Uvođenje jedinstvenog europskog broja za hitne situacije – 112 – u Bosni i Hercegovini nije tehničko, već političko pitanje. Umjesto da se jednim potezom u Parlamentu riješi nešto što svakako mora biti usvojeno, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog europskog standarda, u Bosni i Hercegovini ta procedura traje već duže od sedam godina, odnosno od 2017. godine, kada je inicirana. Deputati iz Republike Srpske su se ovome dugo protivili, jer je uvođenje jedinstvenog broja tumačeno kao prenos nadležnosti.
U međuvremenu je uvođenje tog jedinstvenog broja postalo dijelom IPA programa 2025-2027, te samim tim i nezaobilazna obveza BiH na putu prema članstvu u EU. I napokon, nedavno je Vlada Republike Srpske prihvatila Informaciju o Nacrtu zakona o dopunama Zakona o komunikacijama u dijelu koji se odnosi na broj za hitne slučajeve 112, pod uvjetom, kako je rečeno, “zaštite interesa i nadležnosti RS-a”. U međuvremenu se oglasila i Direkcija za europske integracije (DEI), iz koje su, između ostalog, pojasnili da država mora osigurati donošenje izmijenjenog ili novog zakona koji uređuje sektor (tele)komunikacija na razini BiH, a zatim i usklađivanje entitetskog i zakonodavstva Brčko distrikta. Procedura će onda zahtijevati i formiranje posebne radne grupe, sastavljene od relevantnih predstavnika svih razina vlasti u BiH koja će biti zadužena da izradi Akcioni plan za uvođenje sistema 112, nakon čega će sve biti proslijeđeno Vijeću ministara na usvajanje. Sve to pod uvjetom da više ne bude nikakvih blokada ili pokušaja opstrukcije donošenja ovog jednostavno rečeno tehničkog pitanja.
Ovaj primjer navodimo samo kao ilustraciju kompliciranog procesa donošenja odluka u Bosni i Hercegovini, kada naizgled logična i tehnička pitanja znaju postati višegodišnja glavobolja, zbog koje uglavnom ispaštaju građani. Takvih primjera je, pritom, jako mnogo, te bismo ih ovlaš gledajući mjesec-dva unatrag mogli nabrojati nekoliko.
Upravo je prošloga tjedna nekoliko požara na području Hercegovine, posebno oko Neuma, Trebinja, Konjica, Posušja i drugih mjesta, prouzročilo pravu pometnju među zavađenim razinama vlasti, jer je i samo gašenje požara bilo otežano političkim nesuglasicama. Naprimjer, požar u Nacionalnom parku Sutjeska danima je prijetio da zahvati prašumu Perućicu, zbog čega su lokalne vlasti pozvale na angažiranje specijalizirane letjelice iz Srbije, čemu se protivilo, ili bolje reći, oko čega je šutjelo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, na čelu sa liderom Naroda i pravde (NiP) Elmedinom Konakovićem, koje je nadležno za izdavanje dozvole stranoj letjelici za ulazak u BiH. Srećom, razum je ovoga puta prevladao, pa je požar lokaliziran i stavljen pod kontrolu petoga dana. Samo dva mjeseca ranije, helikopter MUP-a Srbije je stigao u BiH, odnosno u Trebinje, ali je zbog negativnih reakcija, pritisaka, i upita o dozvoli za ulazak u zračni prostor BiH, vraćen u Srbiju.
Po drugi primjer ne treba ići dalje od posljednjeg tjedna srpnja, kada je – ovoga puta zbog političkog kaprica SDA – BiH propustila usvojiti reformsku agendu, koja je bila preduvjet za dobijanje 70 milijuna eura iz EU fonda Plana rasta za Zapadni Balkan. Dokument, koji je bio najprije usvojen, poslan je na potvrdu svim kantonima u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko, ali su četiri kantona u kojima vlast drži SDA blokirali usvajanje agende, čime je probijen i propušten rok za njenu dostavu, a samim tim je i prijeko potrebnih 70 milijuna eura pušteno niz vodu.
