Foto: Novosti
Godišnjica smrti Petra Kočića, 108. po redu, bila je povod za organizovanje 59. Kočićevog zbora. Nakon prepirke grada Banje Luke i entiteta Republike Srpske po pitanju organizacije ovogodišnjeg zborovanja, sukob je riješen organizovanjem dva paralelna programa krajem avgusta. Pored izložbe “stripovijetki”, dvomjesečne radionice zmijanjskog veza za mlade od 9 do 16 godina, priređene su i književne večeri, besjede, ambijentalne projekcije. Kočićeva nagrada uručena je Matiji Bećkoviću, a nagrada Zmijanjče Tamari Bilbiji za djelo “Moja Republika Srpska”.
Bosanskohercegovačkog pisca srpskog porijekla, narodnog tribuna i poslanika Bosanskog sabora koji se smatra jednim od ozbiljnijih pisaca naše moderne ove je godine, kao i prethodnih, prigrlila opet srpska kakistokratija. Kiteći Kočića pansrpskim kleronacionalizmom, njeni su pripadnici odlučili da reputaciju svoje koruptivno-kriminalne hobotnice uviju u papire na kojima su ispisane Kočićeve simpatije prema istini, slobodi i otadžbini. Taj “glavni program” pomno su pratili lojalni mediji kojih je iz godine i godinu sve više, a dosjetke političkog vrha bh. entiteta i susjedne države bile su neponovljiva šmira kojom se nastoji rugati riječi, misli i djelu Petra Kočića, predvodnika radničkih štrajkova, borca protiv feudalnog ropstva, društvenog i narodnog revolucionara.
Programi televizija, štampa i portali koji su lojalni vlasti Republike Srpske i Republike Srbije nisu ni ove godine bili ispod zadatka koji imaju. Prikazivali su fotografije ratnog zločinca Ratka Mladića na Kočićevom zboru, videosnimke Milorada Dodika kako pjeva songove Baje Malog Knindže, prenosili mnoštvo izjava političkih lidera koji svoju borbu za jedinstvenost i sabornost srpskog naroda izjednačavaju sa političkom borbom Petra Kočića, i tome sličan sadržaj. Ništa bolje nije ni osmišljen kulturno-umjetnički, tj. književnički program 59. Kočićevog zbora, kao da je Kočić bio ništa drugo doli srpski nacionalista, kleptoman, zvijezda korupcije u polugama oktroisanog, kolonijalnog institucionalnog dizajna, vlast i sila koja uzurpira društvene i prirodne resurse, oponent radničkoj klasi i radnom narodu, glas porobljavanja seljaka i njihove imovine, poluga moći sitnih i velikih koncesionara, produžena ruka stranih uticaja – sve ono što su današnje vlasti u Republici Srpskoj i Republici Srbiji.
Radovan Višković, premijer RS-a, izjavio je tokom Kočićevog zbora da srpski narod danas proživljava sve ono što je doživljavao u vrijeme književnika Petra Kočića, da su isti nalogodavci, a isti su i oni koji treba da budu kažnjeni, prenio je Glas Srpske. “Zašto se na današnji dan ne prisjetiti njegovog djela ‘Sudovanje’? Imamo danas to isto sudovanje u BiH. Skoro identično onom iz perioda Petra Kočića”, rekao je Višković. Istaknuo je da Kočić nije samo bio književnik već i narodni tribun. “Kočić, nažalost, nije imao dug životni vijek, sa 39 godina je preminuo, ali zahvaljujući njegovom djelu sjećamo ga se i gotovo 140 godina nakon njegovog rođenja i zahvalni smo na onom što je radio”, kazao je. Premijer je podsjetio da je Kočić u svoje vrijeme aktivirao značajan broj mladih ljudi, književnika i političara da se bore za slobodu srpskog naroda. “Srpski narod konačno ima svoju slobodu, ima svoju Republiku Srpsku na ovim prostorima u BiH i to je na neki način i djelo Petra Kočića. On to nije dočekao, ali se borio upravo za ovo u čemu mi danas uživamo – našu slobodu u našoj Republici Srpskoj. To je najveća tekovina i moramo se svi ujediniti i sačuvati našu slobodu”, poručio je Višković i ponovio da je Republika Srpska garant slobode i opstanka srpskog naroda na ovim prostorima. No nigdje se Višković tokom govora nije izvinio zbog pogrešnog naziva djela Petra Kočića niti ga je novinar Glasa Srpske ispravio. Tako je ostalo trajno upisano da je Kočić napisao “Sudovanje”, a ne “Sudaniju”, a trajno je ostao i novi kontekst tog djela koje interpretira premijer: kontekst suđenja Miloradu Dodiku, predsjedniku RS-a, zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika Savjeta za implementaciju mira u BiH.
