Nikada kroz njenu burnu istoriju nije postojala tolika količina nezadovoljstva kod svih njenih stanovnika, koji misle svojom glavom, kao što je danas u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nezadovoljstvo je uvijek bilo najveća pokretačka snaga svakog društvenog sistema. Specifičnost Bosne i Hercegovine je čekanje da ona sama iznjedri lidera, a to je pogrešna politika. Njeni složeni društveni odnosi traže zdrav kolektiv predvođen slobodoumnim i stručnim pojedincima. Takvih u Bosni i Hercegovini, a posebno u dijaspori, ima. Današnja Bosna je zarobljena sviješću begovata kao i branitelja tuđih interesa jednako preko Save i preko Drine i takva je politika prisutna preko trideset godina. Pustili su duboko korijenje i uvjerili svoje osiromašene narode da više ne mogu živjeti zajedno, nego odvojeni jedni od drugih. Kao posljedica toga Bosna i Hercegovina je na pogrešnim tračnicama, kao voz bez lokomotive. Samo stručni i pametni, udruženi u zajedničkom projektu, mogu biti ta lokomotiva. Ovo je novo vrijeme i ono traži nova rješenja, ali i njihovu efikasnu primjenu. Bosna ne smije biti ničija kopija, mora ostati original kakav je bila kroz vjekove. Tu bajkovitu prošlost trebamo pretvoriti u novu vrijednost kako to radi dr Semir Osmanagić sa piramidama u Visokom. Takvih kao što je on ima u svim oblastima, samo ih moramo ohrabriti i mobilisati. Samo takvi nas mogu izvaditi iz živog blata u koje su nas bacili svi koji već tri desetljeća vladaju, bez izuzetka. Kakva su im djela, dobro je išta od Bosne i Hercegovine ostalo.
Pita me neki dan jedan rahat od pameti: “Gdje ti je sada ta tvoja Bosna i Hercegovina o kojoj govoriš isto otkako znam za tebe?” Ja mu odgovorih jasno: “ Pogledaj me dobro od glave do pete hajvanu pa ćeš jednom za svagda dobiti odgovor. Čitava ti pred nosom stoji, a ti je ne vidiš jer si slijep kod očiju. Dok je mene i vakih ko što sam ja, Bosne, a vala i Hercegovine, će biti za inat tebi i takvima ko što si ti. Utuvi više u tu svoju glavu da je Bosna i Hercegovina vječna, a ti samo obični prolaznik u njoj. Dok se ti ne pojavi Bosna i Hercegovina je bila raskoš i ljepota razlika, a ti bijednik, siromah duhom i neznalica došo niotkud da nam przniš po njoj. Zarobljen si u blatu tuđih zabluda sa kojima Bosna i Hercegovina nikada nije željela nikakvog posla imati. Vi, takvi od blata plisnavi, nećete je više gaziti. Ona je cijela cvjetnim i travnatim ćilimom zastrta. Takve vas ona pušćati više neće. Što ste je gazili, gazili ste. Vaše je prošlo, sad se pita samo onih koji je cijene! Bosnu i Hercegovinu samo oni zaslužuju. Ona tako malo traži, a to je samo da je ne gaziš. Nastaviš li tako dalje, bez nogu ćeš zauvijek zato sakat ostati. Jer Bosna i Hercegovina nije ničija prčija. Pjesmom su je njenom opjevali i po dobru i po zulumu. Zulumćari sejmeni Bosnom više ne jezde, njih još ima samo u pjesmama sa kajdama žalosnim sejmenskim. Danas više toga nema, sad su kajde zanosne jer svi žele da imaju krila da bi s njima cijelu Bosnu i Hercegovinu preletjeli, preletjeli i nikad stali ne bi dok se cijele ne bi nagledali. Sva se ona sad pred njima izvila, zelenilom je sebe pokrila. Cvjetaj Bosno sa merakom, ljudi svi iz tebe napajaju grudi. Uvijek si im takva draga bila, sva gizdava i lijepa od davnina. Ova pjesma nek’ te dalje krasi, zdravo Bosno i Hercegovino uvijek zdravo da si!“
Ja sam rođen u takvoj Bosni i Hercegovini i iz nje nikad nisam želio otići. Odlazio jesam, ali sam se uvijek u nju vraćao jer je tu bilo uvijek sve moje. Kad sam na put išao, prtio sam iz nje velike bisage pune svega bosanskog i drugima to pokazivao. Tome su se svi divili. Ko nam to sve ote danas? Gdje se to sve izgubi? Od tih bisaga i onoga u njima se nisam nikada odvajao zato što je to Bosnu i Hercegovinu oduvijek krasilo i kao takvu ovjekovječilo. Ja te bisage nosim i danas. Zato sam toliko odan Bosni i Hercegovini jer o njoj znam što drugi ne znaju. Razumijem ih što ne znaju, ali ih ne razumijem što neće da nauče od onih koji znaju. To što o Bosni i Hercegovini govorim, pametnu čovjeku je od prve jasno, a mahnitu ni sto puta nije dovoljno. Nažalost pametnih je sve manje i manje pa i ono malo što ih ima pomalo je umorno od naporne i iscrpljujuće borbe protiv neznanja. Najveći rušitelji i neprijatelji Bosne i Hercegovine su neznalice koje su sebi umislile da znaju sve, pogotovo ono što uopšte ne znaju.
