Kategorija Politika

Zapis o zemlji

Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, 30.01.2024. održana je promocija knjige Sjećanje i poricanje: Od ZAVNOBiH-a do naših dana, čiji je autor Nerzuk Ćurak. Na promociji su, pored Bogića Bogićevića i Elvisa Fejzića, koji su i recenzenti promoviranog rukopisa, govorili i Sarina Bakić, Valida Repovac Nikšić i Ivo Komšić. Objavljujemo tekst govora koji je na promociji održao profesor Komšić

Čiča-Tomina koliba u Hrvatskoj

Te ljude valja prihvatiti kao sebi ravne u svim ljudskim potrebama i pravima, jer je integracija u različitostima uvijek produktivnija od getoiziranja. Od stanja „Čiča-Tomine kolibe“ do bliže i osobito dalje budućnosti, sudeći po povijesnom iskustvu čovječanstva, put jeste težak, trnovit, vrlo krvav, neizvjestan, nerazumljiv i periodično obeshrabrujući, ali – nema alternativu. Ima nas osam milijarda u istoj svemirskoj arci i tu nema pomoći. Badava svi šovinizmi, rasizmi, ksenofobije, žilet-žice, čelična vrata, fronteksi, policije i vojske što postavljaju prepreke na tom putu, zidaju zidove i huškaju podmorske nemani. Kugla je globalno dobro u svim svojim dijelovima, nema i ne smije biti privatnih posjeda s dugim cijevima i čoporom bijesnih doga oko plotova.

Zvonimir Nikolić: Državo, do kad će nam kriminalci ubijati djecu?

Državo, mijenjaj zakone, uvedite osim mizerne novčane kazne drakonske kazne za nošenje oružja. Tako im neće idući put pasti na pamet ponijeti pištolj u grad. Tako će naša djeca biti sigurnija. Tako nećemo razmišljati šta bi bilo da je nekim slučajem naše dijete sjedilo na zadnjem sjedištu. Ili smo svi počeli razmišljati: “Dobro je nije moje”? Sve dok se nesreće dešavaju nekome drugom, dobro je?! Ili smo zaista postali kao gnjide koje su izmislile ovo poslovicu iz naslova – O SEBI, PRI SEBI? E pa, ja ne mogu. Jebite se i vi i vaša kvazidemokratija!

Antifašizam naš svagdašnji: Porcija graha i frtalj patriotizma

Što se Igmanskog marša tiče, za njegove učesnike se konačno može reći da su izgubili rat, jer iako su plodovi njihove borbe debelo obesmišljeni devedesetih, zvaničan poraz nastupa tek sada. Možda su početkom devedesetih izgubili državu za koju su se borili, možda su još ranije izgubili bratstvo i jedinstvo u koje su vjerovali, ali tek sada je došlo vrijeme kada se više ništa od ideja zbog kojih su pregazili igmanski snijeg ne može prepoznati u riječima i djelima onih koji se njima diče.

Bilježnica Robija K.: Didova smrt

Onaj didin frend barba Tonino sa Šolte je nazvao moju mamu na mobitel. On je njoj rekao da je dida umra. Mama je cijuknila: „Kako to misliš, umra?“ Barba Tonino je rekao: „Nije doša kod Bepa u konobu! A bija nan je četvrti za trešetu! Znači, stoposto je umra!“ Mama je podviknila: „Pa možda nije doša jerbo je osta doma, čoviče, a ne zato jerbo je umra!“ Barba Tonino je rekao: „Zašto bi osta doma ako se u Bepa igra trešeta, jebaga led? Otkad ga znan, taj nije propustija ni jednu paku!“

Jesu li Trojku izabrali Dodik i Čović kao što su SDA nametnuli Ćosić i Krajačić?

Jasno je bilo nakon prošlih izbora da je Stranka demokratske akcije izgubila i politički legitimitet i moralni integritet za participiranje u bilo kakvom ozbiljnom obnašanju vlasti. Vrijeme će uskoro pokazati da je federalna Trojka od strane Dodika i Čovića procijenjena kao „slabija“ karika čak i od tako destruirane i bespomoćne SDA!? Odnosno, da su sada oni omiljeni, pažljivo odabrani partneri-protivnici.

Pedagogija nakon Auschwitza

U središtu više ne bi smio biti ni odgoj za bogobojažljivost ni odgoj za čovjekovo herojstvo, ni odgoj koji odgaja čovjeka u službenika Boga, ni odgoj koji odgaja čovjeka u Gospodara svijeta, nego odgoj za suštinsku dopustivost. Odgoj za otvorenost spram svijeta, svijeta kao prostora bivstvovanja.

Centralni komoditet

Društvo se, prema mišljenju Gojka Drljače, dijeli na zdrave i bolesne, i jedini način da ga spasimo od sigurna uništenja je da bolesnicima onemogućimo pristup javnoj sferi. Umjerenjačko-centrističku maštu očito raspaljuje ideja o medicinski potpomognutoj oplodnji poretka

Roko Markovina: Nijaz Duraković-uz dvanestogodišnjicu smrti

Nijaz Duraković je bio čovjek za kojega je dana riječ bila…zakon i svetinja, velike energije, snage, volje i samoprijegora i čovjek koji nikada nije bio na prodaju, a jedino se tako moglo i izdržati sve ono što je, za njegovih, prerano ugašenih 63 godine život sijao i smrt žela, koji je uvijek imao, ako ne uvijek ispravan, onda uvijek uspravan stav, koji je rekao NE Slobodanu Miloševiću kad je to bilo najteže reći…