Vijest o propasti usvajanja reformske agende nije se ni ohladila, a cijeli grad Sarajevo je ostao bez plina jer je kompanija Sarajevo-gas Istočno Sarajevo, koja kontroliše protok ruskog plina, zatvorila slavinu. Kompanija je početkom godine zatražila poskupljenje plina, što je sarajevski Energoinvest prihvatio, uz uvjet da Regulatorna komisija za energetiku RS-a potvrdi cijenu. Komisija je odobrila novu cijenu, ali tek od 2025. godine, zbog čega je Energoinvest tražio povrat razlike za već plaćene fakture. Sarajevo-gas je zbog toga najavio blokadu isporuke plina, što je i učinjeno. Nakon dva dana nesuglasica između entitetskih ministarstava, dogovor nije postignut, ali je isključenje plina ipak obustavljeno. Srećom, sezona grijanja nije bila u tijeku, ali postoji rizik da se slična situacija ponovi zimi, s težim posljedicama.
Analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu Adi Ćerimagić za Novosti objašnjava kako ovi negativni trendovi nisu samo svojstveni Bosni i Hercegovini, već ih možemo naći i u zemljama okruženja, koje također nisu članice EU, ako se govori o razini zdravstvene zaštite, školstvu, infrastrukturi, ili nivou zapošljavanja i kvaliteti poslova koji se nude. Ćerimagić, međutim, tvrdi da će političke blokade imati posljedice na budućnost građana BiH, napominjući kako zemlja već sada pati zbog značajno manjeg nivoa stranih investicija u odnosu na Crnu Goru i Srbiju, kao i značajno sporije brzine provođenja strateških infrastrukturnih projekata, i značajnijeg demografskog pražnjenja. “
“Zbog blokada u BiH najviše ispaštaju dijelovi društva koji nemaju pristupa mjestima odlučivanja, odnosno oni koji ne mogu da se organizuju oko svojih interesa. Bilo da govorimo o nacionalnim manjinama čiji interesi su potisnuti zbog potreba konstitutivnih naroda, ili oboljelim građanima kojima politika mjesecima ne pronalazi rješenje za nabavku citostatika. Tu, na primjer, spadaju i vrhunski sportaši, filmski radnici ili nosioci najvažnijih kulturnih institucija bh. države, koji u odnosu na kolege iz susjedstva ne mogu računati na smislenu podršku države”, kaže Ćerimagić.
Dr. Adnan Huskić, profesor međunarodnih odnosa i politike na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology, smatra kako su ključne prepreke postizanju političkog konsenzusa u BiH duboka partizacija i politizacija društva, te “ideološko-programsko pražnjenje stranaka”, naročito u posljednjih 20 godina. Huskić objašnjava kako su velike stranke zapravo sistemi za uzurpaciju javnih dobara, uglavnom lišene ideologija, gdje svak’ može sa svakim, a primarno zainteresovane za dolazak na vlast i ostanak na njoj.
“Mi ne vodimo ozbiljne debate o budućnosti države, egzistiramo uglavnom unutar tri eho-komore, tako da je iskreno ne vidim kako bi se kratkoročno nešto moglo suštinski promijeniti. Ja smatram da značajan dio političkih elita u BiH ne želi da razgovara o teškim pitanjima, ne želi praviti ustupke, već im odgovara stanje kakvo jeste. Oni malobrojni, koji se trude napraviti iskorak vrlo brzo će izgubiti energiju i motivaciju, suočeni s permanentnim blokadama i opstruckijama”, kaže Huskić za Novosti.
Ćerimagić, pritom, ne misli da je komplicirani proces donošenja odluka nužno loš. Po njemu, mnogi su uvjereni kako je ustavna struktura BiH ključna prepreka jer traži saglasnost velikog broja raznovrsnih aktera, među kojima mnogi imaju pravo veta.
“Ni u jednom demokratskom društvu donošenje odluka nije jednostavan i brz proces, i uvijek zahtjeva spremnost na kompromise i uzimanje u obzir različitih interesa i pogleda”, kaže Ćerimagić.
Ne treba nikada zaboraviti da je BiH proces donošenja odluka opterećen raširenim uvjerenjem kako je kompromis slabost, a svako uvažavanje tuđeg interesa gubitnički mentalitet.
