Prema procjenama Bosna i Hercegovina u ovom trenutku suočava se s milijardu konvertibilnih maraka troškova vezanih za izgubljene sporove izgubljene pred međunarodnim arbitražnim sudovima. Elektroprivreda RS-a, Naftni terminali Ploče, Elektroprivreda BiH – samo su neke su od energetskih kompanija čije će izgubljene milionske presude platiti ili su već platili građani ove države.
Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom“, napisao je u pismu i potpisao se “Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace”.
Usred patriotskog meteža ukazuje se Aleksandar Vučić da na otvorenoj sceni, na radost zapjenjene svjetine, silom naguzi Voltairea. Poruka unilateralnog snošaja otprilike glasi: Protivim se tome da Dinka Gruhonjića pogodi metak što sam ga upravo ispalio u smjeru njegovih grudi!
Devet godina nakon ruskog veta na Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, funkcioneri RS-a spekulišu da bi dokument mogao ponovo biti tema Savjeta bezbjednosti, što je novi povod za relativizacije i negiranje genocida.
Teško je objašnjiva, ali mnogo puta potvrđena spremnost Bosanaca i Hercegovaca na praštanje. Proizašla iz strahovite patnje koju je ovaj narod bio prisiljen proživjeti, kao i iz nade da se takva bol više nikada i nikome ne ponovi, želja za pomirenjem i manjak osvetoljubivosti u Bosni i Hercegovini osjeća se na mnoge i često neočekivane načine. Ona dokazuje da ovi ljudi nisu izgubili čovječnost, jedino što je, uz sam goli život, u ratu bilo važno sačuvati, a ujedno i najlakše izgubiti
Tokom opsade Sarajeva ubijeno 1.601 dijete. Najmanje 53 djece u Sarajevu ubijeno je snajperom, a više od 14 hiljada ih je ranjeno. Djeca su najčešće ubijana na igralištima. Do danas bh. pravosuđe nije procesuiralo niti jednog snajperistu iako su njihova imena uglavnom poznata.
Tokom opsade poginulo je 14.011 ljudskih bića, od čega 7.808 u prvoj ratnoj godini, 3.392 u narednoj, a među ubijenima bilo je 1.601 dete. Lakše i teže je ranjeno oko 50.000 ljudi. Fašisti su na Sarajevo ispalili oko 64.490 granata, u proseku 329 dnevno; rekord su postavili 22. jula 1993. godine – 3.777 ispaljenih granata. Tako kaže statistika smrti i razaranja, to je bio učinak razularenog srpskog nacionalizma i njegovih ubilačkih falangi koje su predvodili Radovan Karadžić i Ratko Mladić. A iza njih je stajao vrhovni vožd vaskolikog srpstva Slobodan Milošević.
Ovog puta kratko pričam o onim što su roman zaslužili, o dvojici mostarskih velikana koji su ista generacija mostarske Stare gimnazije u kojoj su stasali najbolji koje je Mostar dao i zaslužio. Priča o Predragu Matvejeviću i Izedinu Pintulu kazivanje je i o svim gimnazijalcima što su, baš tu u središtu grada, stekli ono najvrednije, znanje i dobrotu, pa je i danas prenose mlađim, bilo u Mostaru ili na svakom od merdijana ovog svijeta.
Treća republika međutim traži upravo sistemsku promjenu, smanjenje golemog birokratskog aparata pod kontrolom HDZ-a - time i oslobađanje institucija - ali i korjenitu ideološku reviziju, za državu temeljenu na zakonima za građane, ne na plemenu i partiji. Ima li, međutim, ovaj SDP i njegov favorit, šef države, snagu da - uz važno micanje s vlasti HDZ-ove bande - uništi i uzroke bolesti nastale još 90-tih, ukoliko dobiju izbore? Oprez? Da, jer duh kobnog vođe Prve republike itekako je živahan. A i mio predsjedniku Hrvatske.
Koliko su ljudska prava i sloboda govora velika smetnja i opasnost za režimske moćnike u nacionalističkim i neofašističkim državama, jasno se vidi iz izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kojom umjesto da zaštiti profesora i novinara Dinka Gruhonjića, Anu Lalić, Aidu Ćorović, ali i sve ostale građane koji podlježu linču rulje, i pokaže da su ljudska prava neotuđiva, on, jednostavno, nastavlja progon novinara i podržava nasilnu blokadu Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, odobravajući postupke huligana, čiji predstavnici nose majice s likom čovjeka koji je ubio Zorana Đinđića.
''Mikrofonija s Amerom'' ugostila je književnicu, profesoricu komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, nekada novinarku, autoricu, Adisu Bašić. Jest da bi početkom proljeća i Adisa i autor više voljeli da razgovaraju u Aladinićima, u Dubravama, između Stoca i Čapljine, na toj sunčevoj tepsiji, ali se zanimljiv muhabet ipak desio u Sarajevu.
O novinarstvu kakvo je bilo u nekadašnjoj Jugoslaviji, kakvo tokom rata, te u šta je ta profesija u ovoj tranziciji koja za nas već traje vječno, kao i o političkim pritiscima, o krimininalizaciji klevete, te kako zakonski regulisati portale i čitavu džunglu medija, razgovarali smo sa generalnom tajnicom udruženja BH novinari, Borkom Rudić.