Ni ove godine, kao ni prethodnih, nije uložen niti jedan pfenig u obnovu rodne kuće Petra Kočića, u njeno otvaranje vrata ljubiteljima književnosti i istraživačima, u njenu ulogu muzeja ili legata
Govoreći tokom programa “Snaga jedinstva” kao pokrovitelj manifestacije, Dodik je upozorio da srpski narod ne smije da izgubi identitet i ne smije zaboraviti nauk o istrajavanju koji mu je dao Petar Kočić. “I danas smo pod istim tutorima i onih koji bi da ukinu našu slobodu. Ovo je naša zemlja i naše vjerovanje, identitet, narod i naš Petar Kočić. Usmjereni smo ka istom cilju da se borimo za konačnu slobodu”, rekao je Dodik, zahvaljujući Aleksandru Vučiću za podršku u obilježavanju programa. “Upravo nam to jedinstvo treba da se okupimo u globalno teškom vremenu. Moramo ostati okupljeni i samo takvi možemo dočekati dobra rješenja u ovakvom svijetu. Ako budemo razjedinjeni, kao što je po pitanju (Kristijana, op. a.) Šmita, to moramo odbaciti. Moramo braniti Republiku Srpsku, nemamo drugog načina. Cilj je da se povežemo što više sa Srbijom. To govori i Deklaracija koju smo potpisali na Svesrpskom saboru, u kojoj se kaže da nema bosanskih ili nekih drugih Srba, već samo Srbi. To su smislili oni koji su nas htjeli podijeliti. Protiv toga se borio i Petar Kočić. Ne sumnjam u Srbiju i njeno rukovodstvo, ne sumnjam u naš srpski narod. Kočić nas je učio kako treba istrajati. Ko se koleba, ne može uspjeti. Kočić je žrtvovao svoj život, ali je bio uvjeren u ideju slobode. Ponosan sam što je ovdje zastava Srbije, a ne BiH. BiH nije naša država, već moranje. Pokušali smo da je gradimo, ali dejtonska BiH silnim intervencijama stranaca razbila je BiH. Ta BiH ne postoji, a nije ni živjela”, rekao je Dodik, napominjući da su Srbi zbog očuvanja mira htjeli sačuvati BiH i da su vjerovali da će neko stati sa napadima na RS. “Sada žele imovinu. Kada nam to uzmu, onda nemamo ništa. Nemamo Republiku Srpsku. BiH nije naš identitet, već Republika Srpska i Srbija. Naš identitet ne može biti BiH. Ako nam dirnete imovinu, istog trenutka donijećemo svoju odluku o samostalnosti. Neće vam pomoći ni direktor CIA-e”, poručio je Dodik.
Kočićev zbor već je godinama na listi povoda za paradržavni spektakl koji organizuje vlast Republike Srpske u dosluhu i organizaciji s vlasti Republike Srbije, a uz podršku gradskih vlasti Banje Luke. Tada predstavnici entiteta i susjedne države, kao i predstavnici grada polažu vijence, učestvuju u priredbama koje su organizovane u čast njihovih borbi protiv institucionalnog dizajna postdejtonske BiH, dok publika masovnih medija trpi kodiranje naslijeđa Petra Kočića i reinterpretaciju Kočićevih djela kao zaostavštine jednog kleronacionaliste, fanatičnog pobornika pansrpskog imperijalizma, narodnog tribuna čiji je najveći domet romantičarska ideja o slobodi samo jedne nacije, a nikako cijelog naroda. Ove godine, za razliku od prethodnih, na teret Petru Kočiću prislonjena je još ideja o zaslugama za institucionalni dizajn Republike Srpske, njenu svrhu i namjenu. Ni ove godine, kao ni prethodnih, nije uložen niti jedan pfenig u obnovu Kočićeve rodne kuće, u njeno otvaranje vrata ljubiteljima književnosti i istraživačima, u njenu ulogu muzeja ili legata.
Kako u tim okolnostima uopšte pokrenuti diskusiju o sjećanju na potez marksista iz Kluba akademičara Banja Luka, koji je još 1936. pokrenuo obilježavanje Kočićevog zbora recitalima njegovih djela i priredbama u okolnim selima, kako bi obilježili dvadesetu godišnjicu Kočićeve smrti? Čitav prikaz tog događaja dat je na stranici Društvena istorija Banjaluke od 30. jula ove godine pod naslovom “Prvi Kočićev zbor”. Da li je te 1936. akademska omladina bila u pravu sa svojom kontekstualizacijom lika i djela Petra Kočića, to ostaje na ocjenu publici. Treba podsjetiti da je riječ o piscu koga već dugi niz godina bosanskohercegovačka lijeva i lijevoliberalna scena ne doživljava kao svog, podmećući mu reakcionarski, narodnjački, nacionalistički duh, nudeći persiflažu njegovog lika i djela kao plod svoje recepcije i odgovornosti čitalačkog kriticizma. Naspram te persiflaže, paradržavni spektakl koji provode vlasti samo je prosta šmira.
