Foto: Mehmet Kaman / Anadolu Agency
Rast svjetskog stanovništva treba još u ovom stoljeću stagnirati. Za istraživača Paula Morlanda Evropa je demografski katastrofalna oblast. On kaže zašto misli da nema smisla radi klime odustajati od djece.
Intervju vodila: Nicola Abe
Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović
U novembru je svjetsko stanovništvo naraslo na osam milijardi ljudi. Onda još u ovom stoljeću ono treba sa 10,4 milijarde dostići svoj vrhunac – i od 2098 opet opadati. Ova saznanja proizlaze iz najnovijeg ozvještaja UN o demografiji.
Više od polovine rasta stanovništva zemljine kugle do 2050. otpada na samo osam zemalja: Kongo, Egipat, Etiopija, Indija, Nigerija, Pakistan, Filipini i Tanzanija. Indija treba uskoro da zamijeni Kinu kao najmnogoljudnija zemlja na svijetu.
Istraživač demografije Paul Morland objašnjava šta globalni trendovi znače za budući svjetski poredak, zašto se upravo Evropa nalazi u jadnoj situaciji i šta se može protiv toga uraditi.
SPIEGEL: Gospodine Morland, prvi puta nakon 1950. svjetsko stanovništvo je poraslo za manje od jedan posto. Kako se to može objasniti?
Paul Morland: Od Portugala do Singapura stope porodnosti jako opadaju. To nije evropski fenomen nego globalni. U Evropi, Japanu, Sjevernoj Americi, Australiji i Novom Zelandu mi smo već odavno ispod nivoa od 2,1 porođaja po ženi što bi bilo neophodno za reprodukciju stanovništva. Ali stope nataliteta smanjuju se i u mnogim zemljama Azije i Latinske Amerike i čak subsaharske Afrike. U Indiji i Kini one opadaju takođe mnogo brže od očekivanog iako Indija još uvijek raste.
SPIEGEL: Glavni urednik britanskog stručnog časopisa „The Lancet“, Richard Horton, govorio je gledajući na demografske promjene o revoluciji u istoriji ljudske civilizacije. Evropa i mnoge azijske zemlje izgubiće na uticaju. Krajem stoljeća živjećemo u multipolarnom svijetu u kome su dominantne snage Indija, Nigerija, Kina i SAD. Saglasite li Vi sa ovom analizom?
Morland: Kao demograf ja mogu geopolitički davati samo ograničene prognoze. Šta je jasno: Indija i Nigerija imaju veliki potencijal, rast stanovništva stvara ogromne mogućnosti. To ne znači da će one i biti iskorištene. U slučaju Nigerije nisam siguran. Međutim,izgleda da Indija svoje demografske prednosti dobro koristi: Uz sve probleme mi vidimo nastajanje velike gospodarske sile i samosvjesnog društva. Kinesku situaciju ja vidim manje pozitivno.
SPIEGEL: Indija uskoro treba da odmjeni Kinu kao najmnogoljudniju zemlju svijeta. Šta to znači za Kinu?
Morland: Demografija nije sve ali izgleda stvarno sumorno za Kinu. Rezerve na radnoj snazi se smanjuju. Mlado stanovništvo omogućilo je nekada gospodarski uspon Kine. Ali sada više ljudi napušta tržište rada nego što dolazi. Osim toga Kina je još uvijek relativno siromašna zemlja – i neatraktivna za doseljenike. Šta se dešava u takvoj situaciji može se vidjeti na primjeru Japana: Japan je važio kao zemlja budućnosti. Onda je došao na demografsku tačku na kojoj sada stoji Kina – i slijedilo je 30 godina ekonomske stagnacije.
SPIEGEL: Kakvu ulogu je odigrala politika jednog djeteta za ovaj razvoj?
Morland: Politika jednog djeteta bila je nepotrebna. Stopa rađanja u Kini bila je već deset godina prije uvođenja pala sa šest na tri. Sada zemlja ima suviše malo djece. Aktuelno između 1 i 1,5 po ženi. To znači da stanovništvo rapidno stari i konačno će se čak smanjivati.
SPIEGEL: I u Indiji je stopa nataliteta jako opala.
Morland:Ali Indija se nalazi na jednoj drugoj tački. Postoji veliki dio mladih žena dakle rađa se još uvijek puno djece. Demografski gledano Indija ima dakle pred sobom dobru fazu.
SPIEGEL: SAD se prognozira da će ostati velika, globalna sila – iako je stopa nataliteta tamo niska.
Morland: SAD imaju veliku prednost: One su za useljenike stalno atraktivne. Neko mi je rekao: SAD su kao mašina koja pravi Amerikance. I to je tačno. SAD su dobre u tome da integrišu ljude u svoje društvo i zbog toga jer to kao useljeničko društvo rade već stotinu godina. Ja mislim da će se mnogi migranti iz Latinske Amerike također dobro integrisati. Zbog toga su SAD demografski gledano u puno boljoj poziciji od Evrope.
