Kategorija Politika

„Bijeli Zagreb grad“ crvena predizborna krpa

Zagrebački proračun za sljedeću godinu vrijedan je 2,532 milijarde eura, što je više od svih proračuna lokalne/regionalne samouprave u RH zajedno. Gradonačelnik Tomislav Tomašević tu je financijsku zbilju, predizborno zericu nabrijanu, sažeo u optimizam: „Nakon dvije i pol godine odgovornog upravljanja Gradom, koje je rezultiralo stabilizacijom financija, što su potvrdile i svjetske kreditne agencije povećanjem više puta kreditnih izgleda i rejtinga Grada, proračun možemo usmjeriti na gradnju i obnovu čak sedam strateških projekata. A kad je riječ o odronu 'planine smeća' na Jakuševcu, nismo obavijestili građane, jer taj događaj nije bio štetan za zdravlje. Notorna je laž to što tvrdi HDZ“.

S puta po Kosovu

Bio sam neuvjerljiv, baš kao i oni međunarodni birokrati koji to isto pričaju nama u BiH. Uče nas, koji smo vijekovima dijelili i dobro i zlo, kako da zajedno živimo. Postidjeh se na kraju, svog međunarodnog iskustva. Bolje da sam ga zadržao samo za sebe, a ne pričao šarene birokratske laži. Ipak, na svakom od silnih putešestvija izbjegličkim putevima spoznah: na svim su stranama ljudi i neljudi. Zamrznute konflikte neće odmrznuti zamrznuti nacionalistički političari. I oni domaći i oni međunarodni. Zarad svojih interesa. Žurimo natrag

Nikola Vučić: Kako oprostiti neoprostivo?

Ova tzv. 'bolja budućnost' pravila bi se preko moralnog tretiranja onih koji su izgubili, a ne onih koji su pogubili, poubijali druge, nazdravljajući svojim zvjerstvima, i trideset godina kasnije otvoreno ih poričući unatoč svim dokazima i presudama relevantnih međunarodnih institucija. Pozvati nekoga na oprost, s jedne strane, i naložiti opraštanje kao obavezu od koje zavisi sudbina svijeta, s druge strane, nije isto i ne može se na jednak način razumijevati prilikom promišljanja o ljudskim kapacitetima, mogućnostima i htijenjima, u krajnjoj liniji.

Paviljon 22

I nema tamo makar sitnog znaka sjećanja na žrtve, ne, Paviljon 22 danas je Laser tag arena, igraonica naime koju reklamira čak i zagrebačka turistička zajednica. Jedna se zlokobna „igraonica“ živim ljudima pretvorila, eto, u radosnu igraonicu laserima, komercijalna je boja novca prekrila tragove krvi i zločina. Kultura sjećanja? Ne, nego odvratno, kolektivno ironiziranje povijesti