Samo joj je nebo granica i ne dozvolimo da se sada s njom fotografišu i kite se tuđim perjem oni koji su najmanje to zaslužili, a oni su već u predizbornim busijama i rovovima.
Kućni poslovi nisu samo dio patrijarhalnih struktura moći unutar porodice, već su ključni za kapitalističku proizvodnju viška vrijednosti. S jedne strane, porodica jeste potrošač, ali isto tako je i prozvođač vrijednosti za kapitalističku privredu. Sav neplaćeni rad u kući i briga o djeci predstavljaju izvor prihoda za kapitalistički sistem.
Istraživanje koje je 2022. godine proveo Međunarodni republikanski institut (IRI) u Bosni i Hercegovini govori da 51% ispitanika podržava NATO integracije, dok znatno viši procenat (76%) daje podršku eurounijskim integracijama. Ako raščlanimo podršku NATO članstvu po etničkim grupama onda to iznosi 60% među Bošnjacima, 77% kod hrvatskih ispitanika i svega 8% među ispitanicima koji se izjašnjavaju kao Srbi.
Bi li i u kojoj uređenoj pravnoj državi bilo moguće da visokopozicioniran državni dužnosnik, bez ikakvih posljedica, krši zakone zemlje koju predstavlja? Bi li bilo moguće da uz to izjavi kako neće provoditi zakonske odluke Visokog predstavnika?
Potpredsjednik CRO vlade i ministar obrane je na Vinkovačkoj televiziji, u povodu odmrzavanja obaveznog služenja vojnog roka istrčao u javnost prijetnjom od koje se ledi krv u žilama: „Ako dođe do ovog što se dogodilo u Ukrajini s Rusijom, kreće opća mobilizacija! Nema priziva savjesti! Tako funkcioniraju zakoni kada su izvanredne situacije. Nećeš pušku? Onda ćeš kopati rovove. Kao '91, pod paljbom!“
Branko Sekulić je teolog mlađe generacije. Magistrirao je na Teološkom fakultetu “Matija V. Ilirik” u Zagrebu (2011.), te na Ekumenskom institutu Ukrajinskog katoličkog univerziteta u Lavovu (2016.). Zvanje doktora nauka stekao je na Fakultetu protestantske teologije na Univerzitetu Ludwig-Maximilian u Minhenu (2020.), gdje je trenutno i na postdoktorskom istraživanju (od 2021). Predavač je na Sveučilišnom centru za protestantsku teologiju Matije Vlačića Ilirika u Zagrebu (od 2017.), osnivač i predsjednik Instituta za teologiju i politiku (od 2023.), te rukovodilac teološkog programa Festivala alternative i ljevice (FALIŠ) u rodnom Šibeniku (od 2014.).
“Desničarske stranke koje su spremne da preuzmu vlast nisu populističke. One su nešto mnogo gore. Trump, Farage, Narendra Modi, Recep Tayyip Erdogan, Viktor Orban, Benjamin Netanyahu, Vladimir Putin, Marine Le Pen, Giorgia Meloni, Mahendra Rajapaksa, Min Aung Hlaing i Alice Weidel nisu populisti – oni su većinski nacionalisti. Svaki od njih ima isti cilj: uzeti nominalne većine u svojim zemljama (definirane rasom ili religijom) i pretvoriti ih u samosvjesne, suprematističke većine, odlučne da preprave svoje nacije po svojoj vlastitoj slici i da smanje vjerske i etničke manjine u red građana drugog reda ili još gore…
Čuvenom rečenicom Mate Parlov je podigao najveći spomenik koji nikada nitko neće moći srušiti: Kako ja mogu biti nacionalist, ako sam svjetski prvak
Prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovlašćenja visokog predstavnika spada i smenjivanje sa dužnosti funkcionera koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum. Zašto onda Milorad Dodik i dalje mirno sedi u kancelariji predsednika Republike Srpske? Zašto je uopšte na slobodi?
Rehabilitacija četničke ideologije i njenih ključnih eksponenata je proces koji u Srbiji nesmetano teče već gotovo tri decenije, u vreme buđenja naroda ponovo su se u javnosti pojavile četničke ideje, insignije i pokliči, a cela armija krivotvoritelja je mobilisana kako bi Dražu i njegove kokardaše prikazala kao dobre momke, borce protiv fašizma, istinske rodoljube. Široka javnost je toliko zatrovana četničkom propagandom, da je na kraju gola laž postala neupitna istina.
Antifašizam i zagovornici te planetarne ideje postaju meta za odstrel kabadahijama koji su odavno otvorili ljušturu zla i podjela i sve više dobijaju prostor za svoje retrogradne ideje, a vlast ćuti ili daje, već tri decenije, saopštenja kako je istraga u toku i počinioci nepoznati.
Premijer Plenković natjecao se s Andrejem Plenkovićem, pa kao jedini kandidat pobijedio samoga sebe i postao opet šef HDZ-a. To je demokratska procedura, kazao je, nipošto ne totalitarna farsa, kako bi zlobnici htjeli, iako su čak i u Savezu komunista glumili demokraciju, pa na partijske izbore stavljali barem dva kandidata, drugoga onako za fintu.