Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL
Bio je 24. travnja 2017. godine kad su posljednje redove u dvorani splitskog Hrvatskog narodnog kazališta zauzeli prosvjednici koje su organizirali danas nepostojeći Hrast i jedva postojeći HSP kako bi spriječili održavanje predstave Olivera Frljića “Naše nasilje i vaše nasilje” koja je igrala u okviru Marulićevih dana. Ovi “kazališni kritičari” – kojima je to vjerojatno bio prvi, a vidjet ćemo ne i posljednji ulazak u kazalište – prijetili su prekidom predstave, urlali i prijetili publici noseći natpise poput “Sotono, odlazi iz našeg grada”, “I u ratu i u miru, mi smo spremni” ili “Napravi performans u Srbiji”.
Bilo je to po mnogo čemu nalik na upad novoprobuđenih četnika neposredno pred rat u beogradski teatar kako bi spriječili zeničko kazalište da izvede svog “Svetog Savu” što je na kraju glumca Žarka Lauševića, koji je bio izložen prijetnjama jer je siledžije pokušao uvjeriti da pogledaju predstavu, kasnije koštalo tragične sudbine.
Frljićev komad ipak je odigran i to tek nakon što je interventna policija reagirala, a publika pjesmom “Kad bi svi ljudi na svijetu” pokušala ono što ni Lauševiću nije uspjelo: urazumiti nerazumne.
Tvrdili su oni prije sedam godina da “Frljićeva predstava vrijeđa vjerske osjećaje, da se izruguje katolicima i muslimanima, da nije umjetničko djelo i da je prepuna eksplicitnih scena”. Njih desetak kupilo je karte, ušlo u kazalište i počelo pjevati “Zovi, samo zovi.” Željko Kerum iz HGS-a je kazao kako ovdje nije riječ o umjetnosti, nego o ruganju i kaznenom djelu za koje neki trebaju odgovarati, stanoviti Mihael Burazin, inače Hrastov kandidat za gradonačelnika, spominjao je nacionalne izdajnike i ljudske ništarije pa ustvrdio da je predstava uvredljiva i bogohulna, dok je njegov HDZ-ov kolega i kasnije prvi čovjek grada Andro Krstulović Opara rekao da je žalosno što se prikazuje komad koji vrijeđa osjećaje vjernika.
Ovaj duži podsjetnik na te dane prigodno ilustrira činjenicu da se u ovih sedam i pol godina baš ništa nije promijenilo. Čak je možda i gore. Samo je umjesto Frljića na meti kolumnist Novosti Viktor Ivančić čija je predstava “Robi K. / Crvenkapa je mrtva” prije dva dana premijerno prikazana u splitskom HNK u režiji beogradskog redatelja Kokana Mladenovića. Ostali su akteri isti. Samo se danas ne zovu Hrast i HSP, nego Domovinski pokret, ali iz istog šinjela su ispali. DP, koji se sada mora natjecati sa svojim otpadnicima iz novopokrenute stranke Domino u napadanju Srba i politički nepodobnih Hrvata, oglasio se povodom Ivančićeve premijere saopćenjem u kojem kažu da njegov komad “predstavlja ruganje svemu što je Hrvatima sveto i vrijedno”, pa nastavljaju dalje da “otvoreno omalovažava žrtve Vukovara, izruguje se Gospom iz Međugorja te se koristi kao platforma za neskrivenu jugonostalgiju i agitaciju za propalom državom”.
I sve tako redom redaju sve ono što smo već čuli za Frljića, pa navode da je ovo “plitki pamflet koji vrijeđa nacionalne vrijednosti, osjećaje hrvatskog naroda i temelje moderne Hrvatske, sprda se “s Domovinskim ratom, koji je simbol borbe za slobodu i neovisnost, prelazi sve granice prihvatljivog”. U svom zahtjevu da se komad skine s repertoara, idu korak dalje pa se doslovno stavljaju u ulogu kazališnog kritičara i kažu da je predstava “negledljiva i uvredljiva, daleko od bilo kakvog umjetničkog izraza”, “umjesto da publici ponudi promišljenu satiru ili duhovit splitski humor”, vele DP-ovi teatrolozi.
E sad, jesu li oni, nalik na svoje prethodnike prije sedam godina, kupili kartu i tako se izložili Ivančićevoj radijaciji ili su “na neviđeno” donijeli zaključak u nekoj birtiji, manje je važno. Posebno jer im, baš kao i prije sedam godina, stranu drži sada već bivši splitski gradonačelnik Krstulović Opara, koji slovi za civiliziraniji dio HDZ-a, a koji je posve u skladu sa svojim koalicijskim partnerima na društvenim mrežama objavio status na ćirilici, sugerirajući gdje devetogodišnji Robi K. zapravo spada.
Javio se i splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević koji je poručio da je predstava ogledalo surove stvarnosti i da problem s njom imaju isključivo oni koji se prepoznaju u onome što izruguje, a to nisu ni Hrvatska ni Domovinski rat. “Moramo izgraditi društvo u kojem Crvenkapica može biti bajka, a ne horor kakvog danas gledamo”, zaključuje Ivošević.
A nije nevažno da se bliže lokalni izbori pa će Robi K., slutimo, dobiti nove gledaoce kojima opet valja put teatra. Samo što će sada kartu kupiti i did sa Šolte…
