlasti lopovi ili izdajnici i da li se neki „stranac“ u Srebrenici „pere“ zbog nekog svog poteza.
