Pero Buntić je bio čovjek koji bi u bilo kojem vremenu da je živio, bio isti čovjek, jednak i pažljiv prema svima. A takvih je premalo. Time pak što je to dokazao ostajući primarno čovjek u ovom našem dobu kad je bilo najlakše popustiti i ne biti čovjekom u punom smislu riječi, ispisao je možda i najbolju posvetu životu kojeg je vodio.
Jasno nam je da živimo u vremenu u kojem princip clickbait profita odnosi prevagu nad odgovornim izvještavanjem. Dok se ne smanji pristup vatrenom oružju i ne uspostavi efikasan sistem za prepoznavanje i prevenciju ovakvih tragičnih događaja – drugim riječima popravi sam sistem – ne preostaje ništa puno osim da se “molimo” da nas mimoiđe neki slučajni metak.
CRO premijer i šef „europejskoga“ tzv. light HDZ, Andrej Plenković – „hrvatski europučanin“, sic transit – na proljetnim će i ljetnim parlamentarnim i europarlamentanim izborima imati lijepu priliku objasniti biračima što je, kako, kada i zašto po naputku „drage Ursule“ i „dragog Charlesa“ (iz službene prepiske) radio na tzv. pravoj strani povijesti, pa doveo gro tzv. običnih/malih sugrađana u položaj da jedva sastavljaju kraj s krajem ili grcaju u tzv. dužničkom ropstvu banaka, teleoperatera, trgovačkih lanaca...
Povodom sedme godišnjice smrti profesora Dubravka Lovrenovića ponovo objavljujemo tekst koji je napisao novinar Amer Obradović.
Uča je pitala: „A jel uopće tribate razumit?“ Uča je rekla: „Ne tribate! Važno je samo da eskurzija prođe sa šta manje mrtvih i ranjenih! Da se ja posli ne moran pravdat prid unesrećenin roditeljima!“ Uča je pitala: „Kako ćete onda otić na eskurziju u Vukovar i vratit se doma bez razbivenih zubi i slomivenih rebara?“ Uča je rekla: „Tako šta ćete govorit čisti hrvacki i tačka!“ Ja sam iz klupe pitao: „Tačka?“ Uča Smilja je rekla: „Ups!“
Zaigrali su i razveselili se pravoslavni hrišćani, što uoči Božića, na Badnje veče, što na najradosniji dan, šireći radost svuda oko sebe. Neki su se toliko opili radošću zbog rođenja Gospodnjeg da su udarili u preteranciju. Pevali su prigodni božićni tropar „Božić je, pucaj u džamije“, urlali prvi stih božićnog akatista „Ustajte, balije!“, a u Srebrenici su prešli sa pesme na dela, pa su slavljenici Božića malo pripucali na bošnjačke kuće.
Božićni igrokaz u Dicmu bio je jedan u nizu pokušaja da se pravoslavlje privede nacionalnom pravovjerju. Aranžirana je predodžba nacionalističke utopije s "drugim" kojega, umjesto u logor, geto ili masovnu grobnicu, smještaš u zrcalo. Gle – drugi i nimalo drugačiji! Što su tamo radili izaslanici državne vlasti?
Obustavit će se svi postupci naplate potraživanja prema pravomoćno osuđenim hrvatskim ratnim zločincima za naknadu šteta koje je Država tijekom godina isplatila njihovim žrtvama: štoviše, i onima od kojih se uspjela naplatiti Država će vratiti uzeti novac. Ili, ukratko: Država je konačno preuzela odgovornost za zločine
Moj je Mostar kao i moja sataraš porodica sastavljen od najboljeg zavičajnog, sve začinjeno ljubavlju od Rondoa do beskraja, od drugara koje samo po nadimku znam, nikad ih po nacionalnosti i vjeri nisam prepoznavao, već kako su igrali lopte ili navijali za Velež. Oni su i danas moje društvo u Bristolu ili ih, nažalost, posjetim na zajedničkom groblju u Sutini.
Poretka kojemu ne da nije prijetnja, nego je simbol izvjesni Branimir Glavaš čija „sigurnosna“ provjera govori o krivnji za niz zločina nad srpskim civilima u Osijeku ratne 1991., a koji, iako osuđen, prelazi granicu, slobodno šeće Hrvatskom s državnim odlikovanjima na reveru. Zato je on pravo lice poretka što ga od „terorista“ Fadila, Omera… sladostrasno štite bezimeni makroi sustava.
Ono što je trebalo biti jedna smisleno zaokružena cjelina obilježavanja četrdesetogodišnjice Igara pretvorilo se u niz loše osmišljenih, gore realiziranih i još gore iskomuniciranih događaja. Sam Tony Cetinski je tu samo kolateralna žrtva a fokus na njemu još i dobro dođe organizatorima da javnost ne obrati pažnju na njihova objašnjenja kako „program još nije finalan“ i kako slijede „brojni sportski i zabavni događaji“.
Kako su Nevesinjci proslavili 9. januar? Pored centralnog i najposjećenijeg događaja večeri, prenosa utakmice Partizan - Fenerbahçe, zvanični ceremonijalni program, koncert etno pjevačice Branke Zečević, polaganje cvijeća na orunule spomenike te defile par automobila sa tablicama Republike Srpske nisu privukli značajan broj stanovnika ovog hercegovačkog grada.
