Bogić Bogićević jeste putokaz kako sačuvati sebe sama, svoju dušu, ljude koje znaš ili ne znaš, jer su ljudi i treba ih čuvati i od sebe i drugih, od tuđe moći i njihove bespomoći, bez obzira kome narodu, vjeri ili naciji pripadali. “Svako ima pravo na dobro ili bolje i niko ne zaslužuje zlo”, rekao bi Bogićević. U vrijeme zla, u najtežim trenucima za opstanak jednog društva ili samo jednog čovjeka Bogićević je uvijek nalazio pravi odgovor, istina – često nepopularan i pojedincima i masama zavadenim ostrašćenim predvodnicima koji baš ovakve zle situacije koriste za svoje, a ne interese čovjeka i naroda koji bi da predstavljaju.
Prikazujući RS kao nekakav bedem hrišćanstva, Dodik je pokušao da osigura podršku zapadnih desničara u svrhu ostvarivanja vlastitih političkih ciljeva. Iako u tome nije imao naročitog uspjeha i njegovi dobri odnosi s evropskom desnicom ponekad djeluju više kao PR potez nego ozbiljna politika, postavlja se pitanje da li će globalna promjena ravnoteže u EU ali i USA (eventualni povratak Donalda Trampa na vlast) moći da mu pomogne da ostvari svoje političke ciljeve.
Najveće ime našeg ženskog sporta je Razija Mujanović. A koliko smo danas poraženi kao društvo, pokazat će jednostavno pitanje u nekom srednjoškolskom razredu koje glasi – koliko djece zna ko je Raza Mujanović... Rezultat će stati na prste jedne ruke, a nerijetko niko od te djece neće znati ko je žena koja nas je proslavila. I nisu kriva djeca, naravno. Protiv tog patuljastog stava i brojnih predrasuda prema ljudima koji zaslužuju poštovanje, valja se boriti obrazovanjem, ali i nekom opštom kulturom koja nažalost iščezava. I srcem. A to srce, i sportsko i ljudsko ima naša Raza sa kojom smo razgovarali u prednovogodišnjoj Mikrofoniji sa Amerom. Najveća, sa srcem žene koje zna kako pobijediti patuljke i predrasude kojima smo okruženi.
I kakav bi mogao biti zaključak ove priče i što veže te tri bitange iz raznih regija Hrvatske? Odanost, ljudi, odanost! Odanost Bogu Sunca, šefu vlade i partije kriminalaca, sjecikesa i poslušnika. Sve troje bili su na visokim funkcijama, u partiji i institucijama, od lokalnih do državnih. Jedan podmićuje medije i uzima dio reketa sebi, drugi truje tuđu stoku, treći ubija na cesti… A kazne? Kazne su simbolične, jer „svakome se može dogoditi“ da recimo u magli, možda pod utjecajem alkohola – ne znamo jer je policija sve zataškala – pretiče i usmrti drugoga, potom ode kući umjesto u pritvor. Ta bahatost, to „što mi tko može?“, to je zajednička sluz mafijaške hobotnice HDZ-a. Sluz moćnog polipa koja obavija i guši Hrvatsku.
Kako su iz ponude banjalučkih štandova nestale majice s likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića, presuđenih ratnih zločinaca?
"Mislim da se unazad 30 godina, koliko traje taj proces suočavanja s prošlošću, zaista kod ljudi stvorio jedan ogroman umor, a da oni apsolutno nisu svjesni koliko se ustvari eksploatisala ta tema suočavanja s prošlošću od političkih elita koje najviše koriste upravo ova pitanja iz prošlosti da bi se manipulisalo masom i da bi se ljudi na neki način stavljali pod kontrolu", naglašava Branko.
Sisački biskup, Vlado Košić, neka je vrsta Crkvinog Ivana Pernara, s razlikom u tome što su Košićeve javne predstave mnogo opasnije jer nastupa u ime moćne institucije. Kao kad je u ovogodišnjoj božićnoj čestitki vjernicima zavapio da je iz Adventa Djed Mraz izbacio Isusa. To je nepojmljiva drskost duhovnika koji svojim istupima krši temeljne vrline koje Crkva Isusu pripisuje. Istovremeno Košić podupire one što vjeru zloupotrebljavaju da bi od ljudske intime pravili javne cirkuse.
Sve dosadašnje inicijative da se istaknutim suradnicima ustaškog režima u Sarajevu oduzmu ulice propale su, iako se u javnom diskursu koji dolazi baš iz Sarajeva često rado isticala činjenica da u Mostaru nekoliko ulica također nose imena dokazanih fašista i ustaša, poput Jure Francetića ili Mile Budaka
U tom progonstvu Nele je gledao kako gori njegov rodni grad: ‘Sve mi je bilo odvratno. I to kako Srbi rokaju po Sarajevu, i to kako Sarajlije vrište, kukumavče i lažu’. (Nele ne kaže o čemu su Sarajlije – odrednica ‘Sarajlije’ itekako je važna – tad lagale.) Odvratan je Neletu bio i licemjerni Zapad i Rusi koji, usljed svojih belaja, ne pomažu Srbe… Nele namjerno zaboravlja mnogo toga. Ne objašnjava kako to da je on morao pobjeći da ne bi bio zaklan prvi dan, a njegov otac ostaje tokom nekoliko prvih mjeseci ‘rokanja’.
Težak je to posao. Pretežak. Opak i surov. Ni crnjeg posla, ni gorčijeg hljeba od rudarskog. A životna nužda, tome uprkos, tjera da se kopa i radi. I ne samo radi. Nego i misli.
U još nepovoljnijim vanjskim i unutarnjim okolnostima nego lani u proljeće, kad joj je na izborima znatnije opala podrška birača, Vučićeva stranka vratila je sve što je tada izgubila i dobila šansu da samostalno upravlja zemljom do sljedećih redovnih ili izvanrednih izbora
Hrvatski je veleposlanik u Svjetskoj organizaciji, bivši Vjesnikov novinar, Vladimir Drobnjak, zaprepastio zainteresiranu domaću i stranu javnost glasajući protiv mira i humanosti, jer mu je tako zapovijedio vanjskopolitički šef Gordan Grlić Radman, a ovomu šef Andrej Plenković. Nijednom od te trojice nije palo na um da ne smiju sami odlučiti kako će RH glasati u UN-u bez konzultiranja s predsjednikom Milanovićem. Naime, Ustav RH izričito propisuje premijeru i šefu države obavezu – sukreiranja vanjske politike. Među inim sukreiranjima. I točka.
