I on se bojao da bi mašina mogla zamijeniti njegov rad/foto: picture alliance/Prisma Archivo
Kada je Johannes Gutenberg izumio štampariju 1440-ih, to je bilo revolucionarno na dva načina. Kao prvo, bio je prvi koji je proizveo pokretna slova od livenog metala. Ali inovacija koja je zaista sve promijenila bila je to što je spojio ovu novu tehnologiju s tehnikom pritiska koja se stoljećima koristila u proizvodnji maslinovog ulja i vina.
Tako su iz jednog izuma praktično nastala dva. Potencijal za masovnu proizvodnju bio je očigledan već tada: jedna štamparska mašina mogla je proizvesti u jednom danu ono za što bi timu iskusnih prepisivača bili potrebni tjedni ili čak mjeseci. Ideje su se mogle širiti mnogo brže. Ovo je bila polazna tačka za naučnu i industrijsku revoluciju, te za intelektualni i materijalni napredak koji je uslijedio.
U zemljama engleskog govornog područja, glavne inovacije poput ovih danas se nazivaju Gutenberg moments – trenuci kada nova tehnologija mijenja sve i ima razorne efekte na cijelo društvo.
Nekoliko stoljeća kasnije, vještačka inteligencija mogla bi postati Gutenbergov trenutak našeg vremena. Ona obećava revolucionarni napredak u biomedicinskim naukama, svemirskim istraživanjima i razvoju alternativnih izvora energije. Da bismo ispravno razumjeli ovaj trenutak u našem vlastitom životu, moramo priznati da u priči o Gutenbergu nije bilo samo brzog napretka. To je više priča o tome kako je napredak u mnogim trenucima gotovo bio zaustavljen.
Od samog početka, štamparija je nailazila na žestok otpor. Pomislite samo na strah pisara koji su zarađivali za život prepisivanjem vjerskih tekstova. Gutenbergove Biblije, proizvedene brzo i u izuzetnom kvalitetu, predstavljale su egzistencijalnu prijetnju njihovoj profesiji, identitetu i mjestu u društvu.
U tom trenutku aktivirao se Johannes Fust, raniji investitor u Gutenbergov projekat. Otputovao je u Pariz sa tovarom svježe štampanih Biblija, uvjeren da će lokalni sjemeništarci, učenjaci i vjerski redovi iskoristiti priliku da nabave te izuzetne tomove. Ali odgovor nije bio onakav kakvom se nadao. Ceh pisara šaptom je izražavao sumnju. Svaka stranica, red i slovo bili su toliko savršeni, dosljedni i precizni da su vjerovali kako to nijedno ljudsko biće ne bi moglo stvoriti. Ubrzo su uslijedile optužbe za čarobnjaštvo – što u 15. stoljeću nije bila mala stvar. Takva optužba često je značila zatvor, mučenje ili pogubljenje. Fust je, srećom, prošao samo s protjerivanjem iz grada.
Cehovi pisara etiketirali su štampare kao heretike i organizovali kampanje za uništavanje njihovih djela
Slične scene dešavale su se širom Evrope. Cehovi su etiketirali štampare kao jeretike, sabotirali njihove radionice i vršili pritisak na lokalne vlasti da zabrane ovu tehnologiju. U današnjoj Italiji, u jednoj „Polemici protiv štamparije“, apelovalo se na venecijanske vlasti da zabrane štampu.
Cilj, prema autorima, nije bio samo zaštititi prepisivače od ekonomske propasti, već i zaštititi časne dame i gospodu od moralnog posrnuća. Ironija je bila očita: anti-štamparski pamfleti štampani su upravo pomoću Gutenbergove štamparije.
Osnovna poruka bila je jasna: stabilnost je vrijednost. Oni koji promovišu promjene izazivaju haos i ugrožavaju društveni poredak.
Brži protok informacija i lakši pristup kanalima masovne komunikacije kroz historiju su izazivali strah. Tehnološke promjene mogle su predstavljati problem za vlasti i institucije. Ovi strahovi često nisu bili bez osnove. Nove tehnologije – štamparija, telegraf, radio, televizija, internet – zaista su narušile autoritet postojećih moći. No, u Gutenbergovo vrijeme, malo je ko mogao zamisliti da bi takvi poremećaji mogli dovesti do napretka.
Danas smo suočeni s novom tehnologijom koja se razvija nevjerovatnom brzinom: vještačkom inteligencijom. Chatbotovi pišu koherentne eseje, generativni modeli stvaraju stvarne slike, a čitave industrije se transformišu za nekoliko mjeseci. Stari strahovi vraćaju se u novoj formi. Ljudi se pitaju: Hoće li me VI zamijeniti? Možemo li razlikovati istinu od laži? Da li je VI egzistencijalna prijetnja čovječanstvu?
Ovo su legitimna pitanja. Ali postoji opasnost da se rizici precijene, a potencijal potcijeni
Kao nekad štamparija, VI smanjuje prepreke inovaciji – bilo u vremenu, radu ili trošku. Kreativci i naučnici sada mogu zaobići najskuplje faze eksperimentacije i brže iznijeti ideje na tržište.
Baš kao što je štamparija demokratizovala znanje, VI može demokratizovati saradnju. Uklanjanjem jezičkih barijera, omogućava globalnu razmjenu ideja.
VI, kao i štamparija, učinit će neke oblike rada suvišnim – ali istovremeno povećava ukupnu ljudsku produktivnost.
Teško je predvidjeti koje će VI aplikacije prevladati, ali upravo je to karakteristika velikih inovacija: one otvaraju vrata ka neočekivanim rješenjima i novim putevima napretka.
Gutenberg nije mogao zamisliti posljedice svog izuma – prosvjetiteljstvo, liberalizam, opću pismenost. Možda danas potcjenjujemo transformacijski potencijal VI.
Poređenje ChatGPT-a s Gutenbergom može djelovati pretjerano, ali VI ima sličan učinak: olakšava širenje znanja, potiče inovaciju i ruši komunikacijske barijere.
Motiv inteligentnih mašina koje će uništiti čovječanstvo stalna je tema naučne fantastike. Ipak, kao društvo trebamo maštu – ne za kočenje inovacija, već za predviđanje i ublažavanje rizika.
Zato trebamo kulturu pozitivne inovacije. Ne trebamo zaustavljati svaki novi korak dok ne dokažemo potpunu sigurnost. Umjesto toga, trebamo omogućiti eksperimentisanje, testiranje, lokalna rješenja – odozdo prema gore.
Za one izvan istraživačkih timova, najveći izazov nije kibernetička sigurnost – već kriza smisla. Kada VI postane bolji u onome što nas definira, morat ćemo preispitati vlastiti identitet i svrhu.
Ako su Cowen i Balwit u pravu i pred nama je „kriza smisla“, onda se nalazimo u sličnoj poziciji kao i pisari nekad. Ostati zarobljeni u prošlosti ili se prilagoditi – to je ključno pitanje.
Štamparija nije uništila pisanu riječ, već ju je demokratizovala.
VI neće uništiti ljudsku vrijednost – osim ako je sami ne svedemo na ono što mašine mogu bolje. Pravo pitanje je: hoćemo li zatvarati vrata ili ih otvarati?
Preveo: Ešref Zaimbegović
