Zapad danas sprječava jednu zemlju u srcu Evrope da primijeni njegove vlastite civlizacijske standarde. Zbog toga ni SAD ni EU danas u BiH ne djeluju kao liberalna imperija, kakva je u svojim povijesnim okvirima i u svojoj zadnjoj fazi bila Austro-Ugarska, one zapravo ne djeluju kao imperija uopće, već najprije kao neuvjerljiva karikatura nekog kolonijalističkog režima iz 19. stoljeća, a Christian Schmidt se svojim ponašanjem upisuje u samo središte te karikature. Franjo Josip, šta god danas mislili o njemu, poveo nas je u 20. stoljeće, a njegov samozvani i daleki nasljednik nas u ime Zapada vuče natrag u 19. vijek.
Foto: šg Od vala represije koji je Milorad Dodik upravo pokrenuo u Republici Srpskoj – s vrhuncem u napadima na vlasnika i glavnog urednika portala 6yka.com Aleksandra Trifunovića i novinara Nikolu Moraču – gore je možda još samo to što…
Svako nametanje silom mišljenja ili osjećaja nekom drugom od nas, pojedinačno ili kolektivno je jedan oblik fundamentalizma koji ugrožava polje slobode. Protiv takvih tendencija režima treba podići glas, reagovati, braniti princip slobode kao prostor koji otvara vrata svim ostalim duhovnim dimenzijama. Ako nema te slobode, ako ju je nadvladao fatalizam i fanatizam, čovjek više nije čovječan, postaje rob tame i crnih misli, osuđen na društvo koje se razvija u smjeru antimodernizma i antihumanizma. Mnogi su proricali demokratski val slobode u Evropi nakon pada Berlinskog zida kao signal svršetka ratova, ugnjetavanja i historije kao moći, jer se vjerovalo u dolazak epohe kada će ljudska historija biti utemeljena na našoj sposobnosti da govorimo, mislimo i međusobno razgovaramo. Nažalost, vrlo brzo se na primjeru ex-jugoslovenskog raspada vidjelo da smo daleko od tog stanja duha.
Velika i zanimljiva kulturno-povijesna knjiga, autora Sveina Monneslanda(*), koja na 400 stranica daje, u riječi i slici, kako su Dalmaciju vidjeli i doživjeli povjesničari, umjetnici, putopisci, graditelji, arheolozi, pustolovi,… koji su je pohodili u vremenskom razdoblju od 1154 do 1925 godine
On kazuje, ja pomno slušam; nastojim upiti svaku riječ. I to kazano, poslije, zapišem. Uglavnom doslovno; jedino pokoji uzdah nisam znao napisati; ni pogled, koji bi ponekad, pomalo zamućen, nekamo odlutao. I evo, to je ta očeva pjesma, u kojoj je i moja želja žarka da on još dugo bude ono u čemu mu
Sve tehnologije padaju pred ljepotom sunčeva zalaska ili prolistalim stablom.
Osim što je jedan od najmoćnijih pjesnika na našim prostorima, Mile Stojić je umjetnik novinarstva, i to onog novinarstva koje postupno nestaje, koje se povlači u zadnje rovove pred svakodnevnim naplavinama trivijalnosti, pred svim tim senzacionalnim i spektakularnim i ekskluzivnim informacijskim ob
Ima jedno mjesto gdje se Mercedes i ja najbolje osjećamo. Iznad grada. Iznad kantona. Iznad entiteta. Iznad države. Dođemo skoro pred pećinu. Ušao bih u nju ali se bolje osjećam u kokpitu. Na ulazu u pećinu smiješi mi se elegantni pauk sa ogromne mreže. „Moj daleki rođak je spasio Muhameda od potjer
Kratki film ”Plavi ciganin” možda i ne bi bio vrijedan pomena kada ne bi obratili paznju na par detalja. Riječ je UNICEF-ovom projektu, a ova organizacija za pomoc djeci vec od 2002 godine medju ambasadorima dobre volje ima i čovjeka koji putujuci svijetom opjevava lik i osumnjičenika za najteže zlo
Misao Octavia Paza da su pjesnici otkrili zajedničko porijeklo ljubavi, religije i poezije, u stihovima Muniba Delalića nalazi svoju potvrdu, jer ljubav je za njega religija, a poezija ljubav. Religija nas spašava od smrti, a ljubav od svakodnevnog pakla. To se najbolje očituje kroz egzilantske samo
Mogu zauvijek taj klub voditi i u njemu igrati samo Bošnjaci i opet će to biti klub rođenih u ovom gradu. Klub ljudi čiji obraz ne možeš kupiti, čije uspomene ne možeš izbrisati. Ljudi kojima ne možeš lagati. Velež Mostar, klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa. Klub svih nas.
„Ako me tko pita: zašto smo ostali tu gdje smo se našli u tolikim opasnostima, što imam reći? Ali najprije - što je zapravo opasnost u velikom vremenu?! Jedina je opasnost, da se ne pokažeš čovjekom. Smrt je manja opasnost. Ostali smo zato, da i za budućnost skupa sa svojim narodom vazda živimo i hr