SPIEGEL: Kako vidite situaciju u Evropi?
Morland: Evropa je demografski oblast katasrofe. Ima zemalja u kojima ide loše, kao Francuska, Velika Britanija, Irska i Skandinavija i onda i onih gdje je to mizerno: Portugal, Španija, Italija, Njemačka, Balkan. Ove zemlje stoje pred tim što ja nazivam demografska trilema. Postoje tri odlučujuće velićine: dinamično gospodarstvo, etnički kontinuitet i egoizam, da kao društvo podršavamo male porodice. Moguće je imati dvije od ove tri stvri ale ne sve tri. japanci su se naprimjer odlučili da žele i dalje male porodice ali i da zadrže etnički kontinuitet – dakle pustiti u zemlju malo doseljenika. Oni to plaćaju gospodarskom stagnacijom. Velika Britanija ima dinamično gospodarstvo uprkos malim porodicama – ali se oslanja masovno doseljavanje koje zemlju etnički mijenja. Jedini primjer visoko razvijene zemlje koja se oprostila od luksuza male porodice je Izrael. On ima ekstremno dinamično gospodarstvo i istovremeno zadržava jevrejsku većinu. Međutim, to je moguće samo jer je stopa porodnosti visoka a velika porodica je norma.
SPIEGEL: Evropa se dakle mora odlučiti?
Morland: Ako ljudi u Evropi ne žele djecu onda moraju ili prihvatiti opadajuće gospodarstvo ili odluku da u zemlju puste puno više useljenika sa stranim kulturama, drugim jezicima, religijama i predstavama.
SPIEGEL: Što mnogi Evropljani do sada odbijaju.
Morland: Šta mene zabrinjava je priča o velikoj „izmjeni stanovništva“. Naravno da se može govoriti o promjenama u etničkom sastavu stanovništva. Ali niko to nije „izmislio“ za Evropu. To nije zavjera Georga Soroša. To je rezultat odluke da se sami ne reprodukujemo – ali istovremeno očekujemo da gospodarstvo raste, da neko vozi autobus, odvozi smeće ili radi operacije na srcu.
SPIEGEL: Međutim, za razliku od Kine Evropa je privlačna za doseljenike. Postoji li bar potencijalno mogućnost da se demografski problemi riješe doseljavanjem?
Morland: Evropa je omiljena ali nije posebno pristupačna. Za doseljenike, naprimjer iz Afrike ili sa Bliskog istoka je mnogo teže uključiti se u evropska društva. Postoje jake kulurelne i čak optičke prepreke.
SPIEGEL: Kako bi po Vašem mišljenju izgledalo dobro rješenje za Evropu?
Morland: Mi bi smo trebali stvoriti moderan, progresivan natalizam, društvo u kome žene žele djecu, muškarci su spremni preuzeti svoje obaveza a preduzeća će podsticati dogovore. Ljudi žele praviti karijere, mušarci kao i žene žele moderan stil života. Kako ćemo to omogućiti ako se istovremeno trebaju rađati djeca?Tomu pripada i to da nanovo nađemo i omogućimo materinstvo.
SPIEGEL: Ima li opadajuće svjetsko stanovništvo i pozitivne strane?
Morland: Staro stanovništvo je mirnije i manje kriminalno. Osim toga tamo gdje se ljudi povlače može opet nastati više prostora za prirodu.
SPIEGEL: Danas ima mladih ljudi koji zbog klimatskih promjena žele odustati od djece.
Morland: Manje ljudi ne znači neizbježno manje emisija. Ja ne bih htio stanovništvo redukovati na osnovu klimatskih promjena. Ja mislim, kad mladi ljudi kažu da ne bi željeli djecu zbog klimatskih promjena ali istovremeno očekuju da ih neko posluži u supermarketu ili njeguje njihove roditelje, onda oni žele konzumirati te usluge ali su sebi suviše fini da bi ih proizveli. To gledam kritički. Umjesto toga mi bi smo trebali mjenjati naš stil života – i osloniti se na tehnička rješenja u borbi sa klimatskim promjenama. Poslednje, što bi smo trebali žrtvovati su potencijalni životi, za mene nešto uopšte najvrijednije.
Paul Morland, rođen 1964, studirao je filozofiju, ekonomiju i međunarodne odnose u Oxfordu. Danas je istraživač na Birkbeck College univerziteta London sa težištem na demografiji. Morland je autor više knjiga o demografskom razvoju, etničkim konfliktima i strategiji menadžmenta stanovništva. Njegov treća knjiga pojavila se 2022. pod nazivoma “Tomorrow’s People: The Future of Humanity in Ten Numbers”.
spiegel.de